ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Nakon monografije o Franu Kršiniću, Božena Kličinović objavila je monografiju i o drugom istaknutom hrvatskom kiparu prve polovice prošloga stoljeća - o Ivanu Lozici, uoči 60. godišnjice njegove mučke
smrti.
ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Nakon monografije o Franu Kršiniću,
Božena Kličinović objavila je monografiju i o drugom istaknutom
hrvatskom kiparu prve polovice prošloga stoljeća - o Ivanu Lozici,
uoči 60. godišnjice njegove mučke smrti. #L#
Ivan Lozica rođen je u Lumbardi na Korčuli 1910. Polazio je
klesarsku školu u Korčuli, sa 16 godina dolazi u Zagreb i upisuje
Akademiju likovnih umjetnosti (1926.-1933.). Nakon diplomiranja
(profesori Robert Frangeš Mihanović, Ivan Meštrović i Frano
Kršinić) boravi nepune dvije godine u Parizu, gdje proučava djela
Rodina i Bourdellea. Godine 1938. postao je Kršinićev asistent.
Zbog bolesti 1942. odlazi u Lumbardu, gdje su njega i još trojicu
sumještana 27. ožujka 1943. strijeljali talijanski fašisti.
"Fašistički oficir pucao je u Ivana iz pištolja i tako se u našem
slučaju ponovila sudbina najvećeg španjolskog pjesnika Federica
Garcie Lorce", zapisao je kiparov brat Lujo, koji godinama kao
kipar živi i radi u San Marinu.
Po ocjeni Božene Kličinović nema dvojbe da Ivan Lozica za hrvatsko
kiparstvo "predstavlja pojam snažne stvaralačke individualnosti,
da se u njegovu likovnu postupku, više nego u drugih kipara trećega
i četvrtog desetljeća, prepoznaje usmjerenje razvoja hrvatske
kiparske modernosti".
Lozičin umjetnički opus dosad je ocjenjivan fragmentarno. Božena
Kličinović u monografiji o Ivanu Lozici, koju je objavila
Gliptoteka HAZU-a, izlaže cjelovito njegovo djelo, varolizira ga u
odnosu na njegove prethodnike i suvremenike te određuje značenje
njegova opusa za hrvatsko kiparstvo uopće. U monografiji autorica
prati paralelno život i djelo umjetnika, koji čini sedamdesetak
kiparskih djela u kamenu, mramoru, bronci, sadri, drvu i terakoti
te dvadesetak crteža.
Posljednji Lozičin rad skladno je modelirano "Raspelo" (1943.) za
koje uz "Torzo", Božena Kličinović drži da "ima samostalnu
vrijednost kao miljokaz i rješenje za nove kiparske vrijednosti".
"Monografijom posvećenom djelu i tragičnoj sudbini izuzetne
umjetničke pojave kipara Ivana Lozice ispunja se moralni dug naše
kulturne sredine prema osobi i istaknutom opusu umjetnika koji je
pripadao klasičnoj kreativno fazi snažnog likovnog izraza
hrvatskoga kiparstva prve polovice 20. stoljeća", zapisao je u
uvodnom slovu monografije akademik Andre Mohorovičić, koji će je
promovirati 16. prosinca u Gliptoteki.
Glavni tekst Božene Kličinović u monografiji Ivanu Lozici (96 str.)
podijeljen je u pet cjelina: Život i djelo; Razdoblje 1926.-1935. -
dolazak u Zagreb, studij na ALU, boravak u Parizu; Razdoblje 1935.-
1937. - povratak iz Pariza, odlazak u Split; Razdoblje 1937.-1940.
- najplodnije razdoblje; te Razdoblje 1940.-1943. - posljednje
godine umjetnikova rada i života.
Uz reprodukcije skulptura i crteža, bibliografiju i popis izložaba
u monografiju su iz bogate Lozičine korespondencije uvrštena
zagrebačka pisma bratu Anti, kojega je od milja zvao Miko, te jedno
pismo roditeljima u kojem žali što je limun pred kućom u Bufalu
prozebao, ali misli da će ponovno baciti mladice ako mu deblo nije
prozeblo.
(Hina) mc jn