ZAGREB/LOS ANGELES, 17. prosinca (Hina) - Istraživači Nilanjan Sarkar i Craig Smith u prosinačkom izdanju časopisa "Robotica" poručuju da možda nemaju tako romantičnu ideju djeteta robota, kao što je prikazano u filmu "Umjetna
inteligencija", no svakako imaju praktičniju.
ZAGREB/LOS ANGELES, 17. prosinca (Hina) - Istraživači Nilanjan
Sarkar i Craig Smith u prosinačkom izdanju časopisa "Robotica"
poručuju da možda nemaju tako romantičnu ideju djeteta robota, kao
što je prikazano u filmu "Umjetna inteligencija", no svakako imaju
praktičniju. #L#
"Ne pokušavamo robotu ucijepiti emocije. Pokušavamo načiniti
robote koji bi mogli reagirati na ljudske emocije", izjavio je
Smith, inače profesor psihologije i ljudskoga razvoja.
Njihova je zamisao stvoriti robota osobnoga asistenta koji bi točno
osjetio raspoloženje svojih ljudskih gospodara i potom reagirao na
odgovarajući način.
"Psihološka istraživanja pokazuju da je veliki dio komunikacije
među ljudima implicitan. To znači da što bolje poznajemo drugu
osobu, bolje razumijemo njezino psihološko stanje. Zato je naša
ključna zadaća istražiti može li robot osjetiti psihološko stanje
ljudskoga bića. Roboti će, prije ili poslije, biti svuda oko nas, pa
će morati komunicirati s ljudima na prirodniji način", tvrdi
Sarkar.
Sarkarov i Smithov projekt ima dva ambiciozna djela. Jedan je
razviti sustav koji može točno očitati psihološko stanje osobe kroz
analizu rezultata više fizioloških senzora. Drugi je obraditi
dobivenu informaciju u realnom vremenu pretvarajući je pritom u
oblik koji kompjutor ili robot može rabiti.
"Psiholozi su bez uspjeha dugo pokušavali pronaći univerzalne
obrasce fizioloških odgovora na određene situacije. No, pokazalo
se da toga nema. Različiti pojedinci istu emociju izražavaju na
različite načine. Mislim da smo ipak uspjeli razviti načelo
pristupa koji bi bio specifičan za svakog pojedinca", ističe
Smith.
Prvi su se pokusi usredotočili na detektiranje visokog i niskog
stupnja tjeskobe korištenjem monitora za rad srca.
"To su sofisticirane metode medicinske dijagnostike koje mogu
otkriti stres kod pacijenta. Nažalost, spore su i skupe, a
neprimjenjive kod osoba u pokretu ili pri radu", pišu Sarkar i Smith
u svom članku u časopisu "Robotica".
Zato su za takve slučajeve koristili video igre kako bi umjetno
potaknuli stres variranjem više razina zahtjevnosti igre. Time su
uspjeli razlučiti više razina stresa.
"U tim smo eksperimentima zaključili da se djelovanje dijela
živčanog sustava koji reagira na strah i uzbuđenje pojačava što je
više osoba pod stresom, dok se istodobno smanjuje udio onoga dijela
živčanog sustava koji nadzire rad srca u uobičajenim okolnostima",
pojasnio je Sarkar.
Te su nalaze znanstvenici poduprli analizama ponašanja kože i
mišića lica. Tako su mogli proizvesti niz pravila koja pomažu
robotu da odgovori na informacije o emocionalnom stanju osobe.
Sljedeći je istraživački izazov pronaći način razlikovanja između
visokih razina tjeskobe i angažiranosti. Naime, ta dva stanja prate
fiziološke reakcije koje su međusobno bliskije nego što je,
primjerice, sličnost reakcija kod visokog i niskog stupnja
tjeskobe.
"To će doista biti veliki izazov", kaže Smith.
(Hina) ii dgk