DW 12. XII. TREBA RAZMISLITI O DUŠI EUROPE

DEUTSCHE WELLE - DW 12. XII. 2002. Sada treba razmisliti o duši Europe. Prilog Gerde Meuer. Već je mnogo toga napisano i rečeno o povijesnom sastanku na vrhu u Kopenhagenu. Istina je da će on donijeti ujedinjenje europskog kontinenta, da će pomoći u osiguravanju mira i stabilnosti na području na kojem živi i radi skoro pola milijarde ljudi. Ali ovo širenje Europske unije, i prije donošenja službene odluke, više ne stoji u središtu pozornosti sastanka na vrhu u Kopenhagenu. Jer tamo će se šefovi država i vlada susresti s jednim potpuno drugačijim pitanjem koje glasi: koliko velika treba postati Europa koja će uskoro već imati 25 članica i gdje su granice Europske unije? Tu je raspravu pokrenula Turska čija se nova vlada svim snagama gura u uniju i to očito s uspjehom. Među ministrima vanjskih poslova država članica EU-a raspoloženje je u svakom slučaju bilo pozitivno, barem kada je riječ o odluci o njemačko-francuskom prijedlogu datuma početka pregovora s Ankarom. Turcima se žurba ne može zamjeriti. Jer do sada im je Bruxelles stalno sve više obećavao, sve ih više vezivao uz sebe, ali bez onog posljednjeg koraka. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća Sporazum o udruživanju, krajem 80-ih prihvat zahtjeva za prijam, dok je istodobno odbijen Maroko, a na kraju je 1999. godine Turskoj u Helsinkiju dodijeljen status kandidata. Kada je riječ o turskoj zrelosti za prijam - neovisno o pitanju vrijednosti i vjere - ako EU želi biti iskrena prema sebi tada Ankara također ima pravo kada kaže da svih deset novih u klubu nisu ispunili baš sve kriterije za prijam. Turci se nalaze pred Bruxellesom - to je činjenica. Ali tko još? 2007. trebale bi biti primljene Bugarska i Rumunjska, nestrpljive su i države nastale na području bivše Jugoslavije, mogle bi slijediti Ukrajina pa čak i Rusija, a tko se usuđuje poreći europske korijene Izraelu ako bi ta zemlja zatražila prijam u EU? Zato je krajnje vrijeme da unija odluči kuda još želi ići, kako velika još želi postati. Jer već EU s 25 članica je posve drugačija zajednica nego ona s petnaest. Europski konvent pokušava skoro godinu dana definirati novu, veću Europu. Ali je li to još uopće potrebno ako Europa uskoro naraste na 30 ili čak više članica? Jer jednostavno je: što će ih više biti, teže će se pronalaziti zajedničke pozicije. To je već sada dovoljno teško. A ta nova Europa skoro da uopće i neće moći biti Europa zajedničkih vrijednosti i korijena, već u najboljem slučaju tek gospodarska zajednica. Ako se to želi onda se u Bruxellesu svaki novi zahtjev za prijam odmah može naslijepo potpisati. A ako ne, tada sada treba, kako je to ovih dana formulirao predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi, razmisliti o duši Europe. (DW)