NJ 2.XII.-FAZ-KLONIRANA DJECA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 2. XII. 2002. Na putu do kloniranog djeteta "Postoje jednostavniji i djelotvorniji načini od kloniranja, proizvodnje identičnih ljudi koji reagiraju na daljinsko upravljanje. Na tom su polju zabavljačke i reklamne industrije, usmjerene na manipulaciju masa, u očitoj prednosti pred onim samozvanim znanstvenicima koji se okušavaju u stvaranju genetskih kopija. Oprema djeteta genima odrasloga osim toga ne jamči ni određena karakterna svojstva niti talente. Klon Sadama Huseina mogao bi biti anđeo mira. Jer utjecaji okolice, od kemije plodne vode preko odgoja u ranom djetinjstvu sve do iskustava u obitelji i krugu prijatelja, u razvitku osobe djeluju u uskoj povezanosti s genetskim nasljeđem. Iako neki popularni strahovi zbog kloniranja ne stoje, ipak mora teško uznemiriti što opskurni liječnici i skupine tvrde da će idućih tjedana na svijet doći dvoje djece čiji su geni identični odraslima. Strahovi su poznati: opasnost da su klonirana djeca defektna i da će se kasnije razboljeti, velika je. Vjerojatnost da će imati psihičkih teškoća još je veća. Rizik da bi tehniku kloniranja diktatori i egomani i dalje mogli nastrano koristiti, očit je. Međutim, do sada su talijanski ginekolog Antinori i realijanska sekta na svijet donijeli samo glasine. Ostali su dužni potvrdu takve premijere u ljudskoj evoluciji. Velika je vjerojatnost da ti osvetoljubivi sektaši željni novca, javnost samo vuku za nos i žele privući pozornost. Po jednoglasnoj prosudbi ozbiljnih stručnjaka čini se bezizglednim samo šest godina poslije kloniranja prvog sisavca, postupak uspješno izvesti na ljudima. Ipak je ovca Dolly za mnoge stručnjake bila potpuno iznenađenje. Ako Antinori i realijanci uistinu predstave klonirano dijete, samo bi genski pokus u kojemu se usporede geni davatelja stanica i djeteta, mogao na svijet dana iznijeti istinu. Što ako se uistinu rodi prvo klonirano dijete? Čak i da zdravo dođe na svijet, čemu se naravno treba nadati, šok bi bio golem. Sustavni bi propusti Ujedinjenih naroda i brojnih vlada postali razvidni. Ponajprije su Njemačka i Amerika postavile za cilj sprječavanje kloniranja ljudi. Ima težinu što su počinitelji poznati već godinama. Mediji su opširno izvješćivali o realijanskoj sekti iz Quebeca i o ginekologu Antinoriju. Ipak su vlade očito propustile da u svojim tajnim službama ustroje odjele za biopolitiku i da se infiltriraju u klonsku pozornicu. Treba priznati, to nije lagana zadaća, jer skupine imaju kontakata po cijelom svijetu, njihova mreža obuhvaća Kanadu, Ameriku, Italiju i Južnu Koreju, Obalu Bjelokosti i Kongo. Oprema potrebna za kloniranje stane u veći kovčeg. Ljudi zainteresirani za klonsku djecu i dobrovoljnih 'majki za iznajmljivanje' očito ima na pretek. Da su vlade nešto poduzimale, ipak bi bilo zamislivo spriječiti eksperimente kloniranja. Međunarodna je zajednica propala i na drugoj zadaći, zabrani kloniranja ljudi u cijelom svijetu konvencijom i nacionalnim zakonima. Upravo glavni protivnik kloniranja, američki predsjednik Bush, do sada nije bio kadar stvoriti jednoznačne zakone u svojoj zemlji. U New Yorku su stručnjaci nedavno odgodili pregovore o konvenciji Ujedinjenih naroda za godinu dana, jer se navodno nije mogao postići konsenzus. Krivnja za to ravnomjerno je podijeljena: tvrdoglavo je američko izaslanstvo unatoč malim izgledima za uspjeh ustrajalo da se odmah zabrani i medicinska primjena klona. Nediplomatsko njemačko izaslanstvo stjeralo je Amerikance u kut i time povećalo neslogu. Najkasnije od najnovijih najava klonskih sektaša jasno je da je prekid pregovora na godinu dana pogrješan put. Što više, ministri vanjskih poslova Fischer i ministrica znanosti Bulmahn trebali su pokušati odmah sazvati međunarodnu konferenciju svojih najutjecajnijih kolega i doći do sporazuma na političkoj razini. Pri tomu bi dobro učinili da su u biti ispravno američko stajalište shvatili ozbiljno. I njemački znanstvenici ukazuju da je terapeutsko i reproduktivno kloniranje neizbježno uzajamno povezano. Kod terapeutskog kloniranja klonira se pacijent da bi se iz mikroskopski sitnog embrija uzgojilo zamjensko tkivo. Kod reproduktivnog kloniranja taj se embrij usadi majci. Postupci su dakle u najvažnijim koracima identični. Oni koji podupiru istraživanje terapeutskog kloniranja, time stvaraju naputak za kloniranje djece. Mogućnost kloniranja ljudi ne postavlja samo politiku i tajne službe pred nove zadaće. Društvo mora obračunati s pokretačkim snagama koje stvaraju potražnju za klonima: željom neplodnih parova za vlastitim djetetom po svaku cijenu, egomanskim individualizmom onih koji žele sami sebe replicirati, na posljetku s maštanjem o besmrtnosti koja se ne temelji na poštivanju zapovijedi nego na biotehnologiji. Predstoji još jedna zadaća: onu kloniranu djecu koja se rode unatoč zabrani, integrirati u ljudsku obitelj", piše Christian Schwaegerl.