IT-DK-TR-integracije-Politika it - corriere 12. XII. - šireje Europe ITALIJACORRIERE DELLA SERA12. XII. 2002.Svadbena torta neo-Europe"Ravnodušni spram vlastite banalnosti, europska Petnaestorica u Hamletovu zemlju dolaze puni dvojbi.
Skup na vrhu koji se danas održava u Kopenhagenu mora ponovno obgrliti Europu izgubljenu u Jalti, no povijesna dimenzija događaja ostat će talac cjenjkanja. Potrebno je potom dati odgovor Turskoj koja traži skoriji datum za pregovore o priključenje, no u Kopenhagenu će se prije razgovarati o načinima tko zna koje po redu odgode.(...)Svima je jasno da širenje na deset novih partnera (u 2007. i na Rumunjsku i Bugarsku) donijet će 'staroj' Europi nove prilike i probleme. Isto je tako jasno da je Turska dobila previše obećanja, da je Amerika previše podupire, te da predugo čeka da bi na kraju dobila jedan 'ne' koji bi imao okus protuislamskog isključivanja. No ako će minimalni kriteriji biti zadovoljeni, kako će se jednog dana moći odbiti Ukrajinu, Moldaviju, ili ruskog diva? Hoće li Europa prihvatiti republike središnje Azije, ili sjeverne Afrike gdje čeka Maroko? I nije li možda točno da je europska perspektiva već naznačena balkanskim zemljama?
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
12. XII. 2002.
Svadbena torta neo-Europe
"Ravnodušni spram vlastite banalnosti, europska Petnaestorica u
Hamletovu zemlju dolaze puni dvojbi. Skup na vrhu koji se danas
održava u Kopenhagenu mora ponovno obgrliti Europu izgubljenu u
Jalti, no povijesna dimenzija događaja ostat će talac cjenjkanja.
Potrebno je potom dati odgovor Turskoj koja traži skoriji datum za
pregovore o priključenje, no u Kopenhagenu će se prije razgovarati
o načinima tko zna koje po redu odgode.(...)
Svima je jasno da širenje na deset novih partnera (u 2007. i na
Rumunjsku i Bugarsku) donijet će 'staroj' Europi nove prilike i
probleme. Isto je tako jasno da je Turska dobila previše obećanja,
da je Amerika previše podupire, te da predugo čeka da bi na kraju
dobila jedan 'ne' koji bi imao okus protuislamskog isključivanja.
No ako će minimalni kriteriji biti zadovoljeni, kako će se jednog
dana moći odbiti Ukrajinu, Moldaviju, ili ruskog diva? Hoće li
Europa prihvatiti republike središnje Azije, ili sjeverne Afrike
gdje čeka Maroko? I nije li možda točno da je europska perspektiva
već naznačena balkanskim zemljama?
Europa koje se ne bi uspjela zaustaviti sigurno bi mogla proširiti
svoje gospodarske obzore, no razvodnjavajući se osudila bi se na
političku nevažnost. Neki glasovi, u Francuskoj više nego drugdje,
smatraju da je još moguće staviti kočnicu: prolaz za Tursku ali je
onda dosta. Sam predsjednik komisije Romano Prodi govori o
'prstenu' prijateljskih i pridruženih zemalja, ali ne članica.
Hoće li to dakle biti putovi za rješavanje problema identiteta,
koji je odjednom postao glavna muka europskih svijesti? Ne
vjerujemo. U Europi postoji stabilizacijska dinamika koja će
poticati nova pridruživanja i bit će politički nemoguće stvoriti
partnere prve i druge kategorije, i moći će se selektivnijom
učiniti motrenje kriterija za priključenje, no na kraju Europa neće
znati zatvoriti svoja vrata i prestat će biti, kako možda već sada
prestaje, biti povezan prostor.
Ostaje dakle jedna 'svadbena torta na kat': Europa na sve užim
slojevima, na vrhu s jezgrom zemalja-predvodnica jamaca baštine i
težnji zajedničke povijesti posljednjih pola stoljeća.
'Avangarde' i 'snažnije suradnje' pripadaju, uostalom, već dugo
radovima na institucionalnim reformama. Njihova će primjena sutra
iscrtati političku Europu unutar proširene Europe.
Upravo ovdje, u pripadnosti najvišem sloju torte, treba Italija
smjestiti svoj primarni nacionalni interes. Može se razumjeti da će
Berlusconijeva vlada izabrati posrednički oprez kako bi što bolje
pripremila ključni turnus predsjedavanja kojega će voditi za nešto
manje od šest mjeseci.(...)", piše Franco Venturini.