SLO 5.XII.-DELO-RAZGRANIČENJA

SLOVENIJA DELO 5. XII. 2002. Lakše s Beogradom nego s Ljubljanom? "Idiličan prizor jugoslavenskog, hrvatskog i slovenskog ministra vanjskih poslova dok u društvu koordinatora stabilizacijskog sporazuma za jugoistočnu Europu Erharda Buseka razgledavaju izvor Save Dolinke, jamačno simbolično predstavlja nove odnose poslije prijelomne 2000. godine, kad je u Hrvatskoj poražen HDZ i kad je u Beogradu potkopan režim Slobodana Miloševića. Ministri vanjskih poslova nekadašnjih jugoslavenskih republika opušteno ćaskaju i u slikovitim krajolicima raspravljaju o projektima kao što je režim plovidbe na Savi. To bi bila tema koja bi u drukčijim okolnostima bila 'obrađena' pod pokroviteljstvom ministara za promet ili okoliš, no krvavo nasljeđe iz devedesetih godina zahtijeva da se s njom uhvati u koštac na najvišoj razini kako bi ti projekti za budućnost mogli simbolizirati prekid s mračnom prošlošću. Kod sporazuma o Savi i susretu ministara zanimljivije je što - sudeći po izjavama za javnost - nisu ni spomenute one vode koje opterećuju odnose između Zagreba i Ljubljane i Zagreba i Beograda. Slovensko-hrvatske razmirice o razgraničenju na moru poslije rujanskog je ribolovnog sporazuma Janeza Drnovšeka i Ivice Račana zabilježio status quo, a vruća je tema bilo hrvatsko razgraničenje s Crnom, Gorom na Prevlaci i Boki Kotorskoj. Za deset bi dana sa strategijskog poluotoka na krajnjem hrvatskom jugu poslije deset godina trebali otići zadnji pripadnici UN-a, stoga Hrvatska i SRJ moraju sklopiti sporazum o privremenom režimu. Njime bi uredili zajedničko korištenje prvoga bazena zaljeva Boke Kotorske kao i razvojačenje Prevlake. Po optimističnim planovima, iz vojnog područja preobrazit će se u turistički raj. Prema zadnjim diplomatskim obavijestima iz Beograda i Zagreba, pregovori su u konačnoj fazi pa stoga po svoj prilici nema razloga za pesimizam. Sadržaj privremenog režima, koji nipošto neće prejudicirati razgraničenje, diplomati brižljivo kriju od javnosti tako da do sada ni hrvatski ni jugoslavenski tisak nisu uopće objavili ni jednu pojedinost. Režim u Boki Kotorskoj i razgraničenje mjerodavnosti državnih organa u zaljevu, zacijelo će dugo vrijediti, jer se u diplomatskoj povijesti - tako je kod razgraničenja sa Slovenijom upozoravao hrvatski međunarodni stručnjak Vladimir Ibler - pokazalo da su privremeni sporazumi obično dugotrajni i da su vrijedili čak dulje od onih proglašenih konačnima. Stoga su stručnjaci odbijali ponude iz Slovenije za privremeno razgraničenje po crti razvikanog sporazuma između Račana i Drnovšeka ili po diobi policijskog nadzora na dan osamostaljenja. Slovensku stranu uopće ne bi mogli uvjeriti da odstupi od privremenoga režima... Zato će hrvatsko-crnogorsko razgraničenje u Boki Kotorskoj biti osobito zanimljivo iz slovenske perspektive. Kao u Piranskom zaljevu, hrvatsko je ishodište razgraničenja bilo po crti po sredini koja je po razmišljanju Zagreba neprijeporna po konvenciji o pomorskom pravu. Crnogorski stručnjaci - primjerice Nebojša Vučinić s pravnog fakulteta u Podgorici - odgovarali su da je njihova temeljna točka u skladu sa zaključcima povjerenstva Roberta Badintera, zadržati mjerodavnosti u zaljevu koje su imali u SFRJ. To je razmišljanje po istoj logici koje je u pregovorima sa Zagrebom argumentirala slovenska diplomacija. Ako Hrvatska pristane na zahtjev Podgorice i odrekne se nadzora do crte po sredini u prvom bazenu u zaljevu Boke Kotorske, nastao bi presedan koji bi mogao biti poticaj za razmišljanje o slovensko-hrvatskom razgraničenju (mjerodavnosti) u pograničnom pojasu na moru. Osim toga bi opovrgnuo teze nekadašnjeg glavnog hrvatskog pregovarača Hrvoja Kačića da zbog crnogorske agresije 1991. godine Hrvatska nikada neće biti spremna popustiti u pregovorima s južnom susjedom. Zbog velike pozornosti međunarodne zajednice i očekivanja da Hrvatska uredi prijepore i odnose s Beogradom, ne treba očekivati scenarij kakav je nastao poslije sporazuma Račana i Drnovšeka. Argument protiv razmišljanja da se Zagreb lakše sporazumijeva s Beogradom nego s Ljubljanom, činjenica je da oni sa Zapada koji razmišljaju o dugoročnoj stabilnosti jugoistoka Europe, pritišću i SRJ i Hrvatsku da urede odnose. Pred javnošću u kojoj još nisu zacijelile sve ratne rane, pritiskom iz inozemstva može se lakše opravdati neka nemila odluka. Slovensko-hrvatski prijepori u takvom su kontekstu rubni, stoga političari, diplomati i stručnjaci imaju ponešto 'više stvaralački' postupak. Unatoč tomu bi rješenje Prevlake i razgraničenje u Boki Kotorskoj mogli biti poticaj Ljubljani i Zagrebu za uklanjanje teritorijalnih sporova. Osobito stoga što je među razlozima tvrdog hrvatskog stajališta bilo i mišljenje da bi razgraničenje sa Slovenijom moglo biti negativan presedan za uređenje granice s nekadašnjim neprijateljima na jugu", piše Peter Žerjavič.