SI-HR-KOMENTARI-Politika-Organizacije/savezi slo 23.XI.-delo-hrvatska na balkanu SLOVENIJADELO23. XI. 2002.Schengenska krajina na Kupi"Poslije velikog praska kojim će 2004. godine u EU ući deset država i poslije proširenja NATO-a na
pojas od Baltika do Crnoga mora, Hrvatska će ostati s druge strane zastora koji će razgraničavati područje mira i stabilnosti od dijela Europe koji je zbog rata u zadnjem desetljeću gurnut na rub. Schengenski režim koji će prije ili kasnije (najvjerojatnije 2006. godine) početi vrijediti na hrvatskim granicama sa Slovenijom, kod južnih susjeda više ili manje opravdano drže zidom kojim bi se mogle pokidati njihove tradicionalno duboke veze i komunikacije sa Zapadom. U Hrvatskoj naime - kako je u jednom od prvih interviewa izjavio šef diplomacije Tonino Picula - doživljavaju Austriju kao susjednu državu. Niti pojašnjenja državnih dužnosnika da hrvatski državljani na slovenskim granicama neće biti tretirani drukčije nego slovenski putnici na granicama s Austrijom i Italijom, nisu baš djelotvorna.Iako je Hrvatska po gospodarskim pokazateljima razvijenija od dijela budućih članova EU-a, u Bruxellesu se obrađuje u skupini zapadnoga Balkana (bivše SFRJ manje Slovenija, više Albanija), za
SLOVENIJA
DELO
23. XI. 2002.
Schengenska krajina na Kupi
"Poslije velikog praska kojim će 2004. godine u EU ući deset država
i poslije proširenja NATO-a na pojas od Baltika do Crnoga mora,
Hrvatska će ostati s druge strane zastora koji će razgraničavati
područje mira i stabilnosti od dijela Europe koji je zbog rata u
zadnjem desetljeću gurnut na rub. Schengenski režim koji će prije
ili kasnije (najvjerojatnije 2006. godine) početi vrijediti na
hrvatskim granicama sa Slovenijom, kod južnih susjeda više ili
manje opravdano drže zidom kojim bi se mogle pokidati njihove
tradicionalno duboke veze i komunikacije sa Zapadom. U Hrvatskoj
naime - kako je u jednom od prvih interviewa izjavio šef diplomacije
Tonino Picula - doživljavaju Austriju kao susjednu državu. Niti
pojašnjenja državnih dužnosnika da hrvatski državljani na
slovenskim granicama neće biti tretirani drukčije nego slovenski
putnici na granicama s Austrijom i Italijom, nisu baš djelotvorna.
Iako je Hrvatska po gospodarskim pokazateljima razvijenija od
dijela budućih članova EU-a, u Bruxellesu se obrađuje u skupini
zapadnoga Balkana (bivše SFRJ manje Slovenija, više Albanija), za
koju je petnaestorica pripravila posebne stabilizacijsko-
pridružbene sporazume. Hrvatska je doduše još devedesetih
razvijala odnose s EU, ali su pregovori 1995. o ulazu u program
Phare prekinuti zbog kršenja ljudskih prava u doba autoritarnog
režima Franje Tuđmana. Poslije demokratskog preporoda 2000. je s
Albanijom, BiH, Makedonijom i SRJ postala 'kandidat za kandidata'.
Hrvatska diplomacija očekuje da će za četiri godine Hrvatska biti
spremna za punopravno članstvo, da će se odcijepiti od balkanske
skupine i da će pri idućem širenju 2007. ući u EU, zajedno s
Bugarskom i Rumunjskom.
Poslije pada hadezeovskoga režima, hrvatski je put u EU bio
uspješan dok nije izbila afera Bobetko koja je za međunarodnu
zajednicu simbolizirala negativan pomak u razmišljanju Zagreba u
svezi sa suradnjom s Haagom i ispunjavanjem međunarodnih obveza.
Stvar s Bobetkom nije jedini prigovor Hrvatskoj jer je zadnjih
mjeseci iz EU-a, NATO-a i OESS-a u Banske dvore stiglo mnogo kritika
zbog neriješenog položaja Srba, nepoštivanja načela pravne države,
lošeg funkcioniranja pravosuđa, položaja HTV-a, odnosa sa
susjedima... Pitanje je nije li Zagreb izgubio previše vremena i
propustio velike prigode da se zbog zaostajanja SRJ-a i BiH-a
izluči iz balkanske skupine i pridruži se državama koje će
sudjelovati u idućem valu širenja. Individualni postupak i
izlučivanje iz balkanskog svežnja još su uvijek dostižni, ali će
Hrvatska najprije morati urediti unutarnje odnose i sudjelovati u
uspostavljanju regionalne stabilnosti na Balkanu, koja je glavni
cilj Zapada.
Problematičan je i koncept sanitarnog kordona koji Zapad postavlja
oko Balkana na kojemu mir mogu jamčiti samo međunarodne snage.
Prije dva tjedna objavljena studija Europske inicijative za
stabilnost (iza koje stoje utjecajni europski diplomati poput
Carla Bildta), upozorava na krizu 2004. godine kad će zapadni
Balkan de facto i de iure biti izoliran od razvitka u susjedstvu.
Bruxelles programom pomoći balkanskoj petorci (Cards) uopće ne
ulaže u razvitak nego u zaštitu europskog područja mira i
stabilnosti od širenja organiziranog kriminala, nezakonitih
migracija i krijumčarenja. Osim toga se države s projektima iz
Cardsa naime ne približavaju i ne integriraju u zajednicu (kako je
bilo u slučaju Phare), nego samo uklanjaju posljedice rata i
uspostavljaju mehanizme regionalne suradnje.
Sloveniji će se stupanjem u NATO i EU povećati vanjskopolitička
težina, stoga će Zagreb u odnosima s Ljubljanom zacijelo postati
oprezniji. Bizarni incidenti kakvi su se ljetos događali u
pograničnom pojasu na moru, najvjerojatnije se više neće
ponavljati. Za južnu susjedu Slovenija je država koja Hrvatskoj
može olakšati put u Europu, osobito s pomoći kod preuzimanja
pravnoga poretka EU-a. Slovenija je za Hrvatsku postala
geostrategijski značajnija nego Hrvatska za Sloveniju. No pitanje
je omogućava li uopće asimetrija, nastala među državama zadnjeg
desetljeća, strategijsko partnerstvo o kojemu raspredaju šefovi
diplomacija. Uloga nekakve 'vojne krajine' na rubu EU-a i NATO-a
Sloveniji bi štetila. U slovenskom je interesu što blaži i
propusniji režim s Hrvatskom koji neće ugroziti tradicionalne
pogranične isprepletenosti i gospodarsku suradnju. I dakako,
širenje područja s dugoročnom stabilnošću što više prema jugu",
piše Peter Žerjavič.