FRANC-LE COURRIER INTERNATIONAL 12.12.02. KRŠĆANSKA EUROPA

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 12.XII.2002. Je li Europa kršćanska? "Neki misle da Europljane ujedinjuju kršćanske vrijednosti. Drugi pak, da je samo svjetovnost kadra da ih okupi. A što ako je pravo vezivo Europe vjerska ravnodušnost... U govoru od 14.XI. pred talijanskim zastupnicima u parlamentu - povijesni događaj! - Ivan Pavao II. je oživio raspru o vjeri koja već nekoliko tjedana potresa Europu. 'Neka Bog blagoslovi sve Europljane, rekao je, da budu jedinstveni, pružajući drugim narodima povjerenje i nadu'. Zatim je Papa uzviknuo: 'Europo! Na pragu novog tisućljeća, otvori svoja vrata Kristu!' Poglavaru Katoličke crkve ne može se zamjeriti što se zalaže za priznanje važnosti kršćanskih vrijednosti u današnjoj Europi, u času kada priprema svoj Ustav. Krišćanske demokratske i konzervativne stranke na Starom Kontinentu nisu, uostalom, čekale Ivana Pavla II. da se pozovu na glasovite kršćanske vrijednosti. U prednacrtu Ustava, Europska narodna stranka (PPE) koja u strasbourškom parlamentu okuplja desne stranke, u trima člancima ističe 'kršćansku baštinu' Europe. Nakon toga su se mobilizirali pristaše čiste svjetovnosti, objavivši velik broj uvodnika i komentara. Među njima je bio i predsjednik socijalističke skupine u Europskom parlamentu Enrique Bron Crespo, na stranicama 'El Paisa'. On podsjeća da, premda su istaknuti vođe kršćanskih demokrata bili među utemeljiteljima Unije, svi su se prepoznali u jednom jedinom načelu: 'poštovanje ljudskih prava, a napose sloboda mišljenja, savjesti, vjere i ispovijedanja vjere. Te bi vrijednosti trebale omogućiti da se, zahvaljujući zajedničkim naporima, u duhu snošljivosti i poštovanja prošlosti, nadiđu međureligijske razlike koje su često izvor progona. Potonji je, uostalom, više uvoz s Bliskog istoka, nego što je europski proizvod'. Hotimično provokativnu izjavu Enrique Baron Crespo podupire pravim činom vjere. 'Ako je riječ o prosudbi naše baštine, i druge su tradicije imale važnu ulogu, napose grčka klasična filozofija, filozofija braće Lumieres i rimsko pravo'. Ukratko, 'razlikovanje između duhovnog i zemaljskog bitna je stečevina europskih suvremenih demokracija'. Dakle, oba tabora imaju svoje predstavnike. U Italiji, Umberto Bossi, vođa Sjeverne lige i važna osoba u Berlusconijevoj vladi, otvoreno se zauzeo za ponovno uvođenje raspela u javne škole. S druge strane, očito je da su se u Francuskoj više očitovali pristaše stroge svjetovnosti. Heksagon je Meka zagovarača odvajanja Crkve od države koje je 1905. uneseno u zakon i daje primjer. No recimo ipak da je naša zemlja osamljena u tom 'modelu'. Većina naših europskih partnera održava tijesne veze s Crkvom koja je uvedena u Ustav. U Njemačkoj, kao i u Danskoj, ubire se vjerski porez. Berlin je uz to preuzeo brigu oko vjerske izobrazbe i teoloških istraživanja na sveučilištu. U Španjolskoj, država izravno plaća svećenike. U Grčkoj - što je jedinstven primjer u Uniji - još uvijek se priseže na Bibliju. U stvari, ono što povezuje Europljane nije ni osjećaj vjerske pripadnosti ni dogmatska svjetovnost. Ono što iznenađuje putnika i promatrača u Europi jest vjerska ravnodušnost. Stari Kontinent je vjerojatno dio svijeta gdje je vjersko pitanje najviše izgubilo na važnosti. Prije nekoliko tjedana, jedan je istraživački institut zatražio od Nijemaca da odgovore koje im institucije ulijevaju povjerenje. Crkve su bile iza... Deutsche Telekoma, poduzeća koje je opterećeno golemim dugovima. Francuska je posebno pogođena. Tako, kada se Francuze, djecu muslimanskih useljenika upita žive li vjeru, odgovor iznenađuje. U drugom i trećem naraštaju oni puno manje prakticiraju vjeru nego... djeca i unuci Portugalaca. Čak se i biskupi u izrazito katoličkoj Irskoj, gdje je razvod dopušten tek 1997., brinu zbog naglog i neumoljivog pada zanimanja za vjeru u svojim župama. U Španjolskoj je, zbog nedostatka dragovoljaca, propao pokušaj uvođenja vjerskog poreza. U zemlji u kojoj se 85 posto puka očituje kao katolici, samo ih je 36,62 posto spremno dati 0,5 posto prihoda za uzdržavanje Crkve. Tako država i dalje financira 90 posto potreba španjolske Katoličke crkve. Napokon, Grčka koja je toliko privržena svom pravoslavlju, nedavno je iz osobnih iskaznica svojih građana uklonila napomenu o vjerskoj pripadnosti. Dakle, posvuda u Europi širi se vjerska ravnodušnost, dajući sučeljavanju između kršćanskih vrijednosti i svjetovnosti nejasan zadah po plijesni. Raspra je za Europljane zaključena, njihova Europa nije ni kršćanska ni svjetovna, ona je... postreligiozna, areligiozna, mulitireligiozna i postalaička? Na filozofima i intelektualcima, a ne na novinarima, je da izbrišu suvišnu napomenu", piše Anthony Bellanger.