NJ 25.XI.-WELT-IZRAEL I IRAK

NJEMAČKA DIE WELT 25. XI. 2002. Izrael u sjeni iračkoga rata "Dok Sjedinjene Države oštre ratnu toljagu za Irak, ni za jednu drugu zemlju nije na kocki toliko toga kao za Izrael. Za to postoje dva razloga. Prvo, američka ofenziva na Irak može dovesti do iračkoga napada na Izrael kao i 1991. Irak je tada ispalio 39 raketa. Sve zajedno zbrojene nosile su deset tona TNT-a. Vjerojatno treba pripisati strahu Sadama Huseina od osvete što su neke bile 'armirane' samo tovarom betona umjesto borbenim glavama. Ubijena je šaka Izraelaca, neki su umrli od srca ili se zagušili kad su stavili plinske maske i zaboravili otvoriti ventile za disanje. Materijalna je šteta iznosila oko 30 milijuna eura. Sve u svemu, napadi ipak nisu bili više od uboda iglom. Ovaj se put ljudi boje da će Sadam Husein, kad više nema što izgubiti, na rakete montirati kemijske ili biološke eksplozivne glave. Za zaštitu izraelska je vojska izgradila prvi sposoban proturaketni sustav u svijetu. Taj je sustav nedavno stranim novinarima pokazao zapovjednik protuzračne obrane. To je tehničko čudo koje za sada nema nijedna druga zemlja. Na žalost pokriva tek jedan dio zemlje i još nije iskušan u stvarnim borbenim uvjetima. Država je stoga i podijelila plinske maske, postavila sredstva za dekontaminaciju, napravila zalihe protuotrova, pripremila klinike za hitnu pomoć i slično. Istodobno Izrael u obliku bombardera lovaca povećanog dometa, raketa i krstarećih projektila - koji slove sposobni za nuklearnu primjenu - raspolaže napadačkim potencijalom višestruko jačim od iračkoga. Iako Ariel Sharon ustrajno jamči da će Izrael ovaj put odgovoriti na irački napad, s konvencionalnim bi napadom Sadama Huseina ipak izišli na kraj. Zapravo Amerikanci obavljaju pritisak na Izrael da kao i 1991. ostane suzdržan. Međutim, kemijski ili biološki napad ipak bi bio nešto drugo. Odgovor bi bila teška osveta. Toga je Bagdad svjestan. Budući da je raketni napad 1991. promašio cilj razbijanja američke koalicije i da Sadam Husein danas raspolaže s daleko manje raketa, ne bi čudilo kad bi Izrael ovaj put ostao pošteđen napada. Upitan na tu temu, irački je zamjenik predsjednika vlade Tarik Asis rekao da se druge države - mislio je na one koje neće napasti Irak na strani SAD-a - ne moraju bojati. Zanimljivo je da je Asis kad mu je 1991. postavljeno isto pitanje, odgovorio da će Irak 'apsolutno sigurno' udariti Izrael. Nije isključeno da Asis i ovaj put govori istinu. Druga briga Izraelaca odnosi se na novi poredak poslije rata. Prvotno se Sharon nadao da će mu rat pružiti priliku da Palestince potjera preko Jordana. Zato je ohrabrivao Amerikance i čak Colinu Powellu rekao da Amerikanci ne smiju dopustiti da ih 'ometaju' događaji u Izraelu. Čini se međutim da se nedavno predomislio. Ako dođe do rata i ako će Amerikanci srljati, čega se neki boje, tada će to presudno oslabiti američki položaj na Bliskom istoku. Ako naprotiv Sadam Husein bude brzo i nedvojbeno poražen, Bush će imati u ruci orkestraciju novog izdanja događaja iz 1991. (tada je Washington predsjednika vlade Shamira prvi put prisilio na pregovore s PLO-om) kako bi Izrael naveo na vraćanje zemlje Palestincima. Sharonu je bilo stalo do sprječavanja te mogućnosti kad je u studenom posjetio Busha. Želio je jamstva. Je li uspio i znače li nešto obećanja koja je možda dobio, vidjet će se. Zbog tih neizvjesnosti začuđuje koliko je ozračje u Izraelu još opušteno. Nema ni traga užurbanosti ili panici. Zadnja su tri mjeseca - unatoč najnovijim terorističkim napadima i ponajprije u usporedbi s vremenom prije toga - bila relativno mirna. Izraelska vojska to pripisuje svojoj taktici. No možda dolazi do izražaja i strah Palestinaca da će Sharon, ako dođe do rata a oni pretjeraju, Jordan uistinu učiniti granicom. Kao i uvijek: dok se sjekira diže, svaki miran trenutak je blagoslov. Lufthansa razmišlja o povećanju broja letova iz Frankfurta u Tel Aviv s dva na tri dnevno. Tužno je samo što takvo stanje vjerojatno neće dugo potrajati", piše Martin van Creveld.