US-KP-IQ-YE-oružje-trgovina-Obrana-Brodogradnja-Ratovi-Terorizam au 12. XII. DS: brod pun oružja pred međunarodnom flotom? AUSTRIJADER STANDARD12. XII. 2002.Sramota"Najveći problem svjetske politike, prijetnja u vidu međunarodnog
terorizma, počinje nalikovati jeftinom stripu: najnovija epizoda serije 'George i nitkovi' odigrava se u Arapskom moru, negdje pred obalom Jemena. U strip-kvadratu je teretni brod iz zemlje-nitkova Sjeverne Koreje, koji plovi punom brzinom, nakrcan - naravno! - raketama tipa Scud, U posljednjem trenutku presreću ga Španjolci, vjerni saveznici Sjedinjenih Država. Scenarij predviđa i namršteni izraz lica šefa Pentagona Rumsfelda, koji upravo boravi u posjetu novoj američkoj bazi u Džibutiju, na dohvat nepredvidivom Jemenu, i upućuje upozorenja Sjevernoj Koreji, te - kao privremeni finale - sigurnu ruku predsjednika, položenu na netom iz tiska izišlo izdanje najnovije sigurnosne doktrine. U aktualnoj aferi s raketama Scud krije se sada već velik broj podudarnosti i neobičnih pojedinosti. A one pak pokazuju u prvom redu dvije stvari: kulisu prijetnje uoči rata protiv Iraka, kojom Washington manje ili više spretno manevrira širom svijeta; i krhkost unilateralizma koji američka vlada posebno forsira od 11. rujna 2001. g.
AUSTRIJA
DER STANDARD
12. XII. 2002.
Sramota
"Najveći problem svjetske politike, prijetnja u vidu međunarodnog
terorizma, počinje nalikovati jeftinom stripu: najnovija epizoda
serije 'George i nitkovi' odigrava se u Arapskom moru, negdje pred
obalom Jemena. U strip-kvadratu je teretni brod iz zemlje-nitkova
Sjeverne Koreje, koji plovi punom brzinom, nakrcan - naravno! -
raketama tipa Scud, U posljednjem trenutku presreću ga Španjolci,
vjerni saveznici Sjedinjenih Država. Scenarij predviđa i namršteni
izraz lica šefa Pentagona Rumsfelda, koji upravo boravi u posjetu
novoj američkoj bazi u Džibutiju, na dohvat nepredvidivom Jemenu, i
upućuje upozorenja Sjevernoj Koreji, te - kao privremeni finale -
sigurnu ruku predsjednika, položenu na netom iz tiska izišlo
izdanje najnovije sigurnosne doktrine. U aktualnoj aferi s
raketama Scud krije se sada već velik broj podudarnosti i neobičnih
pojedinosti. A one pak pokazuju u prvom redu dvije stvari: kulisu
prijetnje uoči rata protiv Iraka, kojom Washington manje ili više
spretno manevrira širom svijeta; i krhkost unilateralizma koji
američka vlada posebno forsira od 11. rujna 2001. g.
Naime, Wasington je doživio izvanserijsku sramotu - Jemen će dobiti
svoje rakete a Amerikanci moraju konstatirati sljedeće: države-
nitkovi smiju izvoziti oružje. Bar neke koje - poput Sjeverne
Koreje - nisu potpisale nikakav sporazum o kontroli niti podliježu
sankcijama izuzev onih Georgea W. Busha. Zašto su Jemenu -
službenom 'prijatelju i partneru' SAD u antiterorističkoj borbi -
sada potrebne rakete sjevernokorejske proizvodnje, primjerenije u
funkciji napadačkog nego preciznog obrambenog oružja - ostaje
zasada tajnom jemenske vlade. Apsurdno je - iako manje čudno - što
Sjeverna Koreja krije navodno službenu pošiljku oružja pod vrećama
cementa i šalje ih na rog Afrike, gdje je teroristička mreža Al-
Qa'ida izvela svoj najnoviji napada a teritorijalne vode ionako
kontrolira međunarodno brodovlje. Ovih mjeseci Sjeverna Koreja
uživa slobodu tipičnu za doba karnevala i vodstvo okupljeno u
Pjongjangu oko Kima Jonga-ila to zna - pretpostavimo li da uopće
slijedi pravila logike.
Posljednji staljinistički režim u svijetu priznao je - uglavnom bez
ikakvih posljedica - da i dalje marljivo radi na programu
proizvodnje atomskog oružja. Prvi puta satelitske snimke radnog
logora u Sjevernoj Koreji, koje je objavio jedan hongkonški
tjednik, nisu privukle veću pozornost. Naime, i
najnepopustljivijim protivnicima Pjongjanga u Washingtonu jasno
je sljedeće: vojni udar na Sjevernu Koreju trenutno je nezamisliv -
reakcija sjevernokorejske vojske i njezino oružje previše su
nepredvidivi, američke postrojbe u Južnoj Koreji previše su
ranjive i - što je najvažnije - trenutak ni u kom slučaju nije
povoljan. SAD se pripremaju za rat protiv Iraka i signaliziraju to
svim zemljama. Nova doktrina 'preventivnih vojnih udara' ne
vrijedi za sve jednako", zaključuje Markus Bernath.