DW 7. XII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 7. XII. 2002. Tisak Uoči početka summita Europske unije u Kopenhagenu sljedećeg tjedna ponovno se rasplamsava rasprava o primanju Turske. Turska je službeni kandidat još od 1999. godine i jedina je zemlja s kojom još nisu počeli službeni pregovori o prijamu. Stajališta unutar Europske unije prema primanju Turske su podvojena. Na nedavnom susretu kancelara Schroedera i francuskog predsjednika Chiraca, dvojica političara su istaknula kako Tursku treba podržati u njenim nastojanjima za prijam. Darmstaedter Echo komentira da njemačko-francuski prijedlog o mogućem članstvu Turske u Europskoj uniji nije ni riba ni meso. Berlin i Pariz žele pitanje ambicije Ankare da bude primljena u Europu ponovno odgoditi, umjesto da na to daju konačan odgovor. To nije dobro za odnose Europe s Turskom. Ukoliko Europska unija Tursku drži svojom budućom članicom, onda treba što je moguće ranije odrediti termin početka pregovora o prijamu, a ne čekati do 2004. godine. No ukoliko Europska unija samo odugovlači i u biti ne želi Tursku primiti, onda joj to treba i otvoreno reći. Neue Osnabruecker Zeitung ima mnogo razumijevanja za nestrpljenje Turske. Turska je već prije deset godina podnijela svoj prvi zahtjev za primanje u europski klub. Sada turska vlada želi vidjeti kako će članice EU-a nagraditi revolucionarne napore vlade u provođenju reformi ustava, poboljšanju odnosa s Kurdima i pitanju slobode mišljenja. Osim toga - o prijamu sada odlučuje 15 zemalja, a uskoro će o tome odlučivati njih 25. Nije riječ samo o tome da će EU imati novih deset članica - EU će time imati i nove probleme. To znači - što se više odugovlači s pregovorima, to će teže biti donijeti odluku o primanju. Turska u svakom slučaju ima pravo na pošteni odgovor, a ne samo na prazna obećanja, pa makar taj odgovor bio i vrlo neugodan. A kad je riječ o uvjetima za primanje, onda se sve kandidate treba mjeriti istim mjerilima. S druge pak strane, Turska također treba prihvatiti da ima još puno razloga zbog kojih možda ipak treba još nekoliko godina pričekati na primanje. Rasprave o rebalansu proračuna za ovu , kao i o proračunu za sljedeću godinu u njemačkom Bundestagu pokazale su da je državna blagajna praznija nego što se mislilo, a oštrice kritike uglavnom su usmjerene na ministra financija Hansa Eichela. Neue Osnabruecker Zeitunga drži da najnovije odluke američkog predsjednika Busha o smjenjivanju stručnjaka za gospodarstvo treba ocijeniti pozitivno. Američko gospodarstvo je u daleko boljem stanju nego njemačko, a predsjednik traži od svojih najbližih financijskih stručnjaka - ministra financija Paula O'Neilla i savjetnika Lawrenca Lindseya da daju ostavke. Time Bush daje na znanje da gospodarstvo shvaća jednako tako ozbiljno kao i borbu protiv terorizma ili razmirice s Irakom. Bijela kuća ističe kako se na te položaje treba dovesti osobe koje ulijevaju 'povjerenje tržišta'. Berlin bi mogao dosta toga naučiti, kada je riječ o tom kriteriju. Gospodarstvo i financijska politika imaju puno veze s psihologijom. Ministre tih trezora treba se prosuđivati po tome doprinose li oni rastu gospodarstva, što je konačno pitanje povjerenja i pouzdanosti. Kada se govori o kvalitetama i slabostima Hansa Eichela, mogu se zastupati razna mišljenja, no činjenica je da je on kritično stanje proračuna prešutio i time izgubio povjerenje tržišta. Samim time što mu se ne može vjerovati, on koči rast gospodarstva. (DW)