NJ 17. XII. DPA: PLAVŠIĆKA OPTUŽUJE

NJEMAČKA DPA 17. XII. 2002. Fanatizam i savjest - balkanska tragika pred haaškim sucima "Simbolično značenje ne može biti izraženije: na istom mjestu na kojem bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i dalje otklanja bilo kakvu odgovornost za strahote počinjene u balkanskim ratovima, Biljana Plavšić priznaje pred sudom UN suodgovornost u ime prenaglašenog nacionalizma. Dok Milošević tvrdi da se borio 'za istinu i za Srbe', njegova nekadašnja istomišljenica priznala je da je napravila greške koje više nije moguće ispraviti. Prihvatila je kaznu jer je politika koju je nekoć podupirala iz sveg srca rezultirala zločinima protiv čovječnosti. No, 72-godišnja profesorica biologije iz Sarajeva time nije ni izdaleka dokončala svoje priznanje. 'Žena koja je jednom silovana ostaje silovanom do kraja života', slušala je optuženica na sudskoj raspravi iz usta stručnjaka za preživljavanje Elie Wiesela. Mrtvi ostaju mrtvi, patnju nije moguće izbrisati isprikom odgovornih. Nepravdu nije moguće poništiti. 'Neće se moći nadati trenutnom oprostu', upozorila je glavna tužiteljica Carla del Ponte ženu, u čije je iskreno kajanje čvrsto uvjerena. U okviru dogovora s haaškim sudom Biljana Plavšić optužena je 'još samo' za progon Muslimana, Hrvata i protivnika među Srbima za vrijeme rata u Bosni devedesetih godina. Optužba za ciljano istrjebljenje čitavih etničkih skupina kroz genocid povučena je. Ta okolnost ne mijenja previše materijalni sadržaj optužnice: u jeziku prava 'progon' također obuhvaća protjerivanje, mučenje, uhićivanje, ubijanje i razaranje u velikom opsegu. Sukladno sudskoj praksi, doživotni zatvor prijeti i za navedene zločine protiv čovječnosti. 'Kako je mogla šutjeti, gledajući tolike zločine, takvo krvoproliće', glasilo je pitanje s kojim se optuženica suočila u završnom dijelu suđenja. U optužnici su opisani pojedinačni slučajevi ubijanja brojnih muškaraca, žena i djece u ime srpskih teritorijalnih zahtjeva u Bosni. U tim je slučajevima riječ o smrtnom strahu, okrutnom mučenju, silovanjima i poniženjima najgore vrste. Što se događalo u 408 logora navedenih u optužnici protiv Plavšićke moguće je iščitati iz činjenice da su označeni samo kao 'koncentracijski logori'. Plavšićka je kao srpska nacionalistkinja po vlastitom priznanju odobrila i sudjelovala i politici takozvanih etničkih čišćenja. Istražitelji navode da sama nije ispalila nijedan metak, izdala nijednu zapovijed o silovanju, mučenju ili pljački. Vjerojatno je njezin udio u provedbi te politike manji od onog arhitekata te politike tipa Slobodana Miloševića i čelnika bosanskih Srba Radovana Karažića, napominju oni. Optuženicu je u to vrijeme upoznala i bivša američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright - u početku u ulozi bezkompromisnog borca za srpsku stvar. No, u utorak je gospođa Albright opisala i preobražaj žene u srpskom vodstvu. Sljedeće faze u tom preobražaju bile su propaganda za političko rješenje balkanskih problema i - na kraju - spoznaja o vlastitom pogrešnom ponašanju. Balkansku tragediju nije moguće izliječiti bez takvih priznanja, zaključila je gospođa Albright" na kraju priloga Edgara Dentera.