AU 3. XII. DS: ZABRANJENO PUŠITI IZ NOVINA?

AUSTRIJA DER STANDARD 3. XII. 2002. Čavao u lijesu industrije za preradu duhana "Borba povjerenika EU-a za zdravstvo Davida Byrnea protiv potrošnje cigareta djeluje gotovo misionarski: 'Ovime je zabijen još jedan čavao u lijes industrije za preradu duhana', izjavio je u ponedjeljak nakon trijumfa u Vijeću ministara EU u priopćenju svog odjela pri Povjerenstvu. Upravo njemački novinski izdavači smatraju novu smjernicu EU-a za propangandno oglašavanje duhana zabijanjem čavla i u vlastiti lijes, podvrgavajući zbog aktualne krize u oglašavanju svoju vladu snažnom pritisku. Spor oko duhana očituje se na više razina i nije u potpunosti oslobođen proturječja. Prije no što se čovjek izgubi u neprohodnom gustišu razmatranja o zaštiti zdravlja, slobodi mišljenja, gospodarskim interesima i samoodgovornosti pojedinca, valja postaviti sljedeće pitanje: zašto je Europska unija uopće intervenirala propisom? Iako povjerenik Byrne ostavlja upravo takav dojam, Europska unija zapravo ne intervenira zato što netko u Bruxellesu vodi rat protiv industrije za preradu duhana. Pritom valja napomenuti da bi EU zasigurno imala razloga za ljutnju u odnosu prema proizvođačima cigareta: dovoljno je povoda za sumnju da proizvođači koriste krijumčare, zbog kojih EU i njezine članice gube stotine milijuna eura poreza na duhanske proizvode, kao alternativni mehanizam distribucije svojih proizvoda. Štoviše, Bruxelles intervenira zato što se nitko u europskim institucijama ne želi izložiti optužbi da sjedi skrštenih ruku dok u Europi godišnje umire 500 tisuća ljudi od posljedica konzumacije duhanskih proizvoda. Nažalost, nitko ne želi natovariti na svoja leđa ni optužbu da je kriv za privrednu smrti nekoliko tisuća uzgajivača duhana u EU te je za tu ciljnu skupinu u aktualnom proračunu EU rezervirano nekoliko stotina milijuna eura - valja priznati: i za konverziju tog sektora. Nitko ne sumnja da je pušenje štetno. Članice EU zasigurno su iz valjanog razloga ograničile propagiranje duhanske industrije - neke od njih oštrijim mjerama a neke blagim propisima. Usklađivanje tih propisa trebalo bi ponovno osigurati jedinstven kriterij na zajedničkom tržištu EU kako korisnici propagandnih poruka o duhanskim proizvodima odnosno odgovarajućeg sponzorstva ne bi bili u boljoj poziciji u jednoj a u lošijoj u nekoj drugoj članici EU. Takav nastup mogao bi imati blagotvoran učinak i na slobodnu trgovinu i natjecanje ali i na zaštitu zdravlja. No, s obzirom na znanje jezika u EU ipak je i dalje aktualno pitanje hoće li, primjerice, austrijski list uistinu konkurirati nekom belgijskom. U propagandi preko Interneta ili u međunarodnom sponzorstvu vrijede možda drugačija pravila. Dakle, propis koji će vrijediti za cijelu EU donosi i određenu korist. No, hoće li odvratiti ljude od prvog posezanja za cigaretom? Neka su istraživanja pokazala da propagandne poruke uopće ne utječu na potrošače; neka pak tvrde suprotno. U svakom slučaju, predstavnici industrije za preradu duhana tvrde da objavljuje propagandne poruke samo kako bi potaknula pušače da promijene marku cigareta. Time, doduše, neizravno priznaju i da nedvojbeno vjeruju u zavodljivu moć propagandnih poruka. Osim toga, mlađi primatelji propagandnih poruka teško će uočiti razliku između 'zahvaljujući pušenju postat ćeš junak' i 'popušiš li ovu cigaretu, postat ćeš junak'. Zdravlje - ponajprije kada je riječ o pasivnim pušačima - zasigurno će snažnije zaštititi zabrana pušenja na javnim mjestima po uzoru na Sjedinjene Države. Doduše, spomenuta zabrana predstavlja opsežnu intervenciju u slobodu pojedinca. Puka zabrana propagandnog oglašavanja nema pak veze s takvom intervencijom. Iako će zabrana propagandnog oglašavanja duhanskih proizvoda oduzeti prihode nekim branšama te će se one iz razumljivih razloga žaliti, valja naglasiti da ona nimalo ne narušava njihovu slobodu mišljenja ni njihovu privrednu bazu - i to ne samo zato što se mogu nadati prihodima iz kampanja EU za borbu protiv pušenja. Rizik novih propisa načelne je prirode: kamo bi trebale odvesti sve te zabrane propagandnog oglašavanja? - Za pojedinca i društvo može biti opasna i vožnja motorom, konzumacija Cole i mesa", zaključuje Joerg Wojahn.