DE-US-IQ-FR-STRANKE-Vlada-Nemiri/sukobi/ratovi DW 15. XI. TISAK DEUTSCHE WELLE - DW15. XI. 2002.TisakPromjenama na čelu kineskog stranačkog i državnog vodstva bavi se većina današnjih njemačkih listova. Westfalen-Blatta se pita -
kapitalizam ili komunizam? Kineska je Komunistička partija na svoj način riješila pitanje vodstva. Plavi radnički mantil Mao Ce Tunga u Pekingu se toliko raširio da u njemu mjesto ubuduće mogu naći i kineski kapitalisti. Ali toliko širok da pod njim mjesta ima i za pobornike građanskih prava i disidente, sljedbenike Falun Gonga ili Dalai Lame ipak još nije. KP se svom snagom desetljećima učvršćenog represivnog aparata grčevito održava na vlasti i iza modernih sjajnih fasada puno toga nije u redu. Hu Jintao je novi je čovjek na čelu Kine, i ne treba mu zavidjeti, konstatira list. Službeni pristanak Iraka na kontrolu naoružanja i danas plijeni pozornost njemačkih medija. Sueddeutsche Zeitung navodi da papir podnosi sve, ali Amerikanci ne. Znali su to svi koji su u Vijeću sigurnosti digli ruku za rezoluciju o Iraku, što je na kraju jednoglasno prihvaćeno. Ali zna li to i Sadam Hussein? Pismo iz Bagdada o prihvaćanju Rezolucije
DEUTSCHE WELLE - DW
15. XI. 2002.
Tisak
Promjenama na čelu kineskog stranačkog i državnog vodstva bavi se
većina današnjih njemačkih listova.
Westfalen-Blatta se pita - kapitalizam ili komunizam? Kineska je
Komunistička partija na svoj način riješila pitanje vodstva. Plavi
radnički mantil Mao Ce Tunga u Pekingu se toliko raširio da u njemu
mjesto ubuduće mogu naći i kineski kapitalisti. Ali toliko širok da
pod njim mjesta ima i za pobornike građanskih prava i disidente,
sljedbenike Falun Gonga ili Dalai Lame ipak još nije. KP se svom
snagom desetljećima učvršćenog represivnog aparata grčevito
održava na vlasti i iza modernih sjajnih fasada puno toga nije u
redu. Hu Jintao je novi je čovjek na čelu Kine, i ne treba mu
zavidjeti, konstatira list.
Službeni pristanak Iraka na kontrolu naoružanja i danas plijeni
pozornost njemačkih medija.
Sueddeutsche Zeitung navodi da papir podnosi sve, ali Amerikanci
ne. Znali su to svi koji su u Vijeću sigurnosti digli ruku za
rezoluciju o Iraku, što je na kraju jednoglasno prihvaćeno. Ali zna
li to i Sadam Hussein? Pismo iz Bagdada o prihvaćanju Rezolucije
1441 na to ne daje nikakav nedvojbeni odgovor. Jer s jedne strane
signalizira kako je popustio pod snažnim pritiskom svjetske
zajednice. S druge pak strane, pismo - kojemu je bilo dovoljno i
nekoliko riječi - na devet dugih stranica sadrži i neveseli broj
izgovora i postavljenih uvjeta. Dakle, i dalje valja sumnjati u
miroljubivost iračkoga vodstva.
Rheinpfalz također naglašava da činjenica što je Irak prihvatio
rezoluciju ni izdaleka nije jamstvo da stanje neće postati ozbiljno
- stanje u kojem Vijeće sigurnosti mora vijećati i odlučiti o
ozbiljnim posljedicama za Bagdad, kojima se prijeti u rezoluciji.
Najkasnije tada berlinska se vlada, koja je od siječnja i članica
vijeća, mora odlučiti: ako je zamole za potporu, a ona ostane kod
svog bezuvjetnog ne, riskira novi sukob sa Sjedinjenim Državama i
ostalim partnerima u savezu. Izbori li se ipak za sudjelovanje u
vojnoj akciji, neće joj samo oporba već i dio vlastitih pristaša
predbaciti još jednu izbornu prijevaru.
Nordkurier na jučerašnju raspravu u Bundestagu koja je uslijedila
nakon izlaganja ministra vanjskih poslova Fischera o predstojećem
NATO-ovom summitu u Pragu postavlja pitanje - je li Njemačka sada
međunarodno izolirana ili nije? Kritika na račun pretjerane
kreposti američke administracije prema načelu 'tko nije s nama taj
je protiv nas', kao što je poznato, nije se čula samo iz Berlina.
Spočitavati saveznoj vladi primjer Pariza i Moskve kojima je
uspjelo utjecati na američku vladu je jednostavno nepošteno. Jer
Francuska i Rusija kao stalne članice u UN-ovom Vijeću sigurnosti
imaju i odgovarajuće instrumente. Berlin ih nema, primjećuje
list.
(DW)