NJ 17. XII. SZ: AMERICI TREBA OPORBA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 17. XII. 2002. Demokratska zemlja bez oporbe "Izmjenjivanje samoodabrane izolacije i imperijalnih aspiracija jedna je od konstanti američke politike od osnivanja Sjedinjenih Država. Obje vanjskopolitičke opcije dokaz su 'neugodne sposobnosti' Amerikanaca da se 'odjednom počnu smatrati izabranim narodom, svjetskim sucima i odgajateljima', požalio se 1923. g. švicarski povjesničar i diplomat Carl Jacob Burckhardt, upozorivši također da' unutarpolitičke strasti ne treba prenositi na vanjskopolitičko područje gdje mogu prouzročiti najgroznije zlo'. Zlo koje čuči u aktualnoj vanjskoj politici Sjedinjenih Država ima i svoje unutarpolitičke uzroke. Amerika je postala demokratskom zemljom bez oporbe. Republikanski ideolozi u Bijeloj kući mogu nastupati jako samouvjereno budući da demokrati ne uspijevaju svojim zastupanjem političkih alternativa privući birače. U usporedbi s glasnim republikancima, 'whispering democrats', kritizirani kao šaptava oporba, djeluju beskrvno i gotovo oduzeto. Pritom valja napomenuti da bi na polovini predsjedničkog mandata Georgea W. Busha bilo nužno upravo formulirati uvjerljivu alternativu politici koja je na untrašnjoj razini obilježena cinizmom a u odnosu prema ostatku svijeta ohološću. Porezna i financijska politika koja rasterećuje krupnu imovinu na račun srednjih i nižih slojeva može biti nazvana samo ciničnom. Jaz između bogatih i siromašnih jako je dubok: gornji sloj od 10 tisuća ljudi raspolaže većim primanjima nego 20 milijuna najsiromašnijih domaćinstava a šef upravnog odbora vrhunskog poduzeća zarađuje 1000 puta više od prosječnog radnika. Sve manje Amerikanaca vjeruje da rat protiv Iraka ima ikakve veze s 'ratom protiv terora'. Naprotiv, smatraju ga dvostrukim manevrom skretanja pozornosti, koji treba prikriti neuspješan lov na Osamu bin Ladena i potisnuti u drugi plan unutarpolitičke probleme. Javni proračuni stenju pod teretom eksplozije deficita, sve više ljudi propada kroz mrežu socijalnog osiguranja čija su oka vrlo krupna. Nadalje, zbog izostalog oporavka burzi milijuni Amerikanaca strahuju za svoje mirovinsko osiguranje. Većina Amerikanaca želi da rat protiv Iraka bude pokrenut samo uz odgovarajući mandat Vijeća sigurnosti UN. Usprkos tome, 65 posto Amerikanaca očitovalo je suglasnost s politikom Georgea W. Busha, koji je spreman i sam krenuti u rat protiv Sadama Huseina. Većina Amerikanaca želi snažniju zaštitu okoliša - a podupire predsjednika koji otkazuje međunarodne sporazume o zaštiti okoliša i razvodnjava ekološke standarde. Većina Amerikanaca zna da predsjednik zastupa interese krupne industrije i naftnih koncerna - pa ipak dvije trećine njih vjeruje da će Bush uspješno stati na kraj krivotvorenju poslovnih bilanci na Wall Streetu. Od izbora, održanih 5. studenog ove godine, republikanci nadziru američke političke institucije bez ikakvog otpora. Na putu su da učvrste konzervativnu većinu u Vrhovnom sudu koji im je već poklonio pobjedu na proteklim predsjedničkim izborima. Kontroliraju dijelove slikovnih medija i radija. Usprkos tome, iz navedenog još nije moguće izvesti objašnjenje zašto većina Amerikanaca podupire predsjednika veliki dio čije politike smatraju pogrešnom. George W. Bush još uvijek profitira od duboke nesigurnosti koja je u razdoblju nakon 11. rujna 2001. zahvatila Amerikance. U kriznim vremenima američkim je građanima miliji jak predsjednik koji vodi pogrešnu politiku nego slab predsjednik čiji su stavovi ispravni. Aktualno pak vodstvo demokrata nastupa slabije nego ikad dosad. Njegovo je ponašanje oportunističko i neprincipijelno. U usporedbi s predsjednikom, Tom Daschle, vođa nekadašnje većinske stranke u Senatu, djelovao je blijedo baš kao i Richard Gephardt u ulozi čelnika manjinske stranke u zastupničkom domu. Šaputavi demokrati ponovno će glasno progovoriti tek kada izaberu svoje kandidate za predsjedničku dužnost. Na tim izborima, zakazanim za 2004. g., presudna će biti okolnost hoće li u ime demokrata istupiti političar s načelima, koji će republikancima osporiti monopol na vođenje politike temeljene na načelima. Među političare koji će se - nakon odustajanja Ala Gorea - kandidirati za status predsjedničkog kandidata Demokratske stranke - spada i novi JFK - John Forbes Kerry, senator koji poput Johna F. Kennedyja potječe iz Massachusettsa. Kerry, vijetnamski veteran i kasniji protivnik rata, upozorio je da ne treba prolijevati krv Amerikanaca radi iračke nafte. Prijetnju rata protiv Iraka Kerry smatra manevrom kojim republikanci žele skrenuti pozornost s neuspješnog rata protiv terora i promašene gospodarske politike. I Kerry je dosada tek šaptom iznosio svoja uvjerenja. Sljedeći će mjeseci pokazati hoće li upravo on ponovno privući pozornost američke javnosti na oporbu i može li razviti alternativu politici Bushove vlade", napominje na kraju komentara Wolf Lepenies.