IT - 15. XI. CORRIERE - PAPA U TALIJANSKOM PARLAMENTU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. XI. 2002. Simboli i riječi "Papa i Kurija dali su nam izvanrednu lekciju političkog govora. Govor Ivana Pavla II. nije miješanje u unutarnje talijanske poslove, čega su mnogi izjavljivali da se boje. No nije ni općenit svečan govor svijetu i vjernicima glede velikih tema katoličkog apostolata. (...) On je zatražio da u 'zajedničkoj europskoj kući' (izraz kojega Mihail Gorbačov često koristi) postoji 'cement' vjerskog i civilizacijskog kontinuiteta kontinenta; to je jedan način da se zatraži da ustav Unije sadrži spominjanje njenih 'vjerskih korijena'. Osudio je terorizam i zamjerio je iskrivljenu uporabu vjera: to je bio način da se naglasi da se Islam ne može smatrati inspiratorom atentata. I na kraju je izrazio žaljenje radi toga što izgleda da u međunarodnim zbivanjima prevladava logika sukoba; to je bio način da ustvrdi kako se rat protiv Iraka još uvijek može izbjeći i da palestinska kriza traži političko rješenje. To su neke od stvari koje je Papa zatražio od Italije i od Europe. Tko je pratio njegovo djelovanje ovih posljednjih godina zna da to već dugo pripada političko-vjerskom rasporedu Karola Wojtyle. Sasvim je novo, međutim, mjesto na kojemu su izneseni ti zahtjevi. Ostaje dakle za reći nešto o načinu na koji je Papa primljen u parlamentu. Mislili smo da će ga zastupnici i senatori primiti s naklonošću, pozorno saslušati i na kraju mu srdačno zapljeskati. No osjećaji radi izvanrednosti događaja na kraju su preplavili neka pravila političke etikecije i mnogi su si zastupnici prisvojili one dijelove govora koji su uglavnom odgovarali njihovim strankama, pozdravljajući ih burnim pljeskom. Protiv svoje volje je nesavjesno iskorišten od strane talijanske politike. Moguće je da Sveta Stolica, prihvaćajući poziv, nije procijenila taj rizik", piše Sergio Romano.