NJ 16. XII. FR: BUSHOV REIZBOR

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 16. XII. 2002. Bushova američka bojišnica "George W. Bush osjeća se danas vidno dobro ne samo za volanom kamioneta na svom ranču već i za kormilom svjetske politike. Provincijalac iz Teksasa, koji je nekada izazivao podsmijeh, prometnuo se u globalnog vrhovnog zapovjednika od kojeg strahuju neprijatelji a katkada i prijatelji. Dok Europljani još tragaju za kočnicom, američki predsjednik rutinirano turira u međunarodnoj politici, dodajući uz škripu guma gas, diktirajući smjer vožnje i mijenjajući brzine. Doduše, na unutarpolitičkoj pisti Bushova se vlada još uvijek kreće poput automobila s loše podešenim paljenjem. Predsjednička limuzina neprekidno posrće - katkad i uz glasan prasak. Potom ponovno zavlada tišina - auto miruje na zaustavnom traku. U prvoj je godini Bush brzo progurao kroz Kongres dva ključna projekta - ogromno smanjenje poreza i reformu obrazovnog sustava. Otada motor uglavnom radi u leru. Tako se predsjednik na pola mandata baš i ne može pohvaliti značajnim rezultatima u rubrici prihoda: nakon 11. rujna 2001. g. nije pokrenut ili čak dovršen nijedan važan reformski projekt - izuzmemo li preustrojstvo sustava domovinske zaštite. Dok u međunarodnoj areni samouvjereno oblikuje novi svjetski poredak, u vlastitoj kući Bushov kabinet ograničava svoje poteze tek na upravljanje. Vjerojatno postoje razlozi za takvu politiku. Borba protiv terora, ali u prvom redu pripreme za rat protiv Iraka privlače pozornost. No, hoće li zemlja i koliko dugo podnositi zastoj na unutarpolitičkoj sceni jest pitanje koje sve češće postavljaju i u Bijeloj Kući. Problema ima dovoljno. Valja spomenuti još uvijek klonulu konjunkturu, uništeno povjerenje ulagača u Wall Street, porast nezaposlenosti. Osim toga, nakon otrcanih rasističkih viceva senatora Trenta Lotta prijeti i otvaranje odavno potrebne ali u SAD još uvijek krajnje osjetljive i sada već nepotrebno zatrovane rasprave o složenom odnosu prema afroameričkoj manjini. Lott nije bilo tko. Ne opamete li se republikanci, on će uskoro postati čelnikom većine u Senatu. Predsjednik se izričito ogradio od svog stranačkog kolege ali ga nije prisilio da podnese ostavku. Iza te činjenice krije se dilema stranke koja pobjeđuje na izborima zahvaljujući starom jugu ali zauzvrat mora trpjeti ostatke ideologije apartheida iako joj oni u ostatku zemlje samo nanose štetu. Lott je pogriješio zato što je kodirane poruke uputio pogrešnoj publici. Da se tako što dogodilo prije izbora, održanih u studenom ove godine, Bush i republikanci morali bi se ozbiljno pobojati za većinu u Kongresu. Zato pobjeda njegove stranke ostaje osobnim predsjednikovim trijumfom. No, bila je tijesna a raspoloženje je podložno promjenama. Afera s Trentom Lottom pruža Bushu povod za zabrinutost iz još jednog razloga. Naime, dok se politički korektna bijela Amerika zgraža, duhovi u crnim getoima uzavreli su i zbog porasta socijalnog pritiska. Niži su slojevi 90-ih godina posljednji profitirali od gospodarskog procvata a sada su prvi na popisu za otkaz. Od početka Bushova predsjedničkog mandata nezaposlenost među crncima udvostručena je te sada iznosi 12 posto. Uz određenu odgodu posljedice prošlogodišnje recesije sve se više odražavaju i na srednjem sloju. Iako službena stopa nezaposlenosti od šest posto još uvijek ostaje umjerena u usporedbi s onom u Njemačkoj, visoka zaduženost proračuna i u proteklom desetljeću temeljito razderana sigurnosna mreža uzroci su što izgubljeno radno mjesto često rezultira socijalnim slobodnim padom osobe koja je ostala bez posla. U svakom slučaju, oko dva milijuna američkih građana, koji će krajem ove godine izgubiti pravo na socijalnu potporu za nezaposlene, neće imati puno koristi od planiranih novih smanjenja poreza. Naime, i u Sjedinjenim je Državama odavno iskopnila vjera u brz gospodarski uzlet. Najjasniji znak da su i u Bijeloj Kući uoči potrebu za konkretnim djelovanjem bila je prošlotjedna nagla smjena čitavog gospodarskog tima. Novi ministar financija, novi predsjednikov savjetnik za gospodarstvo i novi šef agencije za nadzor burzi moraju sada ispitati mogućnosti i eventualne moduse promjene gospodarske politike. Bush, doduše, ne želi ništa znati o tome. No, i njemu je zacijelo jasno da bi druga prilika mogla istodobno biti i njegova posljednja mogućnost da pravodobno uoči predsjedničkih izbora, zakazanih 2004. g., uspostavi kontrolu nad gospodarskim problemima. Uz odani Kongres i zastrašenu oporbu predsjednik se trenutno nalazi na vrhuncu svoje moći. Busha zasigurno više nitko ne podcjenjuje. No, više ne postoji ni mogućnost za izgovor. Hoće li pak za dvije godine biti ponovno moguće utemeljiti predizbornu kampanju na pitanju Iraka, kao što je bio slučaj u studenom ove godine, neće ovisiti samo o daljnjim zbivanjima u toj zemlji već i o političkoj bilanci na domaćem terenu", zaključuje Dietmar Ostermann.