IT 2.XII. LA STAMPA - O EUROPI

ITALIJA LA STAMPA 2. XII. 2002. Mijenjati EU? Mnogo država, previše Europa "'Quot homines tot sententiae' je stara izreka (Ciceronova) i ne zna se treba li cijeniti njezinu implicitnu pohvalu individualizma (prava svakoga da kaže svoju), ili je uzeti kao upozorenje da se izbjegnu opasnosti zbrke. Tako je sada s mnogim nacrtima Europske Unije, koji se gomilaju dan za danom, ili skoro tako. Očito je da je različitost doprinosa velikoj raspravi više nego pozitivna, no isto je tako očit rizik da se javno mišljenje, 'europski građani' radi kojih se to u teoriji radi, u tome nađu malo smeteni. Postoji jedna Chiracova Europa (nije jasno s kolikom Schroederovom potporom, makar i uz ponovno pokretanje francusko-njemačke 'osovine') i postoji jedna Berlusconijeva i Aznarova Europa (ne baš ista kao ona Blairova, koji je njihov saveznik), postoji jedna Giscardova i jedna Prodijeva Europa, jedna Amatova, i tako dalje. Što tko kaže? U čemu se podudaraju i razilaze? Je li moguća njihova 'kreativna' sinteza, ili se događa sukob između alternativnih ideja? Prirodno, nije slučaj, ovdje, da se pravi detaljna raščlamba, no može se probati dati ključ za razumijevanje. Svi se slažu glede odricanja od jedne federativne države ('superdržave' koje se mnogi boje, konzervativci, euroskeptici, razni legisti, kao čudovišta koji ubija nacionalne identitete a odbacuju je drugi radi umirivanja). Formula za uporabu je federacija država-nacija, što bi predstavljalo proturječje u povijesno-pravnim terminima, no što izgleda kao vjerojatan aktualni politički kompromis, kako bi se kazalo da će države očuvati svoj suverenitet, no odreći se nekih dijelova gdje bi čisto nacionalne politike bile nevažne ili kontraproduktivne na globalnoj skali (tehnički, 'supsidijarno').(...) Najočitija suprotstavljenost je ona koju je pokazao Prodi glede prijedloga o europskom predsjedniku kao izrazu suverenih država, koji bi po njegovom mišljenju zamaglio sliku, i ne samo to, predsjednika komisije, koji je jedino pravo nadnacionalno tijelo. Prodi bi htio i okončavanje dvojnosti između predstavnika vanjske politike EU-a, u liku jednog 'ministra' kojega bi određivala države, kao sada Solane, koji bi bio član s ovlastima i možda dopredsjednik komisije. Sve u svemu, jednu istinski 'zajedničarsku' vladu, koju bi birao europski parlament i Vijeće Europe, koja bi poštivala suverene vlasti država, ali bi bila projicirana u odnosu na 'saveznu' budućnost. Na žalost, Prodi izgleda usamljeni jahač, pred masovnim frontom drugog mišljenja. Makar ostaje (možda) jedan njemački prostor potpore. Prirodno, rasprava je otvorena i već će se vidjeti. Za sada nadvladava nacrt Europe, u osnovi, 'upravljane među vladama', slabog unitarnog značaja. Odlučujući kriteriji procjene bit će proširenje većinskog glasovanja i mogućnost za one koji žele stvoriti jezgru ubrzane integracije", piše Aldo Rizzo.