DE-US-IQ-YU-vlade-Vlada-Politika DW 9. XII. tisak DEUTSCHE WELLE - DW9. XII. 2002.TisakIrak i 11.000 stranica deblo izvješće o iračkom potencijalu ABK oružja tema je svih njemačkih novina. U Washingtonu još proučavaju materijale koje
su dobili.Heilbronner Stimme sumnja da će i ovaj izvještaj - na ovaj ili onaj način - išta promijeniti budući tijek zbivanja. Vlada predsjednika Busha ponaša se kao da tim izvještajem Sadamu pruža 'posljednju priliku'. No zapravo je riječ samo o tome da se iračkog diktatora dovesti u tjesnac iz kojeg više nema izlaza. Ili će, američka je računica - taj izvještaj dokazati da Irak ima oružje za masovno uništenje ili će dokazati da Sadam laže. I jedno i drugo dobro će doći za legitimaciju već ionako isplaniranog rata.Tisak se posebno zanima za njemačko sudjelovanje - odnosno za uporabu njemačkih zrakoplova za elektronsko izviđanje u ratu protiv Iraka. Rhein-Zeitung komentira da bi Njemačka konsekventno postupila kada bi otkazala svako sudjelovanje u ratu kojeg bi Amerikanci i Britanci poveli bez rezolucije UN-a. A to nije nimalo nerealističan scenarij: jer Sjedinjene Države napreduju u svojim ratnim
DEUTSCHE WELLE - DW
9. XII. 2002.
Tisak
Irak i 11.000 stranica deblo izvješće o iračkom potencijalu ABK
oružja tema je svih njemačkih novina. U Washingtonu još proučavaju
materijale koje su dobili.
Heilbronner Stimme sumnja da će i ovaj izvještaj - na ovaj ili onaj
način - išta promijeniti budući tijek zbivanja. Vlada predsjednika
Busha ponaša se kao da tim izvještajem Sadamu pruža 'posljednju
priliku'. No zapravo je riječ samo o tome da se iračkog diktatora
dovesti u tjesnac iz kojeg više nema izlaza. Ili će, američka je
računica - taj izvještaj dokazati da Irak ima oružje za masovno
uništenje ili će dokazati da Sadam laže. I jedno i drugo dobro će
doći za legitimaciju već ionako isplaniranog rata.
Tisak se posebno zanima za njemačko sudjelovanje - odnosno za
uporabu njemačkih zrakoplova za elektronsko izviđanje u ratu
protiv Iraka.
Rhein-Zeitung komentira da bi Njemačka konsekventno postupila kada
bi otkazala svako sudjelovanje u ratu kojeg bi Amerikanci i
Britanci poveli bez rezolucije UN-a. A to nije nimalo nerealističan
scenarij: jer Sjedinjene Države napreduju u svojim ratnim
pripremama s takvom žestinom kao da su inspektori UN-a tek statisti
u političkom procesu čiji ishod je za Washington već davno jasan.
Nordwest-Zeitung se pita kako izvesti a da se ne uništi svaka
osjetljiva situacija. Sudjelovanje njemačkih zrakoplova s
elektronskim izviđanjem bilo bi neposredno sudjelovanje u ratu.
Povlačenjem njemačkih vojnika iz tih zrakoplova u kojima su zajedno
s kolegama iz NATO-a, nanijelo bi njemačkom Bundeswehru
nepopravljivu štetu. To bi bilo skoro kao da Njemačka želi
napustiti NATO savez. Kada je riječ o sudjelovanju u Iraku,
Schroeder mora jasno objaviti što smjera.
Suedwest Presse se pita je li njemački kancelar to uopće svjestan.
Je li možda kancelar još i prije izbora dobio neke znakove iz
Sjedinjenih Država da će napad na Irak biti moguć i bez tih
zrakoplova s najsuvremenijom tehnologijom i koji su nužni za bilo
kakav napad iz zraka? Teško je u to povjerovati. Ili je možda
kancelar naredio da ukoliko prigusti njemački dio posade -
otprilike trećina - izađe iz zrakoplova? Onda to može i jasno reći.
Ili mu je sve to bilo svejedno? Najvažnije mu je bilo da može nešto
izjaviti energično i mirotvorski. List u svom napisu kritizira
kancelara Schroedera.
No uz iračku krizu gotovo sav njemački tisak izvijestio je i o
rezultatima - opet neuspjelih - predsjedničkih izbora u Srbiji.
Neue Osnabruecker Zeitung komentira da je nestalo svakog poleta, a
od promjena ni traga. U dva izbora ni polovica stanovništva s pravom
glasa nije se potrudila povjeriti nekome predsjednički položaj.
Iza toga je očito raspoloženje kako je svejedno koga biramo, ionako
se ništa neće promijeniti. Što je najgore to stajalište nije
pogrešno, a nije ni puka posljedica propagandne laži koja je i danas
djelotvorna jer je Srbija vječita žrtva neprijateljskih sila koje
su krive za sve nevolje. Nakon smjene Miloševića ostao je čitav niz
problema - od organiziranog kriminala koji je i dalje povezan sa
snagama sigurnosti, gospodarstva koje je na koljenima, inflacije i
nezaposlenosti, a umjesto napora da se uklone zaostaci, Đindić i
Koštunica zauzeti se samo međusobnom žestokom borbom. I to s kobnim
posljedicama što su pokazali i ovi izbori: Srbija ostaje bez cilja i
samim time vrlo daleko od izgleda u procesu europskog ujedinjenja.
A nakon već izgubljenih godina pod Miloševićem to je velik
propust.
(DW)