WP 17. XI. KATAKLIZMIČKE PROMJENE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. XI. 2002. Premošćivanje transatlantskog jaza "Oslobođena neposredne prijetnje 45-godišnjeg Hladnog rata koji je bio usredotočen na europsko područje, Europa je danas sila koja zagovara status quo i odbija pozive Sjedinjenih Država, Rusije, Turske, Izraela i drugih globalnih agenata radikalne promjene da uđe u novu eru. Tvrdnje nekih američkih dužnosnika i komentatora, da Europljani žele zaustaviti svijet, nisu točne. Sadašnje razdoblje transatlantske nesloge prije je privremena i taktička stanka nego trajna kulturološka promjena. Bushova vlada svoje ciljeve najbolje može ostvariti ako se na ovotjednom NATO-ovom summitu u Pragu prema Europi odnosi kao još uvijek važnom sigurnosnom partneru za budućnost. Europljani u Prag moraju doći svjesni da njihov apel upućen Bijeloj kući da se svijet 'ostavi onakvim kakav jest' ignorira to koliko se brzo i dramatično svijet oko njih mijenja. Okolišanje i šeprtljanje - bit europske sadašnje globalne diplomacije - sve brže zaostaju za sve radikalnijim promjenama u povijesti. Današnji vanjskopolitički realisti pokušavaju identificirati, nositi se sa strujama radikalnih promjena i utjecati na njih. Te promjene potiču islamski ekstremizam, obnovljeni politički prevrati na Bliskom istoku i globalni teroristički ratovi kao i oni protiv terorizma. Ulaganje energije i vremena u očuvanje svijeta koji nestaje pothvat je koji je unaprijed osuđen na propast. Različita stajališta u pogledu toga što je održivo a što nije uzrokuju podjele u transatlantskim odnošajima. Intelektualna ulaganja u status quo povezuje Francusku, Njemačku i druge s arapskim vladama na Bliskom istoku barem u jednakoj mjeri kao što ih povezuju trgovina i nafta. Kataklizmičke promjene na Bliskom istoku za Bushovu su Bijelu kuću negdje između neizbježnog i poželjnog. To je prokletstvo za europske čelnike i intelektualce. Jedan mali ali znakoviti primjer toga kako se zemlje svrstavaju dok se povijest mijenja dogodio se nakon tragične opsade moskovskog kazališta, prošlog mjeseca. Ruski zamjenik ministra vanjskih poslova nazvao je arapske veleposlanike u Moskvi i kazao kako nitko od njih nije ponudio pomoć za vrijeme opsade kazališta. Do tog poziva, dodao je dužnosnik, arapske zemlje nisu čak niti izrazile sućut Kremlju, koji je za vrijeme Sovjetskog Saveza mnogim od tih zemalja slao pomoć i oružje. Tišina i odsutnost bilo kakve akcije u takvim su okolnostima pristanak na terorizam, tvrdili su Rusi. Tako su neizravno ponovili objavu Georgea W. Busha, nakon 11. rujna 2001.: 's nama ili protiv nas'. Rusija i Sjedinjene Države danas dijele stajalište kako je potrebno hitno djelovati, a obje su i voljne vojno djelovati protiv terorističkih mreža. Europa ne dijeli to stajalište i volju za djelovanjem. Europski čelnici ipak izražavaju simpatiju za ciljeve Bushova rata protiv terorizma. No sve više i kritiziraju njegove taktike i, među ostalim, navodni cilj - potkopavanje postojećih autoritarnih režima u arapskom svijetu. 'Amerika jednostavno širi izraelsku politiku preventivnih ubojstava na globalnu razinu i stvara beskonačnu novu vojsku terorističkih novaka', nedavno mi je kazao jedan prijatelj, Francuz. 'Bush se ponaša kao da su jedini saveznici Amerike Izrael i Rusija, dok je Europa samo prepreka.' Praški summit naglasit će površnost ovog stajališta, raširenog u Europi, ali pod jednim uvjetom - ako Europa i Sjedinjene Države svoju sigurnosnu suradnju usmjere na područja izvan Europe, prema sve širem području ratova islamskog dijela svijeta, od Bliskog Istoka do Indonezije. Prag je prikladna kulminacija zlatnog doba NATO-a. Summit će biti posvećen širenju saveza na Balkan i Baltik, kojem se Rusija ne protivi. Naglasit će izvanrednu nadarenost civilnog šefa NATO-a, glavnog tajnika Georgea Robertsona, i glavnog vojnog zapovjednika, generala američkih zračnih snaga, Josepha Ralstona. Što je najvažnije, okrunit će pedeset godina američko-europske hrabrosti i zajedničkih ideala kojima su prevladali sovjetsku prijetnju. Ipak, ležati na tim lovorikama značilo bi smrtnu osudu za savez. Velike i važne zadaće, kao što je ukorjenjivanje sve demokratičnijeg društva Turske na Zapadu - bit će obavljene jedino ako se sadašnje američko-europske razlike prevladaju i počne suradnja u pogledu hrabrog, novog transatlantskog programa za globalnu sigurnost. Amerikanci mogu štošta naučiti od Europljana. No Europljani ne mogu nastaviti ignorirati realnost - činjenicu da smo svi na rubu kataklizmičkih promjena u cijelom svijetu. Te se promjene moraju predviđati i s njima se mora suočavati, a ne smije ih se ignorirati", piše Jim Hoagland.