RU NEZAVISIMAJA GAZETA 20. 11. 2002. ŠIRENJE NATO-A

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. XI. 2002. NATO se širi na istok Pitanje širenja NATO-a i dalje stoji, ali Putin više ne pita 'A zašto?' I tako, finita la commedia. Krajem ovog tjedna NATO-pakt će primiti na praškom summitu još sedam europskih država: Rumunjsku, Estoniju, Litvu, Letoniju, Bugarsku, Sloveniju i Slovačku. Popis je utvrđen ranije, i to uglavnom u Washingtonu, pa će se u Pragu raditi samo o ispunjavanju formalnosti. Makar kako bilo, bit će vrlo svečano, zapadni tisak piše o tome kao o 'novoj eri'. Pod zaštitom 12 tisuća čeških policajaca i vojnika uza zaštitu iz zraka američkih lovaca, na oblama Vltave skupit će se vođe desetak zemalja, kao što je nekoć došla u Beč sva meternihovska Europa. Neke posljedice toga kakva će biti Europa, vidljive su već danas. Prvo će umjesto 19 savez imati čak 26 država i obuhvaćati ogromni prostor. Kroz Bugarsku preko Turske i Grčke do Portugala. Širenje NATO-ove odgovornosti još će više umanjiti odgovornost OESS-a. Sjevernoatlantski valovi će zapljuskivati Rusiju u blizini nekih važnih središta, a da ne govorimo o tome kako će naša trgovina oružjem platiti gubitak nekih velikih tradicionalnih tržišta. Sve se to mora vidjeti na geopolitičkoj situaciji u Europi, uključujući strateške aspekte. Jasno je da je Rusija opet izgubila, iako se na svim planovima protivila širenju NATO-a. Usto je najbolnije to što se NATO šiti i na neke bivše sovjetske republike. U vezi s time neki na Zapadu izražavaju zadovoljstvo, dok se švicarski 'Neue Zuercher Zeitung' čudi da 'Rusija nijemo guta' uvlačenje u NATO Estonije, Letonije i Litve, 'iako baš nije oduševljena'. (...) Ipak bismo se mogli sjetiti kako su Gorbačovu predsjednik SAD-a Bush i njemački kancelar Kohl obećali ne širiti NATO na istok. Onda je to prekršeno i više nema nikakvih jamstava glede poštivanja sigurnosti i interesa Rusije. Modernizirano Vijeće Rusija-NATO, tzv. dvadesetorica, ne jamči stalni konsenzus u prihvaćanju odluka čak ni u vrlo ograničenim pitanjima. U cjelini ponašanje Kremlja pokazuje težnju da se ne komplicira svoj život svađama s NATO-om, koji je posve nezavisan od nas entitet. Budući da situacija s Kalinjingradom, Čečenijom, poštivanje balansa s SAD-om i Europom, te druge okolnosti traže oprez, suzdržanost i elastičnost u međunarodnoj politici Rusije. Ali i figura šutnje ima svoje granice. Ima pojava koje traže oštar odgovor Moskve. Na primjer, o granicama širenja NATO-a, nedopustivosti nečuvenoga pritiska na Bjelorusiju i Ukrajinu, kao i drugi životni interesi Rusije, povezani s tim slavenskim državama Zajednice nezavisnih država. Čini se da su vrata NATO-a otvorena za sve, samo ne za Rusiju. Spominju se čak i neutralne zemlje Austrija, Švicarska i Finska. Bivši član Politbiroa CK KPSS Eduard Ševardnadze se nada ugurati Gruziju u NATO, kamo bi mogle i Ukrajina i Bjelorusija ako se preokrene kotač na nekim izborima. Tako ćemo dobiti NATO-ovu vojsku pod Smolenskom, Kurskom i Rostovom te Vladikavkazom. A to Rusija ne može 'progutati'. I Kremlj bi morao mirno ali odlučno o tome upozoravati naše partnere u NATO-u i ZND-u."