ZAGREB/NEWCASTLE, 17. studenoga (Hina) - Britanski znanstvenici uspjeli su izdvojiti bjelančevinu iz fosilizirane kosti i proučiti njezine sekvence, čime su dokazali da bjelančevine mogu preživjeti milijune godina, što će omogućiti
istraživanje evolucije čovjeka, ali i mnogih izumrlih vrsta.
ZAGREB/NEWCASTLE, 17. studenoga (Hina) - Britanski znanstvenici
uspjeli su izdvojiti bjelančevinu iz fosilizirane kosti i proučiti
njezine sekvence, čime su dokazali da bjelančevine mogu preživjeti
milijune godina, što će omogućiti istraživanje evolucije čovjeka,
ali i mnogih izumrlih vrsta. #L#
Biolozi su dugo evolucijske veze izvodili samo na temelju vidljivih
karakteristika današnjih životinja i njihovom usporedbom s
okamenjenim ostacima izumrlih životinja. Molekularna biologija
pružila je novu nadu, ali je proučavanje DNK ograničeno samo na žive
organizme, jer DNK može preživjeti vrlo kratko nakon smrti
organizma, piše "New Scientist".
Christina Nielsen-Marsh sa Sveučilišta Newcastle misli da bi
proučavanje bjelančevina iz fosilnih ostataka moglo biti pravo
rješenje za proučavanje izumrlih vrsta jer se u njihovim
aminokiselinama mogu pronaći i informacije o genima.
Velika prednost bjelančevina su njihova stabilnost i lako očuvanje
u prikladnim uvjetima. Dijelovi DNK, dovoljno dugi za proučavanje
pomoću tehnika amplifikacije, mogu ostati očuvani do 100 tisuća
godina ako su duboko smrznuti, ali je mnogo duljega vijeka
osteokalcin, strukturna bjelančevina koja izravno povezuje
minerale u kostima.
Matthew Collins sa Sveučilišta Newcastle misli da osteokalcin može
ostati nepromijenjen više od 100 milijuna godina na temperaturi od
0 stupnjeva Celzija, a do deset milijuna godina ako se nalazi na
temperaturi od 10 stupnjeva Celzija. Ako se to pokaže točnim,
moguće je proučavanje predaka čovjeka i majmuna od prije šest do
sedam milijuna godina.
Christina Nielsen-Marsh i njezini kolege proučili su sekvence
aminokiselina osteokalcina izvađenog iz kostiju izumrle vrste
stepskoga bizona, čiji su ostaci pronađeni duboko smrznuti u Sibiru
i Aljasci. Taj se bizon od današnjega razlikuje samo u jednoj
aminokiselini, za koju se pretpostavlja da se promijenila prije
najmanje milijun godina.
U prijašnjim istraživanjima otkrivene su bjelančevine (iako nisu
proučene sekvence) u kostima 120 milijuna godina staroga
dinosaura.
Iako se razlike u osteokalcinu sporo razvijaju, njima se može
dokazati evolucija koja je trajala milijune godina, a
najzanimljivije će biti proučavanje evolucije čovjeka.
Osteokalcini u čovjeka, čimpanze i orangutana razlikuju se samo po
nekoliko aminokiselina, pa će se time moći pronaći najbliži rođaci
u odgovarajućim fosilima.
Sam osteokalcin vjerojatno se neće moći rabiti za utvrđivanje veza
između australopiteka i čovjeka u protekla dva milijuna godina, ali
bi se ista metoda mogla primijeniti na neke druge bjelančevine,
čime bi se dobila bolja slika razvoja.
(Hina) rug dgk