FR-TR-US-GB-integracije-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi franc-le figaro od 27.11.02. uvodnik o turskom prijamu u eu FRANCUSKALE FIGARO27.XI.2002.Prijetnja turskog prijama"Već dobrih deset godina Amerikanci čine blag, ali stalan
pritisak na europske vlade da prime Tursku u Uniju. Američki je interes u tomu vrlo jasan: žele nagraditi saveznika koji ih od 1945. nijednom nije iznevjerio, kako u doba njihova Hladnog rata protiv komunizma, tako i u njihovoj bliskoistočnoj strategiji danas.Zanimljivo je da bi Amerikanci, koji traže vize za turske turiste, htjeli da Europljani širom otvore svoje granice turskim radnicima i njihovim obiteljima. Problem je što Turci nisu Europljani, a to nikada nisu ni bili. Tko god je živio u Erzurumu, Ankari ili Istanbulu nikada nije imao dojam da živi u europskom gradu, premda je cijenio gostoprimstvo i poštenje turskog puka.To što je Turska u prošlosti imala velike vođe - poput Mustafe Kemala - koji su bili veliki poklonici europske uljudbe, ne znači da je ona europska zemlja. Europa se temelji na dvojakoj baštini kršćanstva i braće Lumieres. Turska pak ne.Danas ta velika zemlja pokazuje želju da islam pomiri sa suvremenošću. Pokus je zanimljiv, ali nas se uglavnom ne tiče. Nije
FRANCUSKA
LE FIGARO
27.XI.2002.
Prijetnja turskog prijama
"Već dobrih deset godina Amerikanci čine blag, ali stalan pritisak
na europske vlade da prime Tursku u Uniju. Američki je interes u
tomu vrlo jasan: žele nagraditi saveznika koji ih od 1945. nijednom
nije iznevjerio, kako u doba njihova Hladnog rata protiv komunizma,
tako i u njihovoj bliskoistočnoj strategiji danas.
Zanimljivo je da bi Amerikanci, koji traže vize za turske turiste,
htjeli da Europljani širom otvore svoje granice turskim radnicima i
njihovim obiteljima. Problem je što Turci nisu Europljani, a to
nikada nisu ni bili. Tko god je živio u Erzurumu, Ankari ili
Istanbulu nikada nije imao dojam da živi u europskom gradu, premda
je cijenio gostoprimstvo i poštenje turskog puka.
To što je Turska u prošlosti imala velike vođe - poput Mustafe
Kemala - koji su bili veliki poklonici europske uljudbe, ne znači da
je ona europska zemlja. Europa se temelji na dvojakoj baštini
kršćanstva i braće Lumieres. Turska pak ne.
Danas ta velika zemlja pokazuje želju da islam pomiri sa
suvremenošću. Pokus je zanimljiv, ali nas se uglavnom ne tiče. Nije
na Europi da reformira muslimanski svijet, kao ni da uređuje
kineski ili indijski svijet. Ako se islamska uljudba jednom bude
morala reformirati, to treba biti stvar samih muslimana, a ne nas.
'Dobronamjerne' nam duše tumače da turske 'umjerene' islamiste
treba integrirati u Europu kao utvrdu prema drugim istočnim
narodima koje izaziva više ekstremistička inačica islama. To je
teorija o vuku koji bi tor trebao zaštititi od čopora pasa...
Svjesni svojih probitaka, Anglosaksonci se javno potvrđuju kao
žestoki pristaše proširenja Europske unije. Amerikanci, zato što
zapravo ne žele jaku institucijsku Europu koja bi jednom mogla
dovesti u pitanje njihovo vodstvo u svijetu; Englezi zato što su
oduvijek sanjali o velikom području slobodne trgovine koji bi im
ujedno sačuvao suverenitet i ulogu nezaobilaznog pokretača
prekoatlantskih odnošaja. General De Gaulle to je svojedobno
shvatio.
Pod pritiskom Anglosaksonaca, Europa se dala u ludu utrku za
proširenjem, nakon kojega će Unija uskoro imati dvadeset pet
zemalja, s ustanovama koje su bile predviđene za njih šest i koje
su, s petnaestoricom, u potpunosti paralizirane. Proširenje Unije
prije njezina produbljenja je povijesna pogrješka koja će možda
biti kobna za institucijsku Europu. Primiti Tursku značilo bi
jednostavno zadati joj smrtni udarac", u uvodniku lista piše Renaud
Girard.