FRANC-LE MONDE OD 7.12.02. O STANJU NA BALKANU

FRANCUSKA LE MONDE 7.XII.2002. Balkan: i dalje zvoniti na uzbunu "Kratak susret ili trajan brak, pitali smo se u svezi s međunarodnim upletanjem na Kosovu i na Balkanu. Premda razvod još nije na dnevnom redu, idila (koja, istina, nikada nije bila romantična) je izvrgnuta pogibli. Nada koju su prije dvije godine potaknuli, u Hrvatskoj, izbor Stipe Mesića za predsjednika, pad Miloševićeva režima u Srbiji, izborna pobjeda pacifista iz LDK-a na Kosovu i socijaldemokrata u Bosni i Hercegovini, nestala je. Gotovo svi izbori koji su se od rujna održali u zemljama bivše Jugoslavije, nosili su na sebi pečat razočaranja: rekordno velik neodaziv, povratak na vlast ili uspon nacionalističkih stranaka. Bez obzira na prilike u pojedinoj zemlji i satisfecit službenih izjava, danas na tom području prevladava razočaranje. Kako u svezi s građanskim društvima, tako i s međunarodnom zajednicom. Puk koji preživljava između zadnjih ostataka komunističkog doba i obećanja privatnog sektora od kojih ne vidi ništa konkretno, gubi nadu: stopa nezaposlenosti je gotovo 50 posto na Kosovu, 40 posto u Bosni i Hercegovini, 30 posto u Srbiji i Makedoniji (ne računajući radnike koji nisu otpušteni iz poduzeća, ali nemaju posla i čekaju plaću!). Tamošnji su političari izgubili ugled: optužuje ih se za korupciju, nejedinstvo... i za slabost stvarne vlasti. Međunarodni predstavnici često se izvrgavaju ruglu zbog svoje taštine, proračunate pomoći i nerazumijevanja svakodnevnih briga puka. Poboljšanje (koje je, međutim, bilo stvarno) iz godina obnove, nije dovoljno, jer kod mnogih rane iz prošlosti još nisu zacijelile, a izgledi za budućnost nisu sjajni. Rat je najviše pogodio mladež i prognanike koji, klonuvši duhom, bojkotiraju izbore. Od takva odustajanja najveću korist izvlače nacionalističke stranke, na veliku štetu zapadnih vlada. Iznimka Crne Gore, gdje se masovno potvrdio izbor proeuropske koalicije Mila Đukanovića, nije obradovala naše diplomate: srdi ih njezina sklonost neovisnosti, a upletenost u krijumčarenje automobilima i cigaretama krnji njezin ugled. Srbija, zemlja njegova kolege Vojislava Koštunice, kandidata koji ima najviše izgleda na predsjedničkim izborima koji će se održati u prosincu (ako se opet ne ponište zbog neodaziva), također je ozbiljno okljaštrena nedavnim otkrićem o krijumčarenju oružja Iraku. Utvara organiziranog kriminala lebdi nad čitavim područjem. Na to je 25.XI. u Londonu podsjetio Javier Solana: dvjesto tisuća žena uhvaćeno je u mrežu prostitucije, 70 posto europskog tržišta heroina, preko Balkana svake godine prođe dvanaest tisuća tona prokrijumčarenih cigareta... Siromaštvo, 'siva' ekonomija i kriminal, velik utjecaj mafija, nepovjerenje u političare, važnost ekstremizma i prikriveno nasilje, sve su to značajke koje podsjećaju na dramu naših predgrađa. To bi predgrađe Europe - koje nije na njezinu kraju, već u središtu, između njezina zapada i njezina istoka - moglo doživjeti sudbinu naših predgrađa: sotonizaciju (Balkan je istoznačnica za barbare koji su osuđeni da se međusobno ubijaju i za prijetnje), izolacija (rasporediti oružane snage kako bi se spriječila provala nasilja) i paternalistička retorika (mahanje obećanjem budućeg ulaska u Europsku Uniju), uz smanjivanje pomoći (svršetak programa pomoći u obnovi). Nemojmo činiti iste pogrješke. Napredno središte ne može se odvojiti i trajno zaštititi od svog bijednog predgrađa pomoću stereotipnih osuda. Utvrde neće odoljeti. Europski politički dužnosnici moraju pronaći drugo rješenje za taj 'brak iz računa' umjesto rastave od stola i postelje, i preuzeti svoje obveze. EU, glavni financijaš obnove, pozvan je da bude politički zamjenik UN-a u Bosni, pa i vojni zamjenik NATO-a u Makedoniji. Nakon Bosne i Savez Srbije i Crne Gore, pošto donese ustav, treba dobiti mjesto u Vijeću Europe. No Balkan je još daleko od EU-a. U lipnju 2003., grčko predsjedateljstvo EU-a treba organizirati u Zagrebu drugi susret na vrhu o razvitku regije. Velika je pogibelj da taj skup zatvori zagradu koja se otvorila na prethodnom summitu (studeni 2000.). Više je razloga tomu. Dok je vojno posredovanje na Balkanu svojedobno izazivalo žive prepirke, obnova tog područja nije u središtu javne raspre. Dakle, nema izbornog uloga za naše političke zastupnike koji su izvukli pouku iz nepovoljnih rezultata zadnjih izbora. Povrh toga, proširenje Unije na deset novih članova moglo bi ne samo zaokupiti umove i proračun, već i dodatno otežati očitovanje zajedničke političke volje. No odlučnost koju danas pokazuju Paddy Ashdown i Michael Steiner u Bosni i Hercegovini i na Kosovu imat će ograničen učinak ne bude li u službi dosljedne i jasne politike za obnovu stabilnih država na tom području. Zato je nužno riješiti konstitucijsku zbrku do koje su doveli Daytonski sporazumi, rezolucija 1244 i Savez Srbije i Crne Gore. Može li EU pomoći u tomu? Da bi imala pozitivnu ulogu u budućim pregovorima, njezini članovi moraju nadići vlastita diplomatska suparništva i dogovoriti se kojim će pravcem krenuti: sudjelovanje u vremenu, razvoj sufinanciranja s tamošnjim predstavnicima i izvorima, podjela suvereniteta ili uvjetna neovisnost, potpora regionalnoj suradnji, itd. Proširenje na dvadeset petoricu, 'reforma' europskog projekta i ratne prijetnje na Bliskom istoku ne smiju omesti napore EU-a u pravcu balkanskih zemalja. Inače, mogao bi beskrajno dugo tegliti breme siromašnog, nasilnog i nestabilnog predgrađa koje neće stati dok na sebe ne upozori bogato i plašljivo središte", pišu Antoine Garapon, Pierre Hassner i Joel Hubrecht.