BIH NEMA NI VREMENA NI IZBORA

piše: Ranko Mavrak, stalni dopisnik HINE iz Sarajeva SARAJEVO, 12. prosinca (Hina) - Nove vlade u Bosni i Hercegovini imat će na raspolaganju tek godinu dana kako bi pokazale da su spremne i sposobne provesti nužne socijalne i gospodarske reforme ili će ostati bez inozemne financijske potpore a time i bez vlasti. Točan sastav budućih vlada države BiH te dva entiteta još uvijek je nepoznat, osim činjenice da je Haris Silajdžić i definitivno odbio biti novi predsjedatelj Vijeća ministara čime je ujedno sva odgovornost za funkcioniranje nove vlasti prepuštena nacionalnim stranakama - Stranci demokratske akcije (SDA), Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). "Ove stranke ne prate baš dobri pokazatelji o tome što su radili ranije dok su bile na vlasti", kaže u razgovoru za HINU voditelj misije Svjetske banke (WB) u BiH Joseph Ingram. Ovaj iskusni ekonomist koji već godinama iz neposredne blizine promatra stanje u BiH ističe kako je vlast koja je upravljala zemljom u protekle dvije godine uspjela donekle popraviti loše financijsko stanje naslijeđeno od prethodnih vladajućih garnitura. Riječ je prije svega o smanjenju proračunskog deficita sa 10 posto bruto nacionalnog proizvoda (GDP) u 2000. godini na 4,6 posto koliko je taj deficit iznosio prošle godine. "Jednostavno, oni su poboljšali naplatu poreza, presjekli neke lance korupcije i pokazali kako su u stanju bolje upravljati proračunom", kaže Ingram. Nešto lošije stanje nego prije dvije godine je u oblasti vanjskotrgovinskog deficita koji se sa 20 posto BDP-a u 2000. godini povećao na 22 posto u prošloj godini. Kronična boljka BiH i dalje je međutim ista: zabrinjavajuća nekonkuretnost njenog gospodarstva koja izravno utječe na mogućnost stvarnog oporavka zemlje. Ta nekonkuretnost izravno utječe i na raspoloženje inozemnih investitora koji i dalje u širokom luku zaobilaze BiH. Domaće tvrtke ne mogu dobiti poslove u inozemstvu a potrošači i dalje kupuju uglavnom uvoznu robu koja je i bolja i jeftinija. Ingramova je poruka da se takvo stanje mora hitno mijenjati a jedna od važnih poruka novih vlasti potencijalnim inozemnim ulagateljima bila bi odluka o dugo očkivanoj privatizaciji najprofitabilnijih javnih poduzeća poput "Elektroprivrede" ili "Telekoma". Oporavak gospodarstva traži i neke druge mjere. BiH tako mora osigurati godišnji rast bDP od najmanje 6 posto a izvoz svake godine mora rasti po stopi od 9 posto. "Jedino pod tim uvjetima mogu se očekivati i izravne inozemne investicije od 250 milijuna dolara svake godine", ističe Ingram. Postizanje ovih ciljeva podrazumijeva i prethodno donošenje nekih odluka za koje predstavnik Svjetske banke ističe da će biti i teške i politički kontroverzne. U pitanju je prije svega drastično smanjenje javne potrošnje i to u osjetljivim oblastima kakve su zdravstvo, školstvo, izdaci za ratne veterane te za obranu. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da BiH odnosno njen administrativni aparat svage godine potroši 64 posto BDP-a. U drugim zemljama regiona ti se troškovi penju do najviše 43 posto dok je u zapadnoj Europi iznos javne potrošnje sveden na najviše 30 posto BDP-a. Svega 0,8 posto javnih troškova u BiH odnosi se na vlasti na državnoj razini dok birokratska čudovišta zvana entiteti i županije (unutar Federacije BiH) "pojedu" 91 posto javnih rashoda. Recept Svjetske banke je jednostavan: smanjiti i racionalizirati državni aparat a ono što se treba uštedjeti uzeti od entiteta i županija. U zemlji kakva je BiH krajnje neracionalno funkcionira i obrazovni sustav. Jedna nedavna analiza WB pokazala je tako da se u srednjim školama učenici osposobljavaju za govoto 500 različitih zanimanja. Utvrđeno je također da posao nalaze samo oni koji se školuju za 32 zanimanja dok znanje svih ostalih ostaje potpuno neupotrebljivo. BiH je također na samom dnu ljestvice zemalja čije se stanje mjeri stupnjem siromaštva. Prema dostupnim pokazateljima 20 posto stanovnika BiH živi ispod granice siromaštva što znači da godišnje zarađuje ispod 900 eura. Dodatni je problem to što još 30 posto stanovništva živi u "sivoj" zoni koja je tek nešto iznad te granice. Takvi koji godišnje zarade do 1400 eura veoma lako bi se mogli naći u onoj najlošijoj skupini ne započne li uskoro ozbiljan gospodarski oporavak jer bez njega neće biti ni kvalitetnijih i bolje plaćenih radnih mjesta. BiH je dakle sada na istoj razini siromaštva s Albanijom i donekle sa SR Jugoslavijom i Makedonijom. Sličnih primjera u Europi više nema. Moguće ih je naći tek u beznadnim državama središnje Azije ili Afrike. "Nove vlasti moraju odmah početi provoditi tražene reforme", kaže Ingram. Rezultati moraju biti potpuno vidljivi u naredne dvije do četiri godine no prvi teško koraci moraju biti povučeni i ranije. BiH zapravo ima vremena samo do sredine 2004. godine do kada je Svjetska banka pripravna pomagati tu zemlju pod povoljnm uvjetima koje nude tzv. IDA krediti. BiH do tada može računati i na 110 mlijuna dolara bespovratne pomoći namijenjene strukturalnom prilagođavanju koja uključuje i "krpanje" proračunskih rupa. Ne bude li do ljeta 2004. godine očekivanih promjena i ne stvore li se uvjeti za odobravanje planirane financijske pomoći, ovih 110 milijuna dolara bit će preusmjereno prema drugim zemljama koje tu pomoć zaslužuju, ističe voditelj misije WB u BiH. Gubitak potpore WB značio bi pravu katastrofu za BiH jer bi na isti način odmah postupio i Međunarodni monetarni fond (IMF) s njih bi slijedili i drugi potencijalni donatori. "Ova zemlja nema ni vremena ni puno izbora", zaključuje Ingram dodajući kako novoizabrani dužnosnici sada imaju priliku pokazati političku spremnost da nešto doista učine za one koji su ih izabrali. (Hina) rm sb