DW 2. XII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 2. XII. 2002. Tisak Pokrajinski kongresi četvrte stranke po veličini možda i nisu tema koja bi punila naslovne stranice novina u Njemačkoj: ali kada se radi o najmnogoljudnijoj pokrajini u ovoj zemlji - pokrajini Nordrhein Westfallen i izboru nasljednika Joergena Moellemana o kojem se već tjednima otkrivaju detalji i o ilegalnom financiranju i o njegovim upitnim političkim vezama - onda je to tema koja mnogo govori i o ukupnom političkom životu u ovoj zemlji. Neue Presse piše da nakon poraza na saveznim izborima sada se i glavni šef liberala odjednom pokazao kao žestoki protivnik Moellemanna iako se dugo pouzdavao u nadarenost šefa iz Nordrheina privući birače. Jer obojica su bili duhovni srodnici u suludom cilju koji se zvao - postići 18 posto glasova. Sada ništa od toga ne smije biti istina. Vjerodostojnost Westerwellea je također narušena, a i zrak za njega postaje sve rjeđi. Čini se simptomatičnim da je nasljednik Moellemana, Andreas Pinkwart priznati fizičar koji istražuje teoriju kaosa - i s tim znanjem sada treba dovesti u red ono što je Moelleman ostavio iza sebe. Express piše da bi Moellemannu bilo draže da se uopće ne pojavi na izvanrednom kongresu stranke - ali on je u Duesseldorfu bio svugdje prisutan kao duga i tamna sjena. Predsjednik saveznih liberala Westerwelle je odbacio svoju srdačnost i kao okamenjen je jučer pratio raspravu o nasljedniku Moellemanna, dobro znajući da ovog tjedna neće biti kraj čitavoj ovoj aferi. Nije samo riječ o porukama koje su upućivali još uvijek prisutni pristaše populiste i demagoga Moellemanna, nego i o razočarenju čitavim čelništvom liberala koje se dobro čulo i prijeti čak i podjelom u toj stranci. A to je opasna mješavina za liberala čiji je šef jučer lupio šakom po stolu i rekao svoju odluku. Koliko to vrijedi, vidjet ćemo sljedećih tjedana. Današnji listovi objavljuju i brojne komentare o jednom unutarnjopolitičkom pitanju - odluci njemačkog parlamenta o izvozu vojne opreme - ali kako je riječ o upitu Izraela o posudbi proturaketnih sustava i osobito, o posudbi oklopnih vozila, to je i izuzetno važno vanjskopolitičko pitanje koje određuje položaj Njemačke u krizi što vlada na Bliskom Istoku. Maerkische Allgemeine piše da oklopna vozila Fuchs nisu oružje koje služi samo za obranu. Time njihova isporuka u napeto područje poput Bliskog istoka nije bez problema, ali tome nasuprot stoji temeljno načelo odnosa Njemačke i Izraela, kao i postojanje židovske države. Ako Izrael sada traži zaštitu, odgovor ne smije biti nepovjerenje. Rasprava u parlamentu dati će i priliku da se u ugovor stavi i primjedbu: oklopnjaci se ne smiju upotrijebiti protiv civila u okupiranim područjima. Ako je to jasno, onda ih treba poslati. To je odluka sa velikom simboličnom snagom. Ne kao odgovor imao bi gore posljedice nego predizborna protuamerička retorika kancelara Schroedera. Berliner Kurier razmatra koliko njemačka vojska prisiljena na štednju uopće može držati korak sa sve većim zahtjevima koje se pred nju postavljaju. Ako se svugdje štedi, pravično je da mora štedjeti i vojska. Ali to je tek jedna strana medalje. Druga strana medalje je svijet oko nas. On se promijenio i nije postao sigurnijim. Mirovne misije na Balkanu, borba protiv terorizma na rogu Afrike - zadaće za njemačke dečke nisu postale manje nego mnogo veće. Njemačka je odlučila držati korak u svjetskoj politici. Ali s amputiranim Bundeswehrom to ne ide. Što će nam Eurofighter koji ne može pucati jer nema raketa? Čemu služe jedinice koje su u Kabul došle praktično autostopom, jer nema odgovarajućih transportnih zrakoplova? Odluka glasi - ili, ili. Oboje jednostavno ne ide. (DW)