IT - 27. XI. LA STAMPA- NUKLERANO ORUŽJE, IRAK, KOREJA

ITALIJA LA STAMPA 27. XI. 2002. Nuklearno oružje u Pyongyangu ne zabrinjava SAD "Danas prva skupina istražitelja UN-a počinje svoj rad u Bagdadu. To je početak velikog odmjeravanja snaga, od kojega će ovisiti mir, ili možda rat. Velika napetost i velika uzbuna, dakle, na srednjem istoku i u ostatku svijeta. Nema uzbune međutim, osim u skromnoj mjeri, na dalekom istoku, gdje ipak, sjevernokorejsko nuklearno oružje izgleda već stvarnost, a ne pretpostavka. Thomas Friedman, poznati kolumnist New York Timesa, prošlih je dana bio u Seulu i otkrio je južni Korejanci, koji bi trebali biti najzabrinutiji, pokazuju određenu ravnodušnost spram namjera uznemirujućih 'rođaka' iz Pyongyanga. Oni Sjevernu Koreju više gledaju kao 'ludu tetku nego stratešku prijetnju', veću važnost pridaju slanju njene nogometne momčadi na Azijske igre nego posljedicama njenog nuklearnog naoružanja. Osjećaju se umireni gospodarskim krahom kasnokomunističkog režima, kao i vojnim savezom između Seula i Washingtona, koji ih štiti od ružnih iznenađenja, dok im ostavlja mogućnost umirivanja, pomoćima i osmjesima, 'lude tetke'. Iza te radikalne različitosti ponašanja, američke opsjednutosti radi 'možebitnog' postojanja, ili planiranja, nuklearnog oružja, uz biokemijska, u Iraku, i opreza Južnokoreanaca, ali i njihovih azijskih susjeda, pred izazovnim sjevernokorejskim priznanjima da već njima raspolažu, stoji veliki i odlučujući problem ovoga stoljeća. Pošto je širenje nuklearnog naoružanja predodređeno ne stati, ako radi ničeg drugog onda radi već postojeće lakoće njegovog pribavljanja, održavatelji međunarodne stabilnosti, među prvima očito Sjedinjene Države, moraju, ili mogu pokušati, spriječiti ga velikim vojnim pritiscima, tipa 'preventivne obrane', ili napadom, dok je još na vrijeme, ili pak trebaju nastojati 'njime upravljati', prebacujući na novu i fragmentiraniju stvarnost pravila ravnoteže između blokova, koja su spasili mir u desetljećima hladnog rata? To drugo je teza stručnjaka Philipa Bowringa, iz Hong Konga, u Herald Tribuneu, Sjeverna Koreja koristi bombu kao robu za razmjenu za svoje preživljavanje, dakle za političko pregovaranje, Indija i Pakistan su si međusobno dali jamstvo nenapadanja, Južna Koreja i Japan koriste američko superjamstvo (pa i prema Kini), Izrael svoja nuklearna oružja koristi kao krajnje sredstvo odvraćanja za slučaj povratka neke anticionističke koalicije na njegovu štetu. To je, dakle, 'mix' snažno-slabih saveza, povezan s novim 'regionanim' izdanjem strateške ravnoteže, gdje ta postoji, ili se ukazuje, i on ima prednost pred preventivnim napadima supersile, s neodredivim posljedicama, pa i radi terorističkih reakcija. Je li za Irak prekasno?", piše Aldo Rizzo.