DW-17.XII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 17. XII. 2002. Tisak Dresdner Neueste Nachrichten komentira sastanak iračke oporbe u Londonu. "Iza fasade bezuvjetne želje za promjenom režima u Bagdadu na londonskome susretu unutar iračke oporbe buci ogorčeni sukob oko buduće podjele vlasti. No, izbor na castingu te pete kolone i nije velik. Dvojica kurdskih voda Talibani i Barzani godinama se glođu u međusobnoj samoubilačkoj konkurenciji, dok Washington - ne bez razloga - strahuje od nekog prevelikog manevarskog prostora za šiite na jugu zemlje, koji uzor vide u iranskoj božjoj državi. Ali - bez središnje vodeće figure Iraku, nakon promjene vlasti, prijeti raspad na kurdski sjever, šiitski jug i sunitski centar. Jedva da nešto više obećava varijanta po kojoj bi Irak bio pod američkim protektoratom. Pogled na srazmjerno sićušnu Bosnu pokazuje s kakvim bi posljedicama ta opcija bila povezana," upozorava "Dresdner Neueste Nachrichten". Današnji "Frankfurter Allgemeine Zeitung" na naslovnoj stranici donosi članak o političkim prilikama u Srbiji, koja je, kako se naglašava i u naslovu, zbog razjedinjenosti sada vladajućeg DOS-a izgubila godinu dana: "Povijesni sat neiskorištenih šansi i izgubljenog vremena osobito nemilosrdno kuca nakon kopenhagenskog summita o proširenju Europske unije. Mnogi Srbi sada zavidno i puni dvojbe gledaju na Madžarsku. Nije li vlastita zemlja još na početku promjena u Europi u novu epohu krenula s puno boljim ekonomskim preduvjetima nego taj susjed? Nije li se stalno sa sažaljenjem gledalo na niži životni standard Madžara, ali i Bugara i Rumunja koji se također približavaju članstvu u Europskoj uniji?" U osvrtu se navodi kako je to bilo nekad, dok je danas Madžarska desetljeće ispred Srbije, upravo ono vrijeme u kojem su Srbi dopustili da ih vodi Milošević: "No i u potrazi za izgubljenim vremenom tek samo poneki Srbin dolazi do spoznaje da su prije deset godine mogli jeftinije proći: da je difuzni posebni srpski put, kojim su htjeli ići radikali poput četničkoga vođe Šešelja zabluda i da ne vodi u Veliku Srbiju. Liberali, poput poraženog predsjedničkog kandidata Labusa, koji biračima nisu krili neugodnu istinu i koji su im jasno rekli kako je stjenoviti put ka Europi kraći, nailaze na odjek samo kod trećine birača. Druga se trećina radije drži Šešeljevih parola i dobiva sve više pristaša, dok ostatak stoji iza Koštunice i njegove varijante srpskog nacionalizma, koji je samo u srbijanskoj usporedbi umjeren. U toj konstelaciji snaga Srbija neće napredovati, a o političkom i ekonomskom sustizanju (ostalih) ne može se ni govoriti." (DW)