NJ 26. XI. FR: POBJEDA AUSTRIJSKOG KONZERVATIZMA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 26. XI. 2002. Cijena otrežnjenja "Desničarski populizam zasada je doživio neuspjeh. U Nizozemskoj je taj proces trajao nekoliko mjeseci, u Austriji tri godine. Nedjeljnim glasanjem birači su ponovno izazvali potres u stranačkom krajoliku alpske republike. Mnogi građani, koji su u početku namjeravali glasati za Haiderove 'slobodnjake' kako bi opomenuli otromboljene etablirane stranke u Beču, razočarano su okrenuli leđa desničarskim populistima. Takvim raspletom okoristila se u prvom redu jedna stranka: konzervativna Austrijska narodna stranka uspjela je zabilježiti najveći porast broja glasova među svim političkim snagama u razdoblju nakon drugog svjetskog rata, ostvarivši prvi puta nakon 1966. g. prednost u odnosu na socijaldemokrate. Oni pak mogu još samo sanjati o vremenima kada je na njihovom čelu bio legendarni kancelar Bruno Kreisky. Trijumfira samo Wolfgang Schuessel. Austrijski kancelar ne želi danas više ni čuti za svoje nekadašnje najave na poziciji šefa OVP da se njegova stranka mora prvo obnoviti - nakon izbora, održanih prije tri godine, i tijesnog zaostajanja za 'slobodnjacima', 'narodnjaci' su zauzeli tek treće mjesto. Schuessel je kratkim potezom promijenio koalicijskog partnera, oprostio se od SPO i sklopio savez s FPO. Taj mu je potez donio bitnu prednost: čovjek s leptir-mašnom postao je kancelarom. I uveo ekstremnu desnicu na velika vrata u političke salone. Na tu su odluku vjerojatno utjecale osobne ambicije 57-godišnjeg političara ali njegov je prioritetni cilj bilo sačuvati stranku od dugo vremena naizgled nezaustavljivog silaska u politički parter, koji su konzervativci tijekom 13-godišnjeg statusa nižeg partnera SPO napokon jasno osjetili na svojoj koži. Europska je unija reagirala na savez s Haiderovim podanicima ali Schuessel je ignorirao sankcije Bruxellesa. Činio je to vješto - tako vješto da pri Berlusconijevom preuzimanju vlasti nitko više nije govorio od ograđivanja europske zajednice od talijanskog desničarskog populista. No, razbijanje čarolije desničarskog populizma ne treba zahvaliti Schuesselovoj strategiji. On to sam priznaje. Za demontažu desničarskog populizma, koja je konačnim povlačenjem Haidera iz politike ovog ponedjeljka dosegnula tek svoj trenutni vrhunac, pobrinuli su se - svojim neprekidnim internim prepirkama - sami austrijski desničarski populisti. U tom kontekstu, među Schuesselove zasluge spada okolnost da je kancelar FPO-u preoteo ministra financija Karla-Heinza Grassera, koji je stekao status najomiljenijeg političara u Austriji. Bio je to mudar šahovski potez. I time su konzervativci uspjeli prigrabiti glasove desničarskih populista. Istodobno je Schuessel propagirao početak politike dubokih reformi - usprkos najvišoj kvoti izdvajanja u povijesti Austrije, proračunskom deficitu i rastućoj stopi nezaposlenosti. U lovu na glasove Schuessel se odvažio istupiti oštro udesno. Potpirivanjem raspoloženja protiv kandidata za azil OVP je kao stranka kršćanskih korijena preotela desničarskoj konkurenciji simpatizere, neprijateljski orijentirane prema strancima. Schuessel se profilirao na račun svojih sukandidata. Ta će mu okolnost sada zadavati glavobolje - usprkos premoćnoj pobjedi: nitko ne želi istinski ući u koaliciju s prebjegom iako bi - gledano iz matematičke perspektive - bila moguća svaka konstelacija. Savez s OVP izazvao bi raskol među zelenima. Za socijaldemokrate bi ulazak u vladu - usprkos žudnji za sudjelovanjem u vlasti - bio prava mala revolucija. Preostaje, dakle, ponovno samo FPO. Pretpostavka za sudjelovanje te stranke u koaliciji bilo bi povlačenje Joerga Haidera, kojeg je sa Schuesselom povezivala samo bezgranična mržnja. Schuessel se nalazi na vrhuncu svoje političke karijere. Vjerojatno će pronaći većinu - čak i ako se njezine političke boje možda budu i mijenjale. S onu stranu procesa formiranja koalicije, austrijskim susjedima u Europi ostaje osvrt na Schuesselovo suzbijanje desničarskog populizma i zaključak koji iz njegove politike valja izvući: borba protiv desničarskog populizma očigledno podrazumijeva da i sami morate postati desničarskim populistom. No, sažetak priče ne mora nužno biti i pouka", upozorava na kraju komentara Ulrich Glauber.