NJ 10. XII. SZ: BUSH PROTIV FEDERALNIH REZERVA?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 10. XII. 2002. Došao je kraj skromnosti "Uvijek dolazi trenutak kada sva odgovornost prelazi s prethodnika na njegova nasljednika. U tom trenutku prestaje važiti argument da su državne financije u lošem stanju zato što su drugi ostavili iza sebe očajno lošu konjunkturu; prestaje važiti argument da je naslijeđena privreda koja je u razdoblju procvata bila sklona pretjerivanju pa to sada mora ispaštati. Dvije godine nakon što je preuzeo dužnost američkog predsjednika, taj je trenutak kucnuo i za Georgea W. Busha. Istekla je polovina njegova mandata, uspješno prevladana kušnja u vidu izbora za Kongres te više nije dovoljno baviti se isključivo upravljanjem Clintonovim nasljeđem. Birači i štovatelji stranke očekuju od Busa samosvojan gospodarsko- politički profil. Otpuštanjem ministra financija Paula O'Neilla i savjetnika za gospodarska pitanja Lawrencea Lindseya Bush sada uistinu obilježava kraj jedne ere - riječ je o eri 'maestra' Alana Greenspana. Šef središnje banke smatran je proteklih godina najvišom instancom u američkoj gospodarskoj politici. Za predsjednikovanja Billa Clintona dogovorio je neku vrstu samoograničenja državnog aparata. Država je trebala izdvajati manje novca i manje se zaduživati kako bi središnja banka imala veći manevarski prostor za svoju kamatnu politiku. Na taj je način Alan Greenspan vodio američko gospodarstvo kroz konjunkturne cikluse, svladavajući krize u štednji i zaduživanjima i promičući New Economy. Sve dok je u tome bio uspješan, samoograničenje državnog aparata bilo je prihvaćeno. No, kada je prije godinu dana započela recesija, i Greenspanu je ponestalo recepata. Smanjio je kamate na novu rekordnu razinu u razdoblju od proteklih 40 godina ali svakim danom kopni nada da će time još pomoći državi. Razmjerno kopnjenju povjerenja u središnju banku jačaju zahtjevi da država ipak ponovno priskoči u pomoć. Više nema razloga da se država odriče izdvajanja i novog zaduživanja ako više ne vrijedi stara jednakost - time navodno utječe na povećanje kamata i šteti privredi. Iako kamate nikad dosad nisu bile tako niske, gospodarstvo nema koristi od toga. Oporavak izostaje već više od godinu dana. Događa se upravo suprotna stvar: raste bojazan da će niske kamate opasno podići temperaturu na tršištu nekretnina te da će nakon sloma na burzi uslijediti i slom na tržištu nekretnina. Možda je puki slučaj što je Paul O'Neill posljednji Greenspanov pouzdanik u vladi kojem je Bush pokazao vrata. No, taj potez simbolizira trend: Bush otklanja i posljednji trag sumnje u promjenu politike. Država se već sada ponovno zadužuje budući da je 1,35 bilijuna dolara vrijedno smanjenje poreza, koje je prošle godine propisao predsjednik, pojeo sve viškove iz Clintonovih godina. Sada Bush namjerava predložiti novi paket smanjenja poreza, koji će državu koštati dodatnih 300 milijardi dolara. Tome valja dodati i mogući rat protiv Iraka, čiji su troškovi procijenjeni na 200 miliijardi dolara. O'Neill se do posljednjeg trenutka opirao novom zaduživanju države, boreći se za reformu poreznog sustava, koja je bez ijednog centa troškova trebala pojednostaviti porezni sustav. Ti su njegovi planovi bili uzaludni. Bush namjerava svečano obilježiti svoj novi početak. Svatko mora vidjeti da je započela nova era u gospodarskoj politici jer Bush ne želi ponoviti grešku svog oca, koji se nedovoljno brinuo za privredu te ga je možda upravo zato Clinton porazio na predsjedničkim izborima. No, najvažnija kadrovska odluka, koja će istinski obilježiti novu eru, tek ga očekuje: riječ je o smjeni šefa središnje banke Alana Greenspana. Njegov mandat istječe 2004. g. ali nitko ne zna je li Greenspan spreman dragovoljno otići. U slučaju sumnje Bush će i njega morati prisiliti da napusti svoj položaj i to će ga stajati više snage no što je bio slučaj s otpuštanjem O'Neilla Lindseya. Njih su dvojica ionako bili gotovo nepoznati američkoj javnosti", podsjeća na kraju komentara Marc Hujer.