DNEVNI PREGLED BR.229 2. PROSINCA 2002.

GLAS AMERIKE - VOA 1. XII. 2002. Tisak Washington Post javlja da bi mogući rat protiv Iraka mogao Sjedinjene Države stajati između 100 i 200 milijardi dolara. Za usporedbu, rat u Perzijskom zaljevu koštao je američke porezne obveznike 7 milijardi dolara, zahvaljujući američkim saveznicima, koji su snosili gotovo 90 posto troškova. Los Angeles Times piše da Bijela kuća i republikanski čelnici u Kongresu namjeravaju uporabiti političku premoć stečenu na izborima kako bi što prije progurali još jedno smanjenje poreza. Riječ je ? kažu analitičari ? koliko o pokušaju da se potakne gospodarski rast, toliko i o političkom potezu usmjerenom na zadobivanje potpore glasača pred sljedeće predsjedničke izbore 2004. godine 30. XI. 2002. Tisak USA Today podsjeća da u planiranju moguće operacije protiv Iraka sudjeluje velik broj onih koji su planirali i rat u Perzijskom zaljevu. Među njima su državni tajnik Colin Powell koji je 1990. godine bio zapovjednik združenog stožera; dopredsjednik Dick Cheney koji je tada bio ministar obrane; pa savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleeza Rice koja je u to doba bila članica Vijeća za nacionalnu sigurnost. Novi je ? piše list ? jedino predsjednik Bush koji je 1990. bio član uprave baseball kluba Texas Rangers. New York Times piše da administracija predsjednika Busha polako ublažava stara ograničenja u špijuniranju. Postupno ? piše list ? nestaje zida koji je preko pola stoljeća razdvajao domaće aktivnosti Saveznog istražnog ureda FBI-a i međunarodne obavještajne djelatnosti Središnje obavještajne agencije CIA-e. Administracija sada razmatra osnivanje agencije za obavještajne aktivnosti na domaćem planu i korištenje vojske u policijskim poslovima. Prelaze li teroristi na slabije zaštićene ciljeve? Prilog Nicka Simeonea. Dva tjedna prije bombaškog napada na hotel u kenijskoj Mombasi australska je vlada priopćila da raspolaže informacijama koje ukazuju da bi taj grad mogao biti meta terorista. Australske su vlasti pozvale australske državljane da izbjegavaju putovanja u to područje. I američke su vlasti prije više mjeseci obaviještene o mogućnosti da će teroristi pokušati napasti putničke zrakoplove raketama zemlja-zrak, kao što se to dogodilo u Mombasi. Ranije ove godine su u blizini jednog uzletišta u Saudijskoj Arabiji pronađeni su ostaci protuavionske rakete, kakve koriste američki borbeni zrakoplovi koji ophode zonom zabrane letenja nad južnim Irakom. Savezni istražni ured FBI shvatio je tu raketu kao upozorenje da bi teroristi Al Kaide mogli pokušati oboriti zrakoplovom nekom od raketa zemlja-zrak preostalih iz rata protiv sovjetske okupacije u Afganistanu. Stručnjak za terorizam sa sveučilišta St Andrews u Škotskoj Magnus Ransdorp objašnjava da 'još uvijek ima mnogo raketa zemlja-zrak tipa SAM-7, kao i drugih stingera koji se mogu upotrijebiti u napadu na neku metu'. Potrošeni spremnici za gorivo od iste vrste raketa pronađeni su u četvrtak u Keniji, nakon što je pilot jednog izraelskog putničkog zrakoplova koji je uzlijetao iz Mombase javio da je na njega otvorena vatra sa zemlje. Po riječima jednog američkog dužnosnika, glavna sumnja za ovaj napad pala je na Al Kaidu. Magnus Ranstorp kaže da je 'sigurno da u Keniji postoji teroristička mreža i da ta zemlja predstavlja slijepu točku u ratu protiv terorizma'. Izraelski ministar vanjskih poslova Benjamin Netanyahu izjavio je za američku televiziju da će, ukoliko se dokaže da je iza napada u Keniji bila Al Kaida ili neka druga teroristička organizacija, to predstavljati najopasniju eskalaciju terorističke prijetnje od prošlogodišnjih napada na New York i Washington: = Ukoliko su to danas pokušali učiniti izraelskim zrakoplovima, sutra će to pokušati učiniti američkim zrakoplovima. Mislim da je ovo prekretnica za međunarodni terorizam i to moramo zaustaviti. U Sjedinjenim Državama o opasnosti po putničke zrakoplove javljeno je dan prije napada u Keniji. Po riječima dužnosnika Pentagona, u srijedu su borbeni zrakoplovi uzletjeli iz američkih baza da bi istražili dojave tri pilota putničkih zrakoplova koji su u zraku u blizini svojih letjelica vidjeli trag kondenzirane pare, možda iz objekta ispaljenog sa zemlje. Glasnogovornik NORAD-a, Zrakoplovnog zapovjedništva za Sjevernu Ameriku, poručnik Curtis Jenkins kaže: = Netko je u blizini otočja Turks i Caicos opazio trag pare koji kao da se kretao prema Sjevernoj Americi. Isti je trag opažen i u samoj Americi. Vidjeli su ga piloti komercijalnih zračnih kompanija. Na radaru nismo opazili ništa od čega bi taj trag mogao potjecati. Vlade Sjedinjenih Država i drugih zemalja nedavno su upozorile da bi teroristi mogli prebaciti težište napada s meta kao što su vladine zgrade i znamenitosti na slabije zaštićene mete kao što su škole, noćni klubovi i ljetovališta. (VOA) RADIO GLAS RUSIJE - RGR 28. XI. 2002. Petar Iskenderov: borba protiv organiziranog kriminala - glavni uvjet integracije balkanskih zemalja u Europsku uniju. U Londonu je 25. studenog održana reprezentativna međuvladina konferencija o borbi protiv organiziranog kriminala na Balkanu. Konferenciju su organizirale EU i britanska vlada koju su predstavljali državni tajnici za vanjske i unutarnje poslove Jack Straw i David Blunkett. Na njoj je sudjelovalo 56 izaslanika iz balkanskih zemalja i međunarodnih organizacija, uključujući i visokog predstavnika svjetske organizacije za BiH Paddyja Ashdowna. Zašto je upravo London dao inicijativu održavanju konferencije koju je ministar pravosuđa Srbije Vladan Batić opisao kao najveći međunarodni forum o Balkanu nakon daytonskih pregovora 1995. godine? Učinio je to, kako izgleda, zbog dva razloga. Prvo se primjećuje pozornost koju ministar vanjskih poslova Velike Britanije Jack Straw poklanja Balkanu. O tome svjedoči, na primjer, njegova nedavna turneja u ovoj regiji. Očigledno je da London, s obzirom na planiranu predaju dužnosti mirovnih misija na Balkanu od strane UN-a i NATO-a Europskoj uniji, želi sebi osigurati čelnu ulogu u strateški važnoj regiji. O drugom razlogu priopćio je ovih dana svojim čitateljima utjecajni londonski dnevnik The Times. Pozivajući se na stručnjake Scotland Yarda, list piše da upravo albanski došljaci s Balkana aktivno preuzimaju kontrolu nad svim područjima nelegalnog biznisa u Velikoj Britaniji. Pri tome se albanske kriminalne strukture odlikuju visokom organizacijom, okrutnošću i raspolažu većim financijskim sredstvima. Ako se uzme u obzir činjenica da je i Balkan posljednjih godina stekao glas središta narkobiznisa, krijučarenja oružjem i pranja prljavog novca, sadašnja zabrinutost britanskog, pa i čitavog zapadnog establishmenta sasvim je razumljiva. Koje su mjere sudionici londonske konferencije predložili za suprotstavljanje kriminalnoj opasnosti koja stiže s Balkana? Odlučeno je da će zapadne zemlje i međunarodne organizacije tijekom sljedeće dvije godine odvojiti u tu svrhu 450 milijuna eura. A izravnu bitku protiv organiziranog kriminala vodit će zemlje regije od kojih se zahtijeva da zajednički djeluju. Kako Albanija, BiH, Makedonija, Hrvatska ili Jugoslavija ne bi došla u iskušenje da se samo pretvaraju, predviđene su kaznene mjere. Glavna je blokada integriranje jedne ili druge države u EU. Unija je vjerojatno po prvi puta izravno povezala borbu protiv kriminala s integracijom Balkana u jedinstvenu Europu. Kao što piše u završnoj deklaraciji Londonske konferencije, udruživanje napora zemalja jugoistočne Europe biti će ključ zbližavanja regije s Europskom unijom. U dokumentu je podvučena nužnost sveobuhvatne borbe protiv kriminala - od neutraliziranja kriminalnih skupina na Balkanu do blokiranja kanala za protuzakoniti transport oružja, droga, ilegalnih migranata i razaranja tržišta za plasman svega toga u zapadnoeuropskim zemljama. Koordinacija ove ogromne aktivnosti povjerena je Regionalnom centru za borbu protiv organiziranog kriminala sa sjedištem u Bukureštu. Po riječima ministra unutrašnjih poslova Grčke Mihalisa Hrisohoidisa, u njegovom okviru biće formirana odgovarajuća radna skupina s najširim ovlaštenjima. Ministar je uvjeren da se Balkan, ovaj talac organiziranog kriminala, može osloboditi samo zajedničkim učinkovitim naporima cijele Europe. I još jedan važan trenutak. Po pisanju londonskog lista The Sunday Times, balkanskim zemljama je nedvosmisleno dano do znanja da se pomanjkanje temeljnog pravnog sustava u njima ne može nadoknaditi nikakvim drugim političkim dostignućima, uključujući i demokratski karakter izbora. Balkanski kriminal upravo izbore koristi za učvršćivanje svojih pozicija. Uvjerljiv primjer toga je situacija na Kosovu gdje se vođe albanskih separatista bave kriminalnim poslovima pod zaštitom zastupničkih mandata. Već uskoro ćemo saznati za učinkovitost odluka londonske konferencije u praksi. Planirano je da se prvi rezultati zajedničke borbe protiv kriminala sumiraju na sličnom forumu u ožujku sljedeće godine u Beogradu. (RGR) RADIO VATIKAN - RV 30. XI. 2002. Potpredsjednik Papinske akademije za život biskup Elio Sgreccia pohvalio stručnost hrvatskih bioetičara. Bioetičkim problemima danas se pridaje sve veća pozornost. Oni koji osjećaju vrijednost ljudskoga života ne mogu više izbjeći ključno pitanje: Je li dijete dar koji se prima ili proizvod? Je li sve ono što je tehnički moguće izvesti moralno dopustivo? Opravdavaju li pokusi nad ljudskim embrijima i njihovo uništavanje u dobronamjerne pothvate za liječenje bolesti kao na primjer Alzheimera? Zašto ne prekinuti trpljenje takozvanom slatkom smrću? Neka su od tih bioetičkih pitanja jučer i danas u Vatikanu, u sjedištu Papinske akademije za život, bila predmetom rasprava hrvatskog izaslanstva Bioetičkog povjerenstva pri Ministarstvu zdravstva pod vodstvom profesora Vukičevića i članova Papinske akademije za život čiju je skupinu predvodio potpredsjednik Akademije biskup Elio Sgreccia. Biskup Sgreccia je sa svojim suradnicima iznio stajališta Crkve o bitnim pitanjima s područja bioetike, a hrvatski su stručnjaci iznijeli rezultate svojih istraživanja. Danas su u sjedištu veleposlanstva pri Svetoj Stolici nastavili produbljivati tu složenu problematiku koja ima ne samo biološko, već i pravno, moralno, etičko i vjersko obilježje. Nadbiskup Sgreccia sa svojim suradnicima ? kako nam je osobno potvrdio - je ostao iznenađen stručnošću hrvatskih bioetičara i zdravim razmišljanjima koja su u skladu s crkvenim naukom. Posebno je zanimanje pokazao za istraživanja profesora Vukićevića o matičnim stanicama i predložio da se rasprava nastavi u Zagrebu. (RV) RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 30. XI. 2002. Profesionalni pesimisti: Hrvatska i Balkan. Prilog Milana Gavrovića. U Hrvatskoj se ovog tjedna konačno pokazalo da predsjednik Stjepan Mesić zagovara drukčiji koncept gospodarskog razvitka od vlade i premijera Ivice Račana. Unatoč profesionalnim pesimistima Vlada ostaje čvrsto na svom programu! U toj aktualnoj izjavi hrvatskog premijera Ivice Račana nova je samo sintagma 'profesionalni pesimisti' koja je zamijenila katastrofičare i zastarjele mozgove. Tim profesionalnim pesimistima ovog se tjedna otvoreno priključio i predsjednik Stjepan Mesić. Teško je, naime, i zamisliti pesimističniju ocjenu od one koja se čula u Predsjedničkim dvorima na skupu ekonomista, na kojem je predstavljena analiza čuvenog Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije. Pod tim imenom krije se ustanova koja sustavno prati razvitak u bivšim komunističkim zemljama. Spomenuta analiza nastala je na temelju dugoročnog sporazuma instituta s Uredom predsjednika, a financiralo ju je austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova. Najzanimljivija je u njoj usporedba Hrvatske s drugim bivšim komunističkim zemalja. Najkraće rečeno, Hrvatska je bolja od onih na jugoistoku Europe, ali je znatno lošija od zemalja srednje Europe; prošlih je godina bila uspješnija od Jugoslavije, Makedonije, Bugarske ili Rumunjske, ali izrazito neuspješna u usporedbi s Mađarskom, Slovačkom, Češkom ili Slovenijom. To je hladan tuš za ovdašnje političare koji drže da je svrstavanje na Balkan za Hrvatsku uvredljivo i ponižavajuće. Za razliku od Hrvatske, kako pokazuje analiza, zemlje srednje Europe nadoknadile su pad industrijske proizvodnje do kojeg je došlo poslije rušenja Berlinskog zida 1989. godine, a u prošloj su godini već proizvodile 15 posto više nego prije. Hrvatska još uvijek proizvodi 40 posto manje. U prošlih sedam godina gospodarski je rast u zemljama srednje Europe iznosio prosječno 5,8 posto. U Hrvatskoj točno upola manje; 2,9 posto. Proizvodnja u Hrvatskoj je znatno skuplja nego u zemljama srednje Europe. Po podacima bečkog instituta, njeni troškovi iznose 67 do 96 posto austrijskih, a u proizvodnji transportnih sredstava, električne i optičke opreme, kao i proizvoda od kože, troškova rada - viši su čak i od onih u Zapadnoj Europi. Zato Hrvatska izvozi malo, i to otprilike sličnu vrstu proizvoda kao Bugarska i Rumunjska. Jučer je predsjednik Mesić posjetio drvnu industriju u Gorskom kotaru i nakon toga izjavio da Hrvatska ne može živjeti samo od dva mjeseca turizma, već da mora obnoviti svoju prerađivačku industriju. Ali ključeve gospodarske politike drži u rukama samo vlada. (RFE) BRITANSKI RADIO - BBC 1. XII. 2002. Tisak Središnja međunarodna tema su implikacije napada na izraelske mete u Keniji. The Sunday Times piše da je izraelski premijer Ariel Sharon razljućen napadima u Mombasi naredio da se napadači jedan po jedan pronađu i ubiju, i da se u tom cilju aktiviraju tzv. agenti spavači, navodno najjače oružje izraelske obavještajne službe u višedesetljetnom sukobu s arapskim svijetom. Posljednji put kada su korišteni agenti, dobrovoljci koji mirno žive u arapskim zemljama da bi u slučaju rata potkopali njihove pripreme za napade na Izrael, bilo je 1972. godine nakon pokolja izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Muenchenu. U šest godina svi su osim jednog palestinskog otmičara bili likvidirani. Tako dramatično uključivanje Izraela u potragu za bin Ladenom imat će goleme posljedice po način na koji će se ubuduće voditi rat protiv međunarodnog terorizma. The Sunday Telegraph piše da je bin Ladenovo posljednje upozorenje da će napasti Izrael i druge američke saveznike dostavljeno preko zvučne trake koju je prenijela arapska TV stanica Al Džazira prije dva tjedna zapravo bilo zapovijed za kenijske napade. List drži da napadi na izraelske turiste u Mombasi predstavljaju prekretnicu u protuterorističkom ratu za koji se tvrdi da postalo jasno da će trajati vrlo dugo i da će biti bolan. Prenoseći mišljenja zapadnih dužnosnika, list naglašava da je cilj napada u Keniji bio dobiti dvostruku korist za Al Kaidu - povećati ugled Osame bin Ladena u islamskom svijetu i uvući Izrael u sukob da bi se unio razdor između Amerike i njenih arapskih saveznika. The Observer daje sličnu ocjenu Al Kaidinih ciljeva, iako u komentaru tvrdi da Zapad gubi rat protiv terorizma jer ne shvaća da se ne bori protiv neke pseudovojne organizacije već protiv ideje. Kako piše vanjskopolitički urednik lista, kada se makne retorika o velikom sotoni, božjim neprijateljima ili pozivu na Krstaške ratove, cilj ili ideologija Al Kaide je, ako se s njom neće raditi kompromisi, ukloniti američki i zapadni utjecaja iz velikog dijela svijeta koji uključuje i zemlje koje nisu islamističke. Ono što Bush, Blair i njihovi saveznici ne razumiju je da je ideja Al Kaide, koja je uhvatila duboki korijen od Afganistana do Afrike, ono protiv čega se treba boriti, a ne protiv njenih materijalnih utjelovljenja. Terorizam uspijeva i to se neće promijeniti sve dok se ne sučelimo i odgovorimo na ideju zbog koje svakog uhićenog ili ubijenog teroristu zamijeni novi regrut. 30. XI. 2002. Tisak Najvažnija vanjskopolitička tema u britanskim listovima je dan nakon Mombase. The Daily Telegraph izvješćuje da su Izraelci faktički preuzeli kontrolu nad istragom o navodnoj umiješanosti Al Kaide u bombaški i raketni napad u Keniji nakon što je u Mombasu stiglo preko tristo do zuba naoružanih izraelskih vojnika i agenta obavještajne službe Mosada. Dok su ranjeni Izraelci vojnim zrakoplovima prebačeni u zemlju, piše list, operativci Mosada su osigurali ostatke hotela Raj, počeli pretraživati ruševine u potrazi za dokazima i preuzeli raketni lanser iz kojega su ispaljeni projektili na zrakoplov s izraelskim turistima. Ovim je naglašeno iznenadno uključivanje Izraela u protuteroristički rat predvođen Amerikancima. The Financial Timesa komentira da unatoč prijetnji da će duga ruka Izraela dosegnuti počinitelje i organizatore napada u Keniji, malo je vjerojatno da će Ariel Sharon narediti neku operaciju širih razmjera izvan granica svoje zemlje. Druga je godina palestinskog ustanka i izraelski premijer se nalazi usred kampanje za izbore na kojima će skoro sasvim sigurno odnijeti pobjedu. Sharon istodobno očekuje mogući američki napad na Irak za koji vjeruje da će samo ojačati položaj Izraela na Bliskom istoku. Zato je i malo vjerojatno da će pokrenuti neku akciju koja bi mogla poremetiti scenarij koji mu ionako ide u prilog. Izraelci istodobno, iako u povjerenju, upozoravaju da i uz očito nastojanje organizatora napada u Keniji da palestinsko pitanje predstave kao neodvojivi dio svih sukoba na Bliskom istoku, treba činiti razliku između militantnih grupacija koje se bore za palestinsko pitanje i Al Kaide. U protivnom, kažu oni, stjecao bi se dojam da sve što Al Kaida čini ima veze sa Izraelom. Vjeruje se da i militantne palestinske organizacije strahuju da će biti uvučene u širi rat protiv terorizma. Hamas, Hezbolah pa i islamski Džihad svjesni su vlastite ranjivosti i ne žele biti metom napada u koji bi Amerikance uvukli Izraelci, navodi list riječi jednog europskog diplomata. The Times piše da je britanska vlada odgovorila jučer na kritike da je propustila upozoriti svoje državljane da izbjegavaju Mombasu iako je raspolagala istim obavještajnim podacima koji su natjerali Australiju da svojim građanima preporuči izbjegavanje kenijske luke. Izvori lista u policiji potvrdili su da su britanske obavještajne službe dobile jednake informacije kao i njihove australske kolege, ali da je procijenjeno da su već postojeća upozorenja Britancima koje dijelove svijeta i zemlje trebaju izbjegavati izdana nakon bombaškog napada na Baliju sasvim dovoljna. List prenosi i riječi šefa britanske diplomacije Jacka Strawa da Sjedinjene Države, Britanija i Australija nisu imali raspoložive podatke koji bi mogli da preduhitriti napade u Mombasi. Vlada je razapeta, primjećuje londonski list, između zabrinutosti za živote svojih građana, potrebe da se zaštite osjetljivi obavještajni izvori i težnje da se izbjegne izazivanje nepotrebne panike. Britanski krugovi tvrde da je dobar dio sirovog obavještajnog materijala često nepouzdan i nepodoban za kvalitetnu analizu. Analitičari svakodnevno češljaju stotine presretnutih komunikacija, obavještajnih izvještaja i dojava, nastojeći odmjeriti potencijalne prijetnje. Al Kaida je uz to vrlo sofisticirana organizacija koja namjerno ostavlja lažne tragove želeći zapadne obavještajce odvesti na pogrešan put. 29.XI.2002. Tisak Naslovne stanice svih britanskih listova ispunjavaju napisi o napadu na Izraelce u Keniji i slike hotela teško oštećenog eksplozijom automobila bombe. The Times piše da se sinkroniziranim terorističkim napadima na izraelske civile - kako na hotel u Mombasi koji je u izraelskom vlasništvu, tako i neuspjelim raketnim napadom na zrakoplov prepun izraelskih turista - Izrael našao u središtu borbe protiv terorizma koju predvode Sjedinjene Države. Uključivanje Tel Aviva u protuterorističku kampanju, procjenjuje list, ugrozit će globalnu koaliciju koju čine i mnoge arapske zemlje. The Guardian također drži da će ukoliko se utvrdi da iza napada stoji Al Kaida ili neka njena sestrinska organizacija to imati vrlo ozbiljne posljedice. Ubacivanjem Izraela u igru Al Kaida bi ubrzala polarizaciju između muslimanskog i krišćansko-židovskog svijeta, čime bi bio napravljen korak prema ispunjenju davno iznesenog predviđanja o sukobu civilizacija. The Financial Timesu u uredničkom komentaru postavlja pitanje je li moguće izbjeći takav sukob civilizacija u izraelsko-palestinskom sukobu i mogućem ratu protiv Iraka. Sa sigurnosne točke svijet je prepun lakih meta čija ranjivost se može ublažiti samo poboljšanjem razmjene obavještajnih podataka i suradnje. No bin Ladenova mreža zbog načina na koji je organizirana predstavlja neprijatelja koji stalno izmiče. Zbog toga bitka s neprijateljem čiji cilj je da izazove sukobe u cijelom svijetu zahtijeva formiranje najveće moguće koalicije. The Independentov politički analitičar ističe da je do napada u Keniji moralo prije ili kasnije doći. Izraelski dužnosnici strahovali su od Al Kaidina udara na izraelsku državu, ali čak ni nakon onoga što se dogodilo na Baliju nisu pomišljali da će meta biti izraelski interesi u inozemstvu. Napadom na Izraelce Al Kaida je, piše novinar, zapravo ogrnula plašt Intifade. Zbog toga će se ubuduće svaka izraelska akcija na Zapadnoj obali ili u pojasu Gaze moći protumačiti kao dio lova na bin Ladenove ljude. The Daily Telegraf piše da je britanska vlada izložena kritikama jer nije odgovarajuće upozorila o opasnosti od terorističkog napada u Keniji, nakon što se utvrdilo da su australske vlasti svoje građane upozorile da izbjegavaju Mombasu. Najvjerojatnije nakon dobivanja konkretnih obavještajnih podataka australsko je Ministarstvo vanjskih poslova prije dva tjedna priopćilo da postoji veliki rizik od napada na zapadne ciljeve u Mombasi. Glasnogovornik britanskog Ministarstva vanjskih poslova sinoć je izjavio da britanska vlada nije primila slična upozorenja. Nekoliko listova piše i o teškom zadatku s kojime su sučeljeni inspektori Ujedinjenih naroda za naoružanje koji su odnedavno ponovno u Iraku. The Times piše da sve više obavještajnih podataka iz samog Iraka ukazuje na činjenicu da je Sadam Husein prije dolaska inspektora naredio stotinama znanstvenika, državnih službenika i članova svoje stranke Baat da dijelove oružja za masovno uništenje sakriju u svojim kućama. Po jednom obavještajnom izvoru, i seljacima je naređeno da među svojim zalihama pesticida sakriju bačve s kemikalijama i biološkim materijalom. Dokazi o toj uroti su toliko ozbiljni da američki predsjednik Bush i britanski premijer Blair razmatraju mogućnost o upućivanju osobnog poziva iračkim dužnosnicima da inspektorima UN-a otkriju što se zapravo zbiva. (BBC) DEUTSCHE WELLE - DW 30. XI. 2002. Tisak Terorizam i najnoviji teroristički napadi središnja su tema vanjskopolitičkih osvrta i komentara u njemačkim medijima. Najnovije krvoproliće u Keniji mnoge potiče na razmišljanje o stupnju sigurnosti u Njemačkoj. Lausitzer Rundschau napominje kako se teroristički napadi ne mogu potpuno isključiti nigdje na svijetu, pa tako ni u Njemačkoj. Opsežnim sigurnosnim mjerama rizici i opasnosti u najboljem se slučaju mogu smanjiti, ali apsolutna zaštita od atentatora jednostavno je nemoguća - prije svega ako oni svjesno za to daju vlastiti život. List upozorava da ipak nema mjesta za paniku i histeriju. Koliko god bili napadi u turističkim regijama grozni i nezamislivi, broj njihovih žrtava među dvjestotinjak milijuna turističkih i poslovnih putovanja iz Njemačke mali je u usporedbi s mrtvima na njemačkim cestama. Osim toga i svaki pojedini putnik može reducirati rizik - informirajući se savjesno o sigurnosnim prilikama u regiji u kojoj će se odmarati, ali i izbjegavajući nepotreban rizik na licu mjesta. Upute Ministarstva vanjskih poslova pri tom su dragocjena pomoć. Napadi u Keniji ponovno upozoravaju kako ih valja ozbiljno shvatiti. Hannoversche Allgemeine Zeitung drži da su Njemačka i Nijemci odavno u objektivu svjetskog terorizma. Već samo nazočnost Bundeswehra u Afganistanu - što je moralno nedvojbena misija za osiguranje mira - fundamentalistima je trn u oku. Kabul ne samo da je otpao kao moguća baza za terorističku mrežu. Fundamentalistima smeta što u afganistanskom glavnom gradu nakon promjene režima djevojčice ponovno idu u školu i što više nema javnoga bičevanja. Hoće li se Njemačkoj zbog svega toga ispostaviti strašan račun? Napade na Njemačku službe sigurnosti već mjesecima drže mogućim scenarijem. Moramo, htjeli to ili ne, priznati da ima neprijatelja s kojima se ne može pregovarati. (DW) FRANCUSKA LE MONDE 30.XI.2002. Europol i države članice podijeljeni oko protuterorističke suradnje s Washingtonom "Ministri pravosuđa Petnaestorice koji su se u petak 29.XI. sastali u Bruxellesu, trebali su u načelu proučiti dva prijedloga o suradnji Europola i Sjedinjenih Država u borbi s terorizmom. U prvom je riječ o mogućem zaključenju ugovora na području kaznenog prava, zapreka kojemu nije samo pitanje smrtne kazne koja se primjenjuje u mnogim američkim državama, već i doživotnog zatvora, odredba koju, primjerice, nema portugalski kazneni zakon. Drugi usklađeni prijedlog tiče se razmjene osobnih podataka koju neke države članice drže 'logičnom', jer bi nadopunila sporazum o razmjeni 'općih' podataka koji je već na snazi. Je li ta razmjena 'logična'? Francuska i druge zemlje ne misle tako, pošto su se upoznale s odredbama o kojima su se dogovorili direktor Europola i američke vlasti. Prvo je neobično što se tekst trebao dopuniti 'pisanim tumačenjima', što bi značilo da bi svaka država članica mogla utvrditi svoju vlastitu politiku, premda bi Europol trebao djelovati po ovlasti Petnaestorice. Zato je više prijestolnica zatražilo da se ta točka vrati na dnevni red pod 'razno', s čime se ne slaže Danska koja misli da ponajprije treba riješiti pitanje 'nedovoljne povezanosti i suradnje između obavještajnih agencija'. Zabrinuti pravnici misle pak da bi prijedlog, da se odobri u takvom obliku (ovaj put neće biti tako), teško povrijedio europske propise u svezi sa zaštitom ljudskih prava i privatnosti. Tako bi se, primjerice, američkim vlastima koje su zaokupljene programom pod nazivom 'Total Information Awareness' dopustilo da po svom nahođenju rabe svakojake podatke. I to, u žargonu, 'ciljane' (ograničene i točne), 'slabe' (kojih pouzdanost nije zajamčena), ali i 'osjetljive' podatke (o rasi, vjerskoj pripadnosti, političkim i spolnim sklonostima pojedine osobe). Stručnjaci se također čude što je prijedlog zapravo zanemario postojeće odredbe europskog prava o zaštiti osobnih podataka. Događaj bi morao potaknuti na razmišljanje o uspostavi i nadzoru nad Europskim uredom za obradbu podataka o kriminalnoj djelatnosti. Europol, kojega je sjedište u Den Haagu, podložan je vijeću ministara pravosuđa i unutarnjih poslova koje imenuje njegove čelnike. Pitanje djelotvornog nadzora nad tim ustrojem čije bi se zadaće i osoblje trebali proširiti, postavljalo se u više navrata, a nedavno je preinačen ustroj njegove postrojbe za borbu s terorizmom. Neki misle da Ured djeluje kao neovisno tijelo koje zaključuje ugovore po vlastitom nahođenju. Konvencije koje potpisuje i koje se zatim odobravaju, uglavnom se ne objavljuju u 'Službenim novinama' Unije. Oblik ugovora o razmjeni osobnih podataka s Washingtonom omogućio bi također da se zaobiđu i državni parlamenti i Europski parlament, upozoravaju Evelien Brouwer i Deidre Curtin, dvoje nizozemskih pravnika koji se ne slažu s prijedlogom za koji drže da je 'štetan'. Druge organizacije za zaštitu sloboda ističu da bi u raspru trebalo uključiti i mogućnost da SAD koristi osobne podatke. Američki odgovor na pitanja Petnaestorice koji je trebao stići u listopadu 2001., još nije stigao. 'U ozračju koje je zavladalo nakon 11.IX. 2001., ugovori zaključeni s SAD-om ne ograničavaju se na terorizam, već se tiču kriminala općenito', misli Tony Bunyan iz britanske organizacije Statewatch. Po njegovu mišljenju, ti se ugovori kasnije otimaju nadzoru", piše Jean-Pierre Stroobants. 29.XI.2002. Poljodjelstvo: Europa guši siromašne zemlje "Kada su se ministri trgovine iz čitavog svijeta sastali u Dohi, u Kataru, u studenom 2001., rekli smo da je to povijesna prigoda za poboljšanje gospodarskih izgleda puka u svijetu, prigoda koju ne smijemo propustiti. Posebno smo odgovorni za preko dvije milijarde ljudi koji, prema procjenama, žive u siromaštvu. Više od sto od sto četrdeset pet članova Svjetske trgovačke organizacije (WTO) jesu zemlje u razvoju, među kojima je trideset nerazvijenih. Njihov opstanak ovisi uglavnom o poljodjelstvu. Četrnaest od sedamnaest zemalja iz skupine Cairns za slobodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima jesu zemlje u razvoju. Za te, kao i za druge zemlje u razvoju, reforma poljodjelske trgovine je glavni razvojni problem. Bili smo vrlo zadovoljni što smo mogli iskoristiti prigodu i započeti novi krug međunarodnih trgovačkih pregovora u Dohi. Kao i mnoge druge zemlje, Australija i skupina Cairns pažljivo su pratile raspre u Europi zadnjih mjeseci o zajedničkoj poljodjelskoj politici (ZPP), kao i pripremu za susret na vrhu Europske unije u Bruxellesu, 24. i 25.X. Jako smo zabrinuti zbog činjenice da početkom XXI. stoljeća razmjeri i narav europskih subvencija za poljodjelstvo smanjuju izglede za uspjeh poljodjelaca izvan Europe. (...) Kobne posljedice ZPP-a na prehrambenu sigurnost i na okoliš jesu važan čimbenik u tim rasprama. Prevelika proizvodnja koju potiču velike subvencije loše utječe na glavne ciljeve državnih politika. Ta se tema stalno vraća. To je važno pitanje, ali se kobni učinci ZPP-a na zemlje u razvoju ne shvaćaju dovoljno. U mnogim zemljama u razvoju u poljodjelstvu radi više od polovice zaposlenih i ono čini velik dio BDP-a. To je bitna razlika naspram europskih zemalja, SAD-a i Japana, gdje je u poljodjelstvu zaposleno manje od 5 posto puka. Puk zemalja u razvoju u svakodnevici je jako pogođen velikim subvencijama za ZPP. OECD misli da je pomoć koja se u 2001. izdvajala za agrarne proizvođače u Europi dosegnula 104 milijarde eura. Mogli bismo se zapitati zašto je ta pomoć problematična, budući da se tiče zemalja članica EU-a koje ju i osiguravaju. Problem je što su razmjeri i narav subvencija takvi da potiču hiperprodukciju koja pak ruši cijene na svjetskom tržištu i dovodi do osiromašenja nesubvencioniranih poljodjelaca u zemljama u razvoju. (...) Brža reforma ZPP-a omogućila bi rast poljodjelskog izvoza iz zemalja u razvoju u zemlje EU-a. Premda još uvijek uvozi više prehrambenih proizvoda iz zemalja u razvoju u Aziji, Latinskoj Americi i Africi (41 milijarda eura u 2000.) nego SAD (30 milijarda eura) i Japan (24 milijarde eura), taj uvoz čini tek 21 posto ukupnog uvoza prehrambenih proizvoda EU-a, naspram gotovo 50 posto prehrambenog uvoza SAD-a i Japana. Ustvari, EU troši za ZPP gotovo koliko za uvoz prehrambenih proizvoda iz zemalja u razvoju. Svjetska je banka utvrdila da poljodjelske subvencije koje nameću bogate države dostižu oko milijardu dolara na dan, što više od šest puta premašuje službeni ukupni iznos pomoći za razvoj siromašnim državama. Ta politika, među ostalim, obuhvaća subvencije i povećanje cijena koji utječu na zemlje u razvoju. Povrh toga, australski su gospodarstvenici utvrdili da bi tek pedesetpostotno smanjenje svih poljodjelskih subvencija donijelo zemljama u razvoju gospodarsku i socijalnu dobit od 14 milijarda dolara na godinu. Važan čimbenik u reformi moralo bi stoga biti preusmjeravanje politika i programa koji neće toliko loše djelovati na svjetska tržišta. Prijedlog povjerenika Fischlera da se različite subvencije proizvođačima zamijene jedinstvenom poljodjelskom pomoći koja ne bi bila vezana uz proizvodnju, korak je u tom pravcu. Isto vrijedi za njegov prijedlog da EU za programe razvoja sela ponovno izdvoji dvadeset posto iz subvencija koje se izravno isplaćuju poljodjelcima. Ti bi prijedlozi omogućili da se smanje neki oblici trgovačke neravnoteže u sadašnjim uvjetima ZPP-a i da se ubrza reforma koja je započela nakon reforma Mac Sharryja iz 1992. Na nesreću, troškovi za ZPP će zbog svojih razmjera i dalje imati teške vanjske posljedice. Nadamo se da će odluka sa susreta na vrhu čelnika EU-a iz listopada da se utvrdi gornja granica za opću razinu troškova za ZPP do 2013., biti polazište za stvarnu reformu proračuna za ZPP. (...) Što, dakle, predlažemo da Europa učini? Reforme koje nudi g. Fischler odgovaraju reformama koje su prošle godine prihvaćene u Dohi i ići će im u prilog. No Europa mora ići dalje i sučeliti se s posljedicama svoje politike na svjetsko poljodjelstvo. Reforme koje su prihvatili ministri moraju donijeti bitna poboljšanja što se tiče pristupa tržištima, smanjenja svih oblika subvencija za izvoz i njihova postupnog ukidanja te bitnog smanjenja domaće potpore koja uzrokuje trgovački debalans. Čini nam se da te zamisli još nemaju odjeka u razmišljanjima Europe o sigurnoj budućnosti agrarnog sektora. (...) Došlo je vrijeme da poslušamo glasove koji dolaze iz Europe, kao i one, mnogobrojne, izvan Europe, napose u zemljama u razvoju. Oni traže pravedniju međunarodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima i da se priznaju potrebe zemalja u razvoju. Moguće je istodobno stvoriti unutarnje uvjete koji će povesti računa o socijalnim probitcima i koji će preuzeti svoje međunarodne obveze. Sama će Europa izvući korist iz reforme: dinamični učinak konkurencije pomoći će uspješnim europskim poljodjelcima da provedu nužna strukturna poboljšanja kako bi i u XXI. stoljeću bili uspješni i konkurentni. Kao što je g. Fischler rekao nedavno u Parizu, 'odlaganje promjena u agrarnoj politici moglo bi se poljodjelcima obiti o glavu'. Uz poticanje poljodjelaca i davanje slobode njihovu stvaralaštvu, temeljna reforma ZPP-a je jedina sigurna budućnost europskog poljodjelstva. Europski potrošači i porezni obveznici snose financijske troškove te politike, a možda i neke neočekivane loše posljedice na kakvoću i na cijenu svoje hrane. Procjenjuje se da godišnji proračun prosječne europske obitelji za hranu ZPP puni sa šestotinjak eura, ne računajući dodatni porezni pritisak. Oči svijeta uprte su u Europsku uniju koja treba početi reforme. Usrdno molimo države članice i Europsko povjerenstvo da budu što ambiciozniji u dotjerivanju i u provedbi reforme ZPP-a na polovici puta, obvezujući se da će puno važniji skup reforma nastaviti 2006., nakon završetka sadašnjeg proračunskog ciklusa. Za dobrobit poljodjelaca u zemljama u razvoju, za dobrobit uspješnih poljodjelaca u Europi, Australiji i drugdje i za dobrobit europskih potrošača, nadamo se ishodu koji će ispuniti obećanje o bitnom smanjenju poljodjelskih subvencija i zaštite poljodjelstva", piše Mark Vaile, australski ministar trgovine i predsjedatelj skupine Cairns za slobodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima. Nova kriza između Ruande i Haaškoga suda "Vlast u Kigaliju zatražila je opoziv glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenoga suda za Ruandu koji sudi za zločine protiv čovječnosti počinjene 1994. u zemlji tisuću brežuljaka. Nakon susreta Carle del Ponte i oporbe vlasti do kojeg je došlo 18.XI. u Den Haagu, 'ruandska vlada traži od međunarodne zajednice i UN-ova Vijeća sigurnosti' da zatraže od glavne tužiteljice suda da položi račun. Razlog je što se gospođa Del Ponte 'sprijateljila s ljudima koji bi trebali biti meta njezine istrage i sudbenog progona', 's ljudima koji genocid priznaju kao svoju ideologiju i praksu'. Po mišljenju Kigalija, Carla del Ponte izgubila je 'moralni ugled'. Postojeća vlast u Kigaliju zamjera glavnoj tužiteljici koja je imenovana u kolovozu 1999., da se sastala s članovima Demokratskih snaga za oslobođenje Ruande (FDLR), pa i s borcima Vojske za oslobođenje Ruande (ALIR) koje ruandska vlada naziva 'počiniteljima genocida'. No, prema priopćenju objavljenom nakon susreta 18.XI., gospođa Del Ponte primila je samo izaslanike Ujedinjene demokratske oporbe Ruande koja se protivi vlasti generala-predsjednika Paula Kagamea, ali nipošto nije umiješana u genocid. Premda Ujedinjeni narodi još nisu reagirali na optužbu upravljenu gospođi Del Ponte, prijetnja prekida suradnje između ruandske vlade i suda dolazi nakon sukoba koji je Kigali započeo početkom godine više tjedana bojkotirajući sud u Arushi, u Tanzaniji i sprječavajući svoje državljane da dođu i da svjedoče. 'Kriza svjedoka' na koncu je riješena dogovorom između glavne tužiteljice i ruandskog ministra pravosuđa koji je ostavio dojam da je Carla del Ponte uzmaknula pred Kigalijem. Nekoliko tjedana kasnije, dragovoljni odlazak voditelja za 'posebne istrage', ureda glavnog tužiteljstva za istragu o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti koje je 1994. počinila pobjednička vojska danas na vlasti, bio je novi uzmak. Zbog stalnih teškoća u radu i nedostatka jasne strategije, kako u predsjedništvu, tako i u glavnom tužiteljstvu, sud u Arushi je, nakon nove krize, još uvijek talac političke igre", pišu S. Sm. i S. Ma. SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 29. XI. 2002. Novo oružje Al Qaide "Svijet je u četvrtak u Keniji primio grozan dar za Dan zahvalnosti, koji upućuje na to da su civilni zrakoplovi sada u još većoj opasnosti u čitavom svijetu. Zapadni dojavni izvori izvješćuju kako postoji 'velika vjerojatnost', da iza napada stoji mreža Osame bin Ladena, Al Qaida. Kada se kamionet s bombom zaletio u hotel pored Mombase, u vlasništvu Izraelaca, poginulo je barem 12 ljudi a proveden je i neuspjeli napad raketama na izraelski putnički zrakoplov dok je polijetao iz zračne luke u Mombasi. Iako napad raketama nije uspio, moguće je da predstavlja najstrašniju novost za putnike u cijelom svijetu. Napad, naime, pokazuje kako teroristi sada imaju volju - i sredstva - da unište civilne zrakoplove dok polijeću i slijeću u slabo čuvanim zračnim lukama. 'Ako to mogu učiniti u Keniji, onda to mogu učiniti bilo gdje', kazao je jedan dojavni dužnosnik. 'Ako želite pogoditi američki zrakoplov, zbog čega to činiti u Sjedinjenim Državama? To se može učiniti u drugim državama gdje je to lakše ostvariti.' Napadi počinjeni u četvrtak zastrašujući su znak da je bin Laden opet u akciji. Dojavni dužnosnici tvrde kako postoji nekoliko znakova koji ukazuju na to da je napade počinila Al Qaida. Naime, poznato je da je ta teroristička organizacija aktivna u Istočnoj Africi, u kojoj živi brojno azijsko i arapsko stanovništvo koje može pružiti pomoć u organizaciji napada. Naime, Kenija je zemlja u kojoj je počinjen najkrvaviji napad Al Qaide prije 11. rujna: podmetanje bombi u Keniji i Tanzaniji, 7. kolovoza 1998. godine, u kojima je poginulo 224 ljudi a ranjeno oko 5000. Osim toga, dojavni analitičari vjeruju kako je Al Qaida i ranije koristila ručne raketne bacače. Među raketnim napadima za koje se sumnjiči Al Qaida su i napad na američki ratni zrakoplov koji je polijetao iz zračne baze princa sultana, u Saudijskoj Arabiji 2001. godine, na privatni američki helikopter u Jemenu ove godine i nekoliko helikoptera u Afganistanu. Ti napadi upućuju na mogućnost da Al Qaida ima pristup zalihi raketa zemlja- zrak. Analitičari sumnjaju kako napadi počinjeni u četvrtak ilustriraju nove taktike bin Ladenove organizacije. Čini se, naime, da Al Qaida bira lakše mete nakon što su Sjedinjene Države i njeni saveznici pojačali mjere sigurnosti. Osim toga, ako se veza između Al Qaide i napada počinjenih u Keniji, u četvrtak, potvrdi, bit će to drugi put u posljednjih nekoliko tjedana da je ta organizacija napala turističku metu u nekoj od zemalja Trećeg svijeta. Prethodni napad počinjen je u listopadu na Baliju, na noćni klub koji posjećuju turisti na. U napadu je poginulo više od 180 ljudi. Eksplozija u kenijskom hotelu vjerojatno će smanjiti broj turista koji će ubuduće dolaziti u tu zemlju, jednako kao što je napad počinjen na Baliju potkopao turizam u čitavoj Jugoistočnoj Aziji. Ipak, pokušaj napada na zrakoplov vjerojatno je najštetniji, iako dvije rakete nisu pogodile svoj cilj. Taj pokušaj, naime, naglašava ranjivost putničkih zrakoplova na rakete koje se ispaljuju iz najobičnijih ručnih bacača. Takvih je raketa proizvedeno na tisuće a čuvaju se u loše čuvanim arsenalima u čitavom svijetu. Mnogi vojni zrakoplovi imaju zaštitu od takvog oružja - ali ne i civilni zrakoplovi. Napadi počinjeni u Keniji predstavljaju, čini se, jezivu potvrdu prijetnji koje je ovog mjeseca emitirala s primljene audiokazete Al Jazeera. Dojavna služba SAD-a potvrdila je da je glas snimljen na kazeti Bin Ladenov. Na kazeti se iznose navodni napadi na Muslimane koje su počinili SAD i njegovi saveznici, a snimljeno je i upozorenje: 'Ako ubijete, i sami ćete biti ubijeni, ako bombardirate, i vi ćete biti bombardirani.' Analitičari tvrde kako je moguće da kenijski napadi predstavljaju prve u nizu budućih napada na Izraelce. U Bin Ladenovoj posljednjoj izjavi snimljenoj na audiovrpcu uključeno je i nekoliko referenci na izraelske napade na Palestince, a snimljena je i prijetnja odmazdom. Za dojavne dužnosnike napadi počinjeni u četvrtak ilustriraju globalnu narav terorističke prijetnje. Od Balija do Mombase, terorističke ćelije spavača nastavljaju djelovati, unatoč prošlogodišnjim američkim napadima na Afganistan i unatoč uhićenjima i ubojstvima čelnika Al Qaide, koji se i dalje provode. Neprijatelj je raspršen i nevidljiv. Bushova vlada naglasila je važnost 'domovinske sigurnosti', do te mjere da stvara novo ministarstvo. Ipak, napadi počinjeni u četvrtak podsjetnik su na to da je, u globalnom ratu, neprijatelj svugdje - kao i potencijalna prijetnja interesima Sjedinjenih Država i njenih saveznika. Domovinska sigurnost nije dovoljna za državu koja želi nastaviti djelovati u globalnom gospodarstvu. Ako međunarodne zrakoplovne tvrtke žele umiriti svoje putnike, već danas trebaju početi raditi na tehnologijama koje mogu odvratiti raketne napade. A ako svjetske turističke destinacije žele zadržati posjetitelje, moraju osigurati svoje zračne luke. To neće zaustaviti bin Ladena, ali će iskorijeniti terorizam u čije je širenje uložio toliko energijea", piše David Ignatius. THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 29. XI. 2002. Europski gigant u stisci "Svijetu ne treba još jedan Japan - gospodarski snagator koji je izgubio svoju snagu zbog odbijanja da provede nužne reforme. Očekuje se da će gospodarstvo porasti za manje od 0.5 posto, i to sedmu godinu za redom. Njemačka tako usporava čitavi kontinent. SAD je stoga jedini motor koji pokreće globalni rast. Prije nego je u rujnu neznatnom većinom glasova izabran za drugi mandat na mjesto kancelara, činilo se da je Gerhardt Schroeder barem u određenoj mjeri predan gospodarskoj reformi. U državi u kojoj su sindikati iznimno moćni, Schroeder je u svom prvom mandatu iskazao hrabrost podupirući reforme s ciljem ostvarenja veće fleksibilnosti rada. Prijedlozi, koje je iznijelo ideološki uravnoteženo povjerenstvo, obećalo je prepoloviti sve veću nezaposlenost u Njemačkoj, koja sada iznosi gotovo 10 posto. Da bi se to ostvarilo, Njemačka bi trebala smanjiti socijalnu pomoć za nezaposlene, ukloniti prepreke radu na pola radnog vremena i potaknuti neoženjene mlade ljude da se presele tamo gdje ima radnih mjesta. No dok Schroeder u drugom mandatu još uvijek govori o reformama, njegove akcije upućuju na sve manju predanost provedbi tih reformi. Na primjer, prema prijedlogu vlade za reformu rada, koji je izglasovan u donjem domu parlamenta, radnim mjestima s pola radnog vremena jamče se ista plaća i povlastice kao i onima s punim radnim vremenom. Toliko o fleksibilnosti. Kancelar, koji je obećao smanjiti porez kada je prvi puta izabran, upravo je predložio nove poreze na ulaganja i nekretnine. Pokušava povećati i doprinose koje poslodavci i njihovi uposlenici izdvajaju za nacionalni mirovinski sustav. Razlog za te mjere, tvrdi, jesu napori s ciljem iskorjenjivanja sve većeg deficita vladinog proračuna - koji je sada prekoračio limit koji dopušta Pakt za stabilnost o rastu i uravnoteženju proračuna. No, iako povećanja poreza povećavaju dohodak, istodobno usporavaju ulaganja i potrošnju. Ukratko, neprikladni su za primjenu u gospodarstvu u krizi. Njemačka središnja banka dijeli ovo stajalište. Kao i njemački potrošači, koji su smislili novu pjesmicu kojom se izruguju predloženom povećanju poreza, a koja je u Njemačkoj postala hit Broj 1. Sve ovo rezultiralo je dramatičnim padom Schroederove popularnosti. Kancelar se, nažalost, ugledao u Francusku glede reforme velikodušnih poljoprivrednim subvencija EU-a. Francuski predsjednik, Jacques Chirac, koji se boji gnjeva poljoprivrednika jednako kao što se Schroeder boji srdžbe radničkih sindikata, uvjerio ga je da zaustavi reforme subvencija i ostavi ih onakvima kakve jesu sve do 2013. Ironija je u tome da upravo jedinstvena valuta EU-a otežava oporavak njemačkog gospodarstva. Njemačka ne može sniziti kamate niti devalvirati svoju valutu. To sada može samo Središnja europska banka. Time se ne može izbjeći temeljito preispitivanje sustava socijalnog osiguranja. Europska država - prvakinja sustava socijalnog osiguranja, Švedska, ovo je uspješno obavila 1990-tih, a Britanija, 1980-tih. Prije deset godina, u Švedskoj je javna potrošnja dosegnula gotovo 70 posto BDP-a. Sada iznosi tek nešto više od 50 posto. Ipak, za Schroedera bi bilo bolje da ne bude prisiljen na reformu nego da se jednostavno vrati principima kojih se držao tijekom svog prvog mandata - a da u državi ponovno oživi duh poslijeratne Njemačke koja se bila voljna žrtvovati zbog gospodarskog čuda. Dvije trećine Nijemaca, npr., vjeruje da preporuke posebnog radničkog povjerenstva državu usmjeravaju u pravom smjeru. Čak se i ljevičari Zeleni, Schroedrovi koalicijski partneri, čine otvorenima za strukturalne promjene. U zamjenu za pristanak na povećanje mirovinskih doprinosa, Zeleni su ustrajali na stvaranju povjerenstva čiji bi cilj bio preispitivanje sustava socijalnog osiguranja. Čelnik povjerenstva pozvao je na radikalne reforme, uključujući i produljivanje obvezatnog radnog staža prije mirovine (prosječna dob umirovljenja u Njemačkoj sada iznosi samo 60.5 godina). Izočnost akcije glede reformi moglo bi imati šire posljedice. Siromašna Njemačka mogla bi, primjerice, imati problema kada je riječ o financiranju mirotvorstva ili pomaganju istočnoj Europi i Rusiji. Nadajmo se da će Schroeder reformističke ideje njegovog novog povjerenstva shvatiti ozbiljnije od onih prethodnog povjerenstva, radi dobrobiti građana Njemačke i ostatka svijeta", stoji u uvodniku lista. NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 30. XI. 2002. Bin Ladenova stupica "Teror posvuda. Prvo u New Yorku i Washingtonu, zatim na Djerbi i Baliju i na kraju u Mombasi. Hipersila Amerika možda raspolaže vojnom silom globalnih dosega ali napadima na turistička područja teroristička organizacija al-Qa'ida pokazuje da je logistički osposobljena za organizirano ubijanje - posvuda i u svakom trenutku. Nijedno mjesto nije više sigurno, glasi poruka navedenih napada: ni srce Manhattana ni rajske plaže. Bilo da je živ ili to danas netko čini u njegovo ime, Osama bin Laden i dalje potiče prakticiranje terorizma koji ne poznaje političke zahtjeve već je usredotočen isključivo na sukob kultura. Temelj 'baze' (al-Qa'ida) ostaje islamistički resentiman. Usprkos tome, najnoviji napadi na izraelske turiste u Keniji dodali su terorističkoj kampanji novu dimenziju. Uz 'sotonu' Ameriku i izdajnike u saudijskoj monarhiji, Izrael je oduvijek spadao u krug zakletih neprijatelja Osame bin Ladena. No, u Mombasi su ciljevi bombi i raketa prvi puta bili izraelski građani. Budući da su pojas Gaze i Zapadna obala područja djelovanja konkurentskih terorističkih skupina, al-Qa'ida je bila prisiljena uzmaknuti u Afriku, gdje njezina mreža još funkcionira. Cilj napada na sinagogu u Djerbi i na diskoteku na Baliju bio je turizam i poticanje ekonomske nesigurnosti. Izravni pak napad na Židove predstavlja za al-Qa'idu početak nove kampanje čiji je cilj regrutacija. Trenutak za pokretanje makabričnog propagandnog pohoda koji bi trebao ojačati potporu 'svetom ratu' nije izabran nasumce. Prijeteća vojna intervencija u Iraku predstavlja kulisu pred kojom Osama bin Laden nastoji proširiti krug svojih pristaša. Dok sekularni režim u Bagdadu i islamistički teroristi dosada nisu održavali praktične odnose, Osama bin Laden uspostavio je u glavama svoje publike na Bliskom istoku upravo tu vezu. Rat u Perzijskom zaljevu trebao bi u njegovo naručje privući nove pristaše. Sadam Husein plus al Qa'ida protiv SAD i Izraela - tako izgleda propagandistički scenarij Osame bin Ladena. Postroji li se Zapad u opisanom bojnom poretku za rat protiv terora, ekstremisti će pobijediti. To je stupica. Napadom na Izrael 'al-Qa'ida se zaodijeva ruhom Intifade', piše britanski komentator Robert Fisk. Naravno, napadi palestinskih napadača-samoubojica u Tel Avivu i Jeruzalemu podjednako su sramotni i podiježu osudi kao i ubijanje izraelskih turista u predvorju hotela u Keniji. Ne postoji politička isprika za takva teroristička nedjela. Ni za koji od njih. No, to još ne znači da se strategija palestinskih ekstremista uopće ne razlikuje od one al-Qa'idih ljudi - iako su napadači iz Mombase posthumno poručili da su pripadnici fiktivne 'Palestinske vojske'. Aktualno Sharonovo proglašavanje napada brigadi Al-Akse i al- Qa'idinih ubojica 'arapskim terorom' sasvim je razumljivo budući da je motivirano bolom, zgražanjem i predizbornom kampanjom. No, opisano nediferencirano tumačenje stanja stvari u svijetu terorizma ne smije u Izraelu postati uputom za političko djelovanje. Bushovo sažimanje osude dva samoubilačka napada u Izraelu i Keniji u jednu rečenicu možda je rezultat njegove prostodušne retorike. No, postane li njegov istup službenim stavom Bijele kuće, i američkoj politici prema Bliskom istoku zaprijetit će opasno pojednostavljivanje. Takozvani rat protiv terora nedvojbeno je mjestimično zabilježio uspjeh. Afganistan je prerastao iz područja terorističkog djelovanja u predmet međunarodnih konferencija o obnovi. Al- Qa'idina je mreža oslabljna a mreže istražitelja koji se bave terorizmom danas su gušće. Istodobno borba protiv međunarodnog terorizma zahtijeva angažman sve opsežniji, složenijih i zahtjevnijih sredstava. Turisti će se morati naviknuti na činjenicu da je rizik prisutan i u plaćenom raju. Političari će se morati naučiti odreći glasnih obećanja o sigurnosti. Ne postoji patent-rješenje za globalni teror - ni vojno, ni policijsko ni političko. Ako učestali napadi na 'ranjive ciljeve' u cijelom svijetu išta otkrivaju, onda je to okolnost da je retorika 'antiterorističkog rata' u međuvremenu postala sasvim neprimjerena. I - kontraproduktivna. Spomenuti je pojam prvi zloupotrijebio ruski predsjednik Vladimir Putin - kako bi legitimirao svoju politiku prema kavakskoj republici Čečeniji. No, na Bliskom Istoku njegova bi instrumentalizacija bila još eksplozivnija. Bude li izraelska vlada pod Sharonovim vodstvom, sastavljena isključivo od Likudovih političara, reagirala na dva sasvim različita sukoba antiterorističkim ratom, Osama bin Laden napravit će još jedan korak na putu prema svom deklariranom cilju - inscenaciji sraza kultura", zaključuje Rolf Paasch. DPA * 1. XII. 2002. Nakon terorističkog napada Somalija se ponovno našla na meti SAD "Nakon terorističkih napada u Keniji susjedna Somalija ponovno se našla na meti Sjedinjenih Država. Amerikanci su se okomili na jednu skupinu somalijskih fundamentalista. Ovog su vikenda optužbe na račun 'Al-Ittihad al Islamiya' ili 'Islamske unije' izazvale u glavnom gradu Somalije Mogadishuu nemir. Mnogi stanovnici strahuju da će ponovno postati metama u ratu protiv terorizma koji predvode Amerikanci. 'Sve je isto kao i prije godinu dana', tvrdi jedan Somalijac, 'SAD traže priliku da ponovno upere svoje oružje u nas'. U studenom prošle godine američke izvidničke postrojbe pročešljale su zemlju na rogu Afrike u potrazi za navodnim logorima za uvježbavanjem terorista. Na samom početku rata protiv terora Somalija, koja je nakon svrgavanja diktatora Siada Barrea 1991. g. potonula u kaos i anarhiju da bi njome danas - uz nemoćnu prijelaznu vladu - upravljali šefovi suparničkih klanova, proglašena je utočištem terorista. Američka obavještajna služba (CIA) pretpostavlja da Al-Ittihad održava bliske veze s Bin Ladenovom terorističkom mrežom al- Qa'idom. No, te optužbe dosada nisu potkrijepljene dokazima. Na potezu od malenog otoka Rasa Kambonija povrh kenijske obale do Bossassoa u Puntlandu, regiji na sjeveru Somalije, borci prolaze obuku za rat protiv Amerike i njezinih saveznika, tvrde u CIA-i. U jednom od tih kampova isplanirani su po izvješćima američke savezne policijske agencije FBI i napadi na američka veleposlanstva u Nairobiju i Daressalamu, izvedeni 1995. g. No, nakon brojnih provjera stručnjaci organizacije UN za razvoj UNDP izjavili su sljedeće: 'Ti logori više ne postoje'. U izvješću o terorizmu u 2001. g. Sjedinjene Države nazivaju Al- Ittihad s oko 2000 njegovih pristaša najvećom militantnom islamskom organizacijom u Somaliji. No, i ta su vremena po mišljenju stručnjaka za Somaliju danas prošlost: oslabljeni međuklanovskim borbama i potezima vojske susjedne Etiopije, borci Al-Ittihad-a u međuvremenu su promijenili taktiku, tvrde oni. 'Skupina se u međuvremenu preorijentirala s borbenih na pretežno socijalne i gospodarske aktivnosti', izjavljuje stručnjak za Somaliju Andre Lesage u Keniji. 'Pristaše usmjeravaju svoj utjecaj uglavnom na džamije i škole Kurana, gdje nastoje pridobiti ljude za islam', napominje Lesage. Doduše, stari članovi spomenute organizacije kontroliraju po njegovim riječima brojne poslovne grane. Između ostalog, Al-Ittihad ima navodno velik udio u somalijskom bankovnom i telefonskom društvu El Barakat. Zbog sumnje da financijski podupire Al-Qa'idu, SAD su prošle godine stavile to poduzeće na svoju crnu listu, presjekavši mu poslovne putove. No, dok je pomoćnik američkog ministra vanjskih poslova za Afriku Walter Kansteiner govorio o dokazima o povezanosti između Al- Ittihada i Al-Qa'ide, izvidničko američko izaslanstvo nije po pisanju Wall Street Journala pronašlo dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje. Britanski pak list Daily Telegraph citirao je ocjenu vojnih stručnjaka da su moguće veze Al-Qa'ide u Somaliji 'krajnje malo vjerojatne'. No, SAD ne odustaju. U susjednom Džibutiju Amerikanci trenutno grade glavni stožer za borbu protiv terora, koji bi uskoro trebao obuhvatiti 1200 marinaca i pripadnika obavještajnih službi, bespilotnih letjelica i jedan od najsuvremenijih nosača zrakoplova. Ciljani napadi u Somaliji nisu isključeni, izjavio je jedan vojni glasnogovornik" na kraju priloga Antje Passenheim. DIE TAGESZEITUNG 30. XI. 2002. Propaganda umjesto informacija "Moralo je do toga doći. Britanski listovi Times i Independent jučer jednoglasno izvješćuju da su britanskom predsjedniku vlade Tonyju Blairu predočena najsvježija izvješća tajnih služba iz Iraka prema kojima Sadam Husein svoje programe naoružanja zamagljuje novim trikovima - a i da inače njegova vladavina nije više sigurna jer u cijeloj zemlji kuha. Treba priznati: te vijesti ne moraju bezuvjetno biti ratna propaganda. Mogle bi biti i točne. Ali: materijal koji navode novine, ne pruža za to nikakva uporišta. Kad je tako kako jest, kad se novinare hrani iz krugova tajnih služba, za tvrdnje nema dokaza, nema potvrda, nema dokumenata, ničega. Novinari trebaju vjerovati da saznaju tajne koje vlada drži istinitima. Ako, što više, ne čuju samo ono što bi vlada željela proširiti, moraju sami prosuđivati. U ovom slučaju i zbog značenja raširenih tvrdnja, postupak osobito Timesa, s materijalom, gotovo je nemaran. Jer ako bi bilo dokazano da je Sadam od svojih ljudi od povjerenja i viših dužnosnika zatražio da doma skriju računala ili čak sastavne dijelove iz tajnog programa naoružanja, tada bi to bilo nedvojbeno kršenje rezolucije UN-ova Vijeća sigurnosti 1441 pa bi se Vijeće odmah moralo sastati i vijećati o 'ozbiljnim posljedicama'. Vijest je obrazloženje za rat - i to nedvojbeno rat protiv civilnog stanovništva. Kako je već rečeno, informacije bi mogle biti i točne - tko bi to mogao znati? Ali: Times i Independent to također ne znaju, no unatoč tomu Times ne formulira ni trag dvojbe u autentičnost izvora i izvješća, kao da o povezanosti rata i svjesno lansiranih pogrješnih vijesti nikada ništa nije čuo. Moraju li mediji uistinu uvijek tek naknadno ustanoviti da ih je opet netko povukao za nos?", pita Bernd Pickert. AUSTRIJA APA * 1. XII. 2002. Spor oko zabrana fašističkih simbola "U Hrvatskoj se rasplamsao žestoki spor oko planirane zabrane prikazivanja fašističkih simbola u javnosti. U slučajevima njihova isticanja koalicijska vlada socijaldemokratskog premijera Ivice Račana zaprijetila je kaznama u visini od maksimalno tri godine zatvora. Zabrana bi trebala obuhvatiti i slovo 'U', simbol ustaškog režima, saveznika nacističke Njemačke. Zato se u redovima oporbe, posebno u ekstremnoj Hrvatskoj stranci prava (HSP), HDZ-u i među socijal-liberalima (HSLS) javlja žestok otpor. Od 90-ih su godina ustaške insignije - crna košulja i veliko slovo 'U' - omiljene među dijelovima hrvatske mladeži. Zato je šef HSLS-a Dražen Budiša i postavio sljedeće pitanje: 'Kamo ćemo s tisućama malih ustaša?' Nakon drugog svjetskog rata u komunističkoj Titovoj Jugoslaviji potiskivano je sjećanje na marionetsku državu u Hitlerovoj milosti. Upravo je zato ustaški režim među stanovništvom potajno izjednačen s 'nezavisnom Hrvatskom'. Nakon odvajanja republike od jedinstvene jugoslavenske države Franjo Tuđman dotjerao je taj kult do savršenstva. Utemeljitelj hrvatske države i šef HDZ-a neprekidno je objavljivao da je ustaška država bila 'dugo gajena želja hrvatskog naroda'. Za njegove je vladavine marljivo umanjivano značenje zločina ustaškog režima i relativizirano onima počinjenim u komunističkom razdoblju. Patrijarha nije smela čak ni okolnost da je u spomeničkom kompleksu Yad Vashem u Jeruzalemu hrvatski koncentracijski logor Jasenovac spomenut rame uz rame s koncentracijskim logorima poput Auschwitza, Dachaua ili Treblinke. Tuđman, inače bivši partizanski vođa, predložio je da u Yad Vashemu bude podignut zajednički spomenik žrtvama holokausta i žrtvama komunizma. Poseban je revival ustaška nostalgija doživjela u regijama poput Slavonije ili Dalmacije, koje su bile posebno teško pogođene ratom između hrvatske vojske i srpskih postrojbi. Neke su tamošnje gostionice imenovane po ustaškoj državi (NDH). Druge pak nose naziv 'Poglavnik'. (...) Tako se nazivao i Ante Pavelić, šef ustaškog pokreta. Uspije li vlada progurati svoj nacrt zakona, njegova provedba u praksi mogla bi biti povezana s popriličnim teškoćama. Primjerice, Marko Perković 'Thompson', jedna od najpopularnijih hrvatskih pop-zvijezda, nosi uvijek na svojim nastupima crnu košulju. Obožavatelji ga oponašaju, pri čemu svoj izgled kombiniraju i s nekoliko ustaških insignija. Po mišljenju šefa HSLS-a Budiše, tekst prijedloga zakona trebao bi biti usmjeren protiv svakog oblika 'totalitarnog genocida'. No, Hrvatska stranka prava smatra taj prijedlog nedovoljnim budući da ona odbija bilo kakvu usporedbu između komunista ('kriminalna organizacija') i ustaša ('izraz hrvatskog očaja uslijed velikosrpske idologije'). Socijaldemokrati, najjača snaga u vladi, nastoje pak očigledno pronaći kompromisno rješenje. Isticanje fašističkih simbola neće ni u kom slučaju biti kazneno gonjeno kao kriminalni čin, istaknuto je. Štoviše, taj će prekršaj po njima biti uvršten u kategoriju 'uvrede' ili 'izazivanja javne sablazni'", prenosi novinar na kraju prikaza. APA * 1. XII. 2002. Hrvatska - vojna reforma odgođena zbog prijepora oko glavnoga stožera "Već odavno najavljena reforma hrvatskih oružanih snaga koja bi počela s otpuštanjem 13 tisuća zaposlenih u vojnoj službi i ministarstvu obrane, za sada je odgođena na dulji rok. Pozadina je prijepor između predsjednika Stipe Mesića i ministrice obrane Željke Antunović (SDP/socijaldemokrati) o namjeravanom umirovljenju šefa glavnoga stožera Petra Stipetića. Vojni šef bi kao i ostalih 25 časnika visokoga ranga u tijeku reforme trebao biti umirovljen. On se dakako protivi toj nakani. Budući da slovi kao blizak suradnik predsjednika Mesića, njegove karte i nisu tako loše. Tako je Mesićev ured odmah poslije najave vala umirovljenja objavio da se na šefa glavnoga stožera ta mjera ne donosi, jer njega izravno imenuje predsjednik. Pri tomu je Mesić poslije svoje izborne pobjede 2000. godine predao ovlasti državnoga poglavara. Pod njegovim prethodnikom, utemeljiteljem države Franjom Tuđmanom, predsjednikov je ured bio opremljen pravim obiljem ovlasti. Zadnju riječ o popunjavanju državnoga vrha Mesić je ipak zadržao. Iz posve pravnoga pitanja u međuvremenu je nastalo političko. Ako se idućih dana ne postigne suglasnost, 'causa' će se možda riješiti tek na sastanku Mesića i predsjednika vlade Račana, navlastito sazvanom zbog toga. Ministrica obrane Anutnović o svojoj je nakani izjavila da je željela pokazati kako kod ušteda u vojsci neće biti nikakvih razlika, nego da će se sa 'svim vojnicima postupati jednako'". DIE PRESSE 30. XI. 2002. Nitko nije siguran "Djelomična pobjeda Osame bin Ladena: tako bi se mogla za sada bilancirati borba protiv terora. Jer bez obzira je li šef i utemeljitelj Al Kaide još živ ili je mrtav, uspio je da se njegova teroristička organizacija - unatoč golemim vojnim porazima - raširi svijetom poput nevidljive hobotnice, očito sposobne udariti gdje želi. Mombasa je samo privremeno zadnja tragedija. Prije nje je bio Bali, Jemen - a uz to i bezbroj onemogućenih napada širom svijeta. Spoznaja progonitelja terora je gorka: apsolutna zaštita ne postoji. A uz to, gdje su teroristi očito razvili nove strategije i s dobro osiguranih ciljeva poput veleposlanstava ili vladinih zgrada prelaze na mekane ciljeve. Tržnice, stadione, odmarališta i slično: posvuda gdje se ljudi okupljaju, sada postoji načelna opasnost. Ali da se sada više u javnosti ne ispija punč ili da se ne odlazi na odmor, samo bi povećalo Osamin uspjeh. Stoga bi to bila pogrješna reakcija. Borba protiv terora ne može se dobiti vojno, iako nas neki stratezi u to žele uvjeriti. Mora se voditi i politički. Velikim vojnim akcijama ipak se stalno mogu razbijati mreže a ponekad i skidati njihove glave, ali kao i Hidrine, one uvijek ponovno izrastu. Zašto vlade ne obvezati jače? Kako se događa da u jednoj zapravo prozapadnoj zemlji poput Indonezije islamske terorističke skupine toliko ojačaju da mogu obaviti napad na Baliju? I zašto ne obvezati i islamske dostojanstvenike u cijelom svijetu? Gdje su propovijedi da su terorističke akcije protiv nevinih posve neislamske? Time bi se moglo osramotiti Al Kaidu. A tu je još i pitanje Palestine. Iako neki ekstremisti tu temu uzimaju tek kao izgovor, rješenje bliskoistočnog problema izmaklo bi donekle tlo pod nogama terorističkim skupinama. Do tada ćemo ipak svi morati živjeti sa stanovitim rizikom od terora", drži Gerhard Bitzan. DER STANDARD 30. XI. 2002. Trajno narušeni odnosi "Ovog su se tjedna - usprkos demantijima dviju vlada - trajno narušeni odnosi između SAD i Saudijske Arabije dodatno pogoršali. Prije nekoliko dana doznalo se da je žena saudijskog veleposlanika u Washingtonu indirektno financirala al-Qa'idine krugove. Iako su predstavnici Bushove vlade ustali u njezinu obranu - tvrdeći da nije znala koga financira - mediji su na svoju ruku očerupali Saudijsku Arabiju. Doduše, pri tome su im pomogli i službeni izvori, doturivši im eksplozivan materijal. Sukladno planovima Vijeća za nacionalnu sigurnost Riad bi trebao biti podvrgnut snažnom pritisku kako bi se snažnije angažirao u borbi protiv terora. Ako su točni navodi Washington Post-a, na pomolu su prilično dramatični potezi: Washington bi Riadu mogao čak postaviti ultimatum da u roku od 90 dana krene u akciju protiv sedam saudijskih biznismena, čija se imena nalaze na popisu američkih obavještajnih službi o članovima financijerske jezgre al-Qa'ide (uz sedam Saudijaca čine je jedan Pakistanac i jedan Egipćanin). Dva dana nakon tog mahanja batinom stigao je uzvrat: interview za londonski The Times u kojem jedan član kraljevske kuće upozorava - ili prijeti? - da bi saudijsko-arapski ulagači mogli povući svoj novac iz SAD budu li loše tretirani u toj zemlji. To zvuči dramatično ali ne treba zaboraviti da su neravnopravni partneri Washington i Riad zapravo upućeni jedan na drugog - a za Sjedinjene Države postoji samo jedan mogući scenarij odbacivanja Saudijske Arabije: nakon rata protiv Iraka i instalacije proameričke vlade u Bagdadu. Tko pak ustvrdi da je taj motiv za zagovornike rata protiv Iraka u najmanju ruku podjednako valjan razog kao i Huseinovo navodno ili stvarno oružje za masovno uništenje, vjerojatno neće pretjerano pogriješiti", upozorava na kraju komentara Gudrun Harrer. ITALIJA ANSA * 28. XI. 2002. Sporazum između Locat Leasinga i Zagrebačke banke "Locat Leasing, pod nadzorom Locata, danas je s hrvatskom Zagrebačkom bankom potpisao trgovinski sporazum o prodaji proizvoda na šalterima hrvatske banke. Sporazum između Locat Leasinga i Zagrebačke banke, koji oba pripadaju grupi Unicredito, za cilj ima učvrstiti aktivnosti na hrvatskom leasing tržištu i razviti sinergije. Nadzorni savjet Locata Leasinga, stoji u priopćenju, je odobrio i strateški plan za 2003.-2005., koji do kraja razdoblja predviđa 80 milijuna eura vrijednosti sklopljenih ugovora i 110 milijuna eura prosječnih ulaganja. Društvo uz to predviđa i postizanje tržišne kvote od 11 posto i smještanje među prvih 5 leasing društava u Hrvatskoj. (...)" ANSA * 29. XI. 2002. Illy, pomirba nakon slovenskih izbora "Susret 'pomirbe' u Trstu između predsjednika Ciampija i slovenskog predsjednika Kučana, sa zajedničkim posjetom Fojbama i rižari San Sabba, 'nije odgođen' kazao je zastupnik mješovite skupine Riccardo Illy, 'radi političkih problema ili radi zauzimanje tvrđeg stajalište naše većine već uslijed autonomne odluke predsjednika Ciampija'. 'Predsjednik republike', objasnio je Illy koji je bio gradonačelnik Trsta i promicatelj susreta, 'odlučio je da je bilo bolje, uoči početka predsjedničke predizborne kampanje u Sloveniji, odgoditi taj susret za neki drugi datum. U rujnu sam', dodao je Illy, ponovno u jednom pismu predsjedniku Ciampiju iznio prigodnost toga da se susret održi u Trstu, te da se proširi i na Hrvatsku. Ciampijeva odluka', nastavio je, 'bila je posve autonomna i nije bila donesena ni pod kakvim pritiskom kako neka tijela tiska izgleda da smatraju. Jedino mi je žao što taj čin neće napraviti predsjednik Kučan, koji se ne može ponovno kandidirati', izjavio je Illy, 'jer poznajem njegovu veliku senzibilnost spram tih problema. Znam', istaknuo je, 'da bi se tim gestom uspješno potvrdilo punu, totalnu ponovnu pomirbu između dva naroda. Mislim, između ostaloga', zaključio je bivši gradonačelnik Trsta, 'da će nakon predsjedničkih izbora, kako bilo, postojati svi uvjeti da se s novim predsjednikom Slovenijom učini ta gesta: već je sazrijelo vrijeme da se to učini prije ulaska Slovenije u EU. Još imamo godinu i pol dana vremena'." CORRIERE DELLA SERA 30. XI. 2002. Oni Amerikanci i ovi Europljani "Bilo ili ne rata sa Saddamovim Irakom, nakon neslaganja iz Berlina i Pariza u Washingtonu izgledaju neizbježna neraspoloženja i srdžbe, bez obzira pođu li stvari dobro ili loše. Bush je htio Schroedera ocijeniti ne samo kao buntovnog saveznika, nego kao i saveznika koji ne poštuje strategiju Bijele kuće. Potom je s nestrpljenjem slušao Chiraca, što je bilo obvezno jer je Francuska članica Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta. Neki poremećaj u političkoj metereologiji mogao bi se kretati preko 'atlantskog jezera', štedeći britanske otoke. No poslije? U Washingtonu, kao i u Berlinu i Parizu, kakva god bila učinkovitost rezolucije UN-a 1441, trebao bi prevladati savjet da se ne dramatiziraju razmirice, izbjegavajući 'solid, stupid confrontation'. Međunarodni scenarij našeg doba, s njegovim bezbrojnim sukobima, ima previše zamki da bi mogao pretjerati u intervencionističkoj koncepciji ili popustio pred iskušenjem ne uključivanja. A, uostalom, nezanemarive struje mišljenja među samim Amerikancima iskazale su brigu radi Bushovog načina odlučivanja iako su mu i Senat i Kongres dali široke ovlasti. No u temelju transatlantskih proturječja ostaje jedna teškoća, koja nadilazi neposredan uzrok sporenja. Amerikanci svrstani uz Busha, prema psihologiji koja se vidi iz novina i s televizije, smatraju Europljane Schroedera i Chiraca, ili neke povjerenike, frustriranima time što EU nije, niti će uskoro biti, supersila i što se može širiti ali ne i dati si pravi federalni ustroj, različit kakav jest s previše starih povijesti, identiteta i jezika. Dakle, oni bi bili pogođeni neutješnim 'eurocentričnim provincijalizmom'. Sa svoje strane, tako opisani Europljani izgleda da su došli do zaključka da je Washington s Bushom sklon smatrati supersilu 'dokazom vrline pa čak i nepogrešivosti kao znaka Božje naklonosti'. Pretjerani optužbe, s jedne i s druge strane, makar se mogu svesti i na poneku istinu. Glede frustracija Europljana dovoljno je ukazati jednu primarnu teškoću. U 15 država EU-a danas se govori 11 jezika koje treba prevoditi u 110 kombinacija, no 2004., s predviđenim otvaranjem za još 10 država trebat će prevoditi 20 jezika u 380 kombinacija. Nije baš istina da je 'Babilon na jedan korak', no prema ocjenama s druge strane Atlantika, do toga ne nedostaje mnogo. Što se tiče tradicionalnih europskih predrasuda prema SAD-u, koje se u nekim slučajevima stalno ponavljaju, povjesničar Walter Russell Mead podsjeća da je Bismarck čak i mudrovao: 'postoji neko Božje proviđenje za lude , pijane i za Sjedinjene američke Države'. Doista posebno proviđenje, uzimajući u obzir uspon Sjedinjenih Država kao svjetske supersile jedno stoljeće nakon pruskog kancelara 'Realpolitike'. No sada glede doktrina ili vizija Georgea W. Busha, među Europljanima se pojavljuje poneka razborita dvojba ne narušena povijesnim predrasudama. Pred nesklonostima ili prigovorima politici superproširenja supersile u ulozi međunarodnog žandara, Bush se izjasnio iznenađenim: 'Ne mogu vjerovati, jer znam koliko smo dobri'. A uz to je objavio mogućnost preobraćanja srednjeg i bliskog istoka na zapadnu demokraciju, pa i tamo gdje plemenska neprijateljstva ne ostavljaju prostora stranačkim nadmetanjima. Njegova način govora je neodređen, između mesijanstva i kulta snage ili između puritanskog moralizma i bezobzirnog naftaškog ekonomizma. Koje je ispravno tumačenje 'Bushovog koda', vjerojatno dosljednijeg no što se čini danas? To će moći kazati samo bagdadska kušnja, kolateralnim geopolitičkim efektima i nastavkom kojega će imati od Karachija do Istambula", piše Alberto Ronchey. RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 2. XII. 2002. Putin spašava Akaeva "U najbližoj budućnosti Rusija će značajno ojačati svoj položaj u Srednjoj Aziji. U ožujku 2003. pod dobrostivim prijedlogom učvršćenja narušene vlasti Askara Akaeve u Kirgistanu će se izgraditi ruska vojna baza. To će se pitanje, po svemu sudeći, 5. prosinca razmatrati tijekom susreta kirgistanskog predsjednika i Vladimira Putina koji će, u okvirima svoje azijske turneje, svratiti u Biškek radi 'potpore kirgistankome tečaju suradnje s Rusijom'. Kako je poznato, Askar Akaev se više puta obraćao ruskom kolegi za savjetom u pitanjima borbe s oporbom i ruski mu predsjednik nije odbijao priskočiti. Ipak do danas nitko nije mogao pretpostaviti da se prijateljska pomoć može proširiti do već započetoga prebacivanja zrakoplova za napadačke i vojno-transportne svrhe iz Rusije u Kirgistan. Do 4. prosinca zrakoplovni park ruskih zračnih snaga Kolektivnih snaga za brzo djelovanje brojat će bar 20 zrakoplova Su-25, Su-27, Il-76 i An-26. To privremeno razvijanje zrakoplovstva u zračnoj luci Kant samo je prvi korak stvaranju u Kirgiziji stalne ruske vojno-zračne baze. Tu nam je ocjenu iznio jedan visoki dužnosnik Vojnih snaga RF-a. Ali se još ne zna pod čijim će biti zapovjedništvom, a zasad je pod zapovjedništvom Glavnog stožera Vojske RF-a. Ali bojno korištenje zrakoplova zahtijeva mehanizam operativne uprave - iz Moskve je nemoguće navoditi lovce. Sastav zrakoplovnog parka svjedoči o tome da se Rusija sprema u Kirgistanu ostati 'dugo i zaozbiljno'. Tu su vježbovno-nastavni zrakoplovi (L-39), zatim pet lovaca Su-27 koji mogu pokrivati obranu Biškeka i nadzor cijelog kirgiskog neba, Tadžikistana i djelomice Afganistana te praćenje transportnih i putničkih zrakoplova. Po tehničkim značajkama, ti lovci mogu pokrivati cijeli Afganistan, značajan dio Pakistana do sjevernih područja Indije i sjevero-zapadne Kine. Pet lovaca Su-25 mogu napadati ciljeve u rasponu od 300 km od zračne luke, a to znači da su u suradnji s ruskom bazom u Dušanbeu pokriva sva opasna područja Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana i Kazahstana. Parovi zrakoplova Il-76 i An-26 te helikoptera Mi-8 osiguravaju transportnu poslugu i rješavanje tražilačko- spasilačkih zadaća. S vojnoga stajališta izbor zračne luke Kant, koji se nalazi 14 km od Biškeka, nije slučajan. On je 600 km bliže Moskvi od Dušanbea, gdje se sada nalaze bojni zrakoplovi ruskih Vojnih snaga. Međunarodnu zračnu luku Manas već su zauzele europske snage kao zrakoplovna potpora koalicijskoj vojsci u Afganistanu. Tako je Kirgistan, uz Gruziju, druga zemlja iz ZND-a u kojoj su rame uz rame ruski vojnici s vojnicima NATO-a. To što Kirgistan pruža Rusiji tako veliku vojnu pomoć izgleda doista neobično, s obzirom na to kako je mala naša gospodarska razmjena. Pad trgovinske razmjene od 25 posto u 2001., nastavio se i u ovoj godini. Zaduženost Kirgistana prema Rusiji iznosi oko pola milijarde dolara. Ali kirgistanska se potpora može objasniti time što je uglavljivanje protuterorističkih baza NATO-a u Srednjoj Aziji značajno smanjilo ruski utjecaj u tom području. Oporaviti taj okrnjeni utjecaj može se samo pomoću Askara Akaeva, jedinog srednjoazijskog vođe koji je lojalan Moskvi. Slabost njegovih vlastodržačkih pozicija i složenost stanja u zemlji ide na ruku Moskvi. Tim više što se u posljednje vrijeme sve manje-više važne pobjede ruske diplomacije grade na gospodarskom i političkom podčinjavanju omrznutih i od svijeta odbačenih vođa zemalja ZND- a", pišu Viktorija Panfilova i Sergej Sokut. ?Napomena o copyrightu: Tekstovi označeni zvjezdicom (*) mogu se, uz suglasnost Hine, integralno prenositi. (Hina) mk