FRANC-LE MONDE OD 29.11.02. POLJODJELSTVO EU I SIROMAŠNIH ZEMALJA

FRANCUSKA LE MONDE 29.XI.2002. Poljodjelstvo: Europa guši siromašne zemlje "Kada su se ministri trgovine iz čitavog svijeta sastali u Dohi, u Kataru, u studenom 2001., rekli smo da je to povijesna prigoda za poboljšanje gospodarskih izgleda puka u svijetu, prigoda koju ne smijemo propustiti. Posebno smo odgovorni za preko dvije milijarde ljudi koji, prema procjenama, žive u siromaštvu. Više od sto od sto četrdeset pet članova Svjetske trgovačke organizacije (WTO) jesu zemlje u razvoju, među kojima je trideset nerazvijenih. Njihov opstanak ovisi uglavnom o poljodjelstvu. Četrnaest od sedamnaest zemalja iz skupine Cairns za slobodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima jesu zemlje u razvoju. Za te, kao i za druge zemlje u razvoju, reforma poljodjelske trgovine je glavni razvojni problem. Bili smo vrlo zadovoljni što smo mogli iskoristiti prigodu i započeti novi krug međunarodnih trgovačkih pregovora u Dohi. Kao i mnoge druge zemlje, Australija i skupina Cairns pažljivo su pratile raspre u Europi zadnjih mjeseci o zajedničkoj poljodjelskoj politici (ZPP), kao i pripremu za susret na vrhu Europske unije u Bruxellesu, 24. i 25.X. Jako smo zabrinuti zbog činjenice da početkom XXI. stoljeća razmjeri i narav europskih subvencija za poljodjelstvo smanjuju izglede za uspjeh poljodjelaca izvan Europe. (...) Kobne posljedice ZPP-a na prehrambenu sigurnost i na okoliš jesu važan čimbenik u tim rasprama. Prevelika proizvodnja koju potiču velike subvencije loše utječe na glavne ciljeve državnih politika. Ta se tema stalno vraća. To je važno pitanje, ali se kobni učinci ZPP-a na zemlje u razvoju ne shvaćaju dovoljno. U mnogim zemljama u razvoju u poljodjelstvu radi više od polovice zaposlenih i ono čini velik dio BDP-a. To je bitna razlika naspram europskih zemalja, SAD-a i Japana, gdje je u poljodjelstvu zaposleno manje od 5 posto puka. Puk zemalja u razvoju u svakodnevici je jako pogođen velikim subvencijama za ZPP. OECD misli da je pomoć koja se u 2001. izdvajala za agrarne proizvođače u Europi dosegnula 104 milijarde eura. Mogli bismo se zapitati zašto je ta pomoć problematična, budući da se tiče zemalja članica EU-a koje ju i osiguravaju. Problem je što su razmjeri i narav subvencija takvi da potiču hiperprodukciju koja pak ruši cijene na svjetskom tržištu i dovodi do osiromašenja nesubvencioniranih poljodjelaca u zemljama u razvoju. (...) Brža reforma ZPP-a omogućila bi rast poljodjelskog izvoza iz zemalja u razvoju u zemlje EU-a. Premda još uvijek uvozi više prehrambenih proizvoda iz zemalja u razvoju u Aziji, Latinskoj Americi i Africi (41 milijarda eura u 2000.) nego SAD (30 milijarda eura) i Japan (24 milijarde eura), taj uvoz čini tek 21 posto ukupnog uvoza prehrambenih proizvoda EU-a, naspram gotovo 50 posto prehrambenog uvoza SAD-a i Japana. Ustvari, EU troši za ZPP gotovo koliko za uvoz prehrambenih proizvoda iz zemalja u razvoju. Svjetska je banka utvrdila da poljodjelske subvencije koje nameću bogate države dostižu oko milijardu dolara na dan, što više od šest puta premašuje službeni ukupni iznos pomoći za razvoj siromašnim državama. Ta politika, među ostalim, obuhvaća subvencije i povećanje cijena koji utječu na zemlje u razvoju. Povrh toga, australski su gospodarstvenici utvrdili da bi tek pedesetpostotno smanjenje svih poljodjelskih subvencija donijelo zemljama u razvoju gospodarsku i socijalnu dobit od 14 milijarda dolara na godinu. Važan čimbenik u reformi moralo bi stoga biti preusmjeravanje politika i programa koji neće toliko loše djelovati na svjetska tržišta. Prijedlog povjerenika Fischlera da se različite subvencije proizvođačima zamijene jedinstvenom poljodjelskom pomoći koja ne bi bila vezana uz proizvodnju, korak je u tom pravcu. Isto vrijedi za njegov prijedlog da EU za programe razvoja sela ponovno izdvoji dvadeset posto iz subvencija koje se izravno isplaćuju poljodjelcima. Ti bi prijedlozi omogućili da se smanje neki oblici trgovačke neravnoteže u sadašnjim uvjetima ZPP-a i da se ubrza reforma koja je započela nakon reforma Mac Sharryja iz 1992. Na nesreću, troškovi za ZPP će zbog svojih razmjera i dalje imati teške vanjske posljedice. Nadamo se da će odluka sa susreta na vrhu čelnika EU-a iz listopada da se utvrdi gornja granica za opću razinu troškova za ZPP do 2013., biti polazište za stvarnu reformu proračuna za ZPP. (...) Što, dakle, predlažemo da Europa učini? Reforme koje nudi g. Fischler odgovaraju reformama koje su prošle godine prihvaćene u Dohi i ići će im u prilog. No Europa mora ići dalje i sučeliti se s posljedicama svoje politike na svjetsko poljodjelstvo. Reforme koje su prihvatili ministri moraju donijeti bitna poboljšanja što se tiče pristupa tržištima, smanjenja svih oblika subvencija za izvoz i njihova postupnog ukidanja te bitnog smanjenja domaće potpore koja uzrokuje trgovački debalans. Čini nam se da te zamisli još nemaju odjeka u razmišljanjima Europe o sigurnoj budućnosti agrarnog sektora. (...) Došlo je vrijeme da poslušamo glasove koji dolaze iz Europe, kao i one, mnogobrojne, izvan Europe, napose u zemljama u razvoju. Oni traže pravedniju međunarodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima i da se priznaju potrebe zemalja u razvoju. Moguće je istodobno stvoriti unutarnje uvjete koji će povesti računa o socijalnim probitcima i koji će preuzeti svoje međunarodne obveze. Sama će Europa izvući korist iz reforme: dinamični učinak konkurencije pomoći će uspješnim europskim poljodjelcima da provedu nužna strukturna poboljšanja kako bi i u XXI. stoljeću bili uspješni i konkurentni. Kao što je g. Fischler rekao nedavno u Parizu, 'odlaganje promjena u agrarnoj politici moglo bi se poljodjelcima obiti o glavu'. Uz poticanje poljodjelaca i davanje slobode njihovu stvaralaštvu, temeljna reforma ZPP-a je jedina sigurna budućnost europskog poljodjelstva. Europski potrošači i porezni obveznici snose financijske troškove te politike, a možda i neke neočekivane loše posljedice na kakvoću i na cijenu svoje hrane. Procjenjuje se da godišnji proračun prosječne europske obitelji za hranu ZPP puni sa šestotinjak eura, ne računajući dodatni porezni pritisak. Oči svijeta uprte su u Europsku uniju koja treba početi reforme. Usrdno molimo države članice i Europsko povjerenstvo da budu što ambiciozniji u dotjerivanju i u provedbi reforme ZPP-a na polovici puta, obvezujući se da će puno važniji skup reforma nastaviti 2006., nakon završetka sadašnjeg proračunskog ciklusa. Za dobrobit poljodjelaca u zemljama u razvoju, za dobrobit uspješnih poljodjelaca u Europi, Australiji i drugdje i za dobrobit europskih potrošača, nadamo se ishodu koji će ispuniti obećanje o bitnom smanjenju poljodjelskih subvencija i zaštite poljodjelstva", piše Mark Vaile, australski ministar trgovine i predsjedatelj skupine Cairns za slobodnu trgovinu poljodjelskim proizvodima.