NJ 17. XII. TAZ: ŠTO KRIJE IRAČKO IZVJEŠĆE O NAORUŽANJU?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 17. XII. 2002. Otvaranje Pandorine kutije "Je li izvješće o naoružanju koje je Irak podnio Ujedinjenim narodima potpuno? Ili sadrži 'ogromne rupe' kao što nakon prvog pregleda tvrde američka i britanska vlada? Možda će svijet jednoga dana doznati točne odgovore na ta pitanja a možda će rat protiv Iraka početi prije no što budu rasvijetljena. Sigurno je sljedeće: izvješće sadrži škakljive informacije koje Vijeće sigurnosti u svojoj inače jako podrobno razrađenoj rezoluciji br. 1441 od 8. listopada nije iz razumljivih razloga ni tražilo od Bagdada. Nijedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN (riječ je o SAD, Rusiji, Francuskoj, Kini i Velikoj Britaniji) nije željela da Irak objavi podatke o sudjelovanju inozemnih tvrtki, laboratorija i vlada u programima za njegovo naoružanje, koje je ponajprije u razdoblju do 1991. godina bilo intenzivno a ni danas nije u potpunosti dovršeno. Te informacije dosada nisu objavljene u punom opsegu. Djelići tih informacija prisutni su u obliku spoznaja obavještajnih službi različitih zemalja. Neki od njih objavljeni su nakon pokolja oporbenih Kurda koji su u ožujku 1988. g. počinile iračke oružane snage, te nakon sukoba u Zaljevu 1990/1991. g. Objava je uvijek bila selektivna i usmjerena na podvrgavanje određenih vlada pritisku. Naime, već od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća sudjelovanje u razvoju iračkog atomskog i biološkog oružja zabranjeno je međunarodnopravno obvezujućim sporazumima a zabrana je 1993. g. obuhvatila i kemijsko oružje. Od uvođenja sankcija UN protiv Iraka nakon iračke invazije na Kuvajt u kolovozu 1990. g. navedena zabrana vrijedi i za kategoriju konvencionalnog naoružanja. Osim toga, po njemačkim je zakonima Irak već od početka rata protiv Irana (1980. g.) stekao status područja napetosti na koje nije dopušteno isporučivati konvencionalno naoružanje. S obzirom na to da je Irak u nekim vojnim operacijama u tom ratu kao i protiv Kurda u vlastitoj zemlji upotrijebio kemijsko oružje, sudjelovanje inozemnih čimbenika u iračkom programu proizvodnje kemijskog oružja nedvojbeno spada u kategoriju kažnjivog djela 'pružanja pomoći pri ratnom zločinu, genocidu i zločinu protiv čovječnosti'. Inspektori prvog povjerenstva UN za kontrolu naoružanja (Unscom) pronašli su, doduše, u razdoblju između svibnja 1991. i prosinca 1998. g. brda indicija i dokaza o sudjelovanju inozemnih čimbenika u naoružavanju Iraka ali ti su dokumenti do danas čvrsto zapečaćeni. To je učinjeno na izričitu želju pet stalnih članica Vijeća sigurnosti te Njemačke i niza drugih zemalja, koje još i danas što je više moguće žele zataškati svoju odgovornost za naoružavanje Iraka. Ujedinjeni narodi ne mogu objaviti te materijale jer su i dalje upućeni na suradnju tvrtki spomenutih u njima, glasi službeno obrazloženje statusa tajne koji još uvijek vrijedi za dokumente Unscom-a. Izvješće o iračkom naoružanju prvi je pregled te vrste - bar za razdoblje do prosinca 1998. g. Prije nekog vremena TAZ-u je omogućen uvid u dokumente Unscom-a. Inozemne tvrtke, navedene u tim dokumentima, te laboratoriji i vladine agencije sadržane su bez iznimke i u izvješću iračke vlade. Za svaku je tvrtku precizno navedeno što je dostavljala, kojim zaobilaznim putovima i pod kojim šiframa. Naveden je i datum početka suradnje s Irakom. Doduše, u mnogim slučajevima nedostaje podatak o završetku te suradnje. U razdoblju od 1998. g. iračka je vlada nabrojila u svom izvješću neke slučajeve suradnje s inozemnim poduzećima, čija je svrha po njezinom tumačenju bila isključivo civilne prirode ili je u najgorem slučaju bila namijenjena programima za proizvodnju konvencionalnog naoružanja. U većini slučajeva, cilj iračkih navoda jest pobijanje optužbi Sjedinjenih Država i Velike Britanije da Irak od 1998. g. realizira nove programe naoružavanja čiji je cilj proizvodnja oružja za masovno uništenje. U izvješću Iračani priznaju da su kupovali specijalne cijevi za konvencionalno naoružanje, zabranjene režimom sankcija UN. No, Amerikanci tvrde da su te cijevi nabavljene radi izgradnje postrojenja na obogaćivanje urana. Najveću glavobolju iračko će izvješće izazvati kod Sjedinjenih Država. Od završetka drugog rata u zaljevu Washington je opetovano i naglašeno umanjivao svoje sudjelovanje u naoružavanju Sadama Huseina. Doduše, broj angažiranih američkih tvrtki čini samo trećinu angažiranih njemačkih poduzeća. No, potporu Reaganove i vlade Busha starijeg procesu naoružavanja Iraka ponajprije u kategoriji atomskog ali i biološkog oružja u razdoblju između 1980. i 1991. nedvojbeno je moguće po vojnoj relevantnosti usporediti s doprinosima Schmidtove i Genscherove i ponajprije - od 1982. g. - Kohlove i Genscherove vlade", ističe na kraju izvješća Andreas Zumach.