NJ 8.XI.-FAZ-POVRATAK SRBA NA KOSOVO

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 8. XI. 2002. Pozivi na povratak "Između Niša i Beograda ovih se dana na jesenskoj kiši raspadaju zadnji od onih plakata koji s Kosova izbjegle Srbe pozivaju na sudjelovanje na općinskim izborima u njihovoj pokrajini koja formalno pripada Jugoslaviji. U međuvremenu, budući da je i u samoj Srbiji rezultat izbora od 26. listopada gotovo zaboravljen, parole na reklamnim pločama ('lokalni ali važni') djeluju poput ironičnog epiloga napora međunarodne zajednice da nealbansko stanovništvo uvuče u političku konstrukciju pokrajine kojom upravlja već četvrtu godinu. Jer nepovjerenje se ne može plakatirati iz svijeta a prema UN-ovoj upravi (Unmik) skeptični pripadnici manjine izbjegli iz UN-ova protektorata koji broji dva milijuna stanovnika, u pretežnoj su većini izostali s glasovanja o sastavu općinskih zastupstava. Jedva 15 posto birača izvan Kosova dalo je svoj glas, iako je u obje jugoslavenske republike Srbiji i Crnoj Gori, gdje danas većina njih živi, bilo otvoreno više desetaka birališta. To može biti povezano i s time što se jedan dio izbjeglih u međuvremenu etablirao u novoj domovini i više i ne pomišlja na povratak u staru. No deseci tisuća nisu se tako dobro snašli, žele se vratiti i zbog protusrpskih ispada koji se opet stalno događaju u njihovoj staroj domovini, vide potvrdu svojega shvaćanja da je odgovornost međunarodne zajednice dodijeljena rezolucijom 1244 UN-ovoga Vijeća sigurnosti da brine o miru i sigurnosti na Kosovu, nedovoljno ispunjena i osim toga u najboljem slučaju predzadnji zaključak mudrosti. U toj rezoluciji prihvaćenoj 10. lipnja 1999., tako reći s prvotnim tekstom građevine međunarodne zajednice na Kosovu, u obveze međunarodne sigurnosne nazočnosti ubraja se stvaranje 'sigurnog okoliša' 'u koji se izbjeglice i prognanici mogu sigurno vratiti'. Ipak je međunarodna zaštitna postrojba, za sada jaka još oko 32 tisuće ljudi, uistinu malo po malo poboljšala sigurnosno stanje na Kosovu, ali bolje ne znači bezuvjetno dobro u pogledu početnog stanja u ljetu 1999. kad su mnoge stotine (ponajprije srpskih) pripadnika manjina poslije povlačenja jugoslavenskih postrojba morale ispaštati zbog ekscesa iz Beograda poslanih zemljaka u odorama ili samo naoružanih, kad su ih ekstremistički Albanci ubijali ili odvodili. Osim toga: samim povratkom malo se toga rješava ako povratnik svoju kuću nađe razorenu ili ako su je zaposjeli Albanci i ako ne može naći ni posao ni školu za svoju djecu. 'Ustrajnost' je stoga jedna od omiljenih riječi državnih i nedržavnih organizacija koje se bave povratkom izbjeglica u kosovskom glavnom gradu Prištini. Na konferenciji za Kosovo u Bruxellesu 5. studenoga, Unmik je 'strategijom za ustrajan povratak' tražio novac za iduću godinu. Za ostvarenje plana kojega je izradio Unmik, potrebno je više od 37 milijuna eura, rečeno je na mjerodavnom mjestu. No samo zbog same mase ljudi istrgnutih iz korijena, s tom će se svotom moći svladati tek dio zadaće: 235 tisuća ljudi za sada su registrirane izbjeglice s Kosova, ponajprije u Srbiji ali i u Crnoj Gori i Makedoniji, izvješćuju mjesni uredi UN-ovog Visokog povjerenstva za izbjeglice iz Beograda, Podgorice i Skopja. Većina je (oko 200 tisuća) našla utočište u Srbiji a Srbi kao najveća manjina na Kosovu predstavljaju i većinu otamo izbjeglih osoba (oko 160 tisuća ili gotovo 70 posto), prema statistici slijedi ih više od 25 tisuća Roma i oko 18 tisuća Crnogoraca. Muslimanski Bošnjaci i više od tisuću Albanaca koji su uglavnom bili kolaboracionisti Miloševićevog režima ili slovili kao takvi, predstavljaju manje kontingente vojske izbjeglica. Službeni podaci iz Beograda o njezinoj veličini čak su razvidno iznad brojeva UN-a. Budući da se mnogi izbjeglice nisu službeno registrirali, broj je vjerojatno uistinu još veći. Obuhvaćenom broju ionako treba dodati još više tisuća izbjeglica smještenih u Zapadnoj Europi kao i broj internih srpskih izbjeglica koji se penje na tisuće, koji su se tako reći etnički ukopali na sjeveru Kosova pod srpskom dominacijom oko grada Mitrovice i u zaleđu koje graniči sa Srbijom sjeverno od rijeke Ibra ili u srpskim enklavama, ponajprije u Gračanici kod Prištine i Strpču, nedaleko od makedonske granice. U sjevernoj su Mitrovici kosovski Srbi sa svoje strane protjerali pripadnike albanske manjine iz dijela grada koji su zauzeli, na drugu obalu Ibra. U usporedbi s vojskom izbjeglih čak i službeni podaci mjerodavnih mjesta Unmika o broju ljudi koji su se do sada vratili, djeluju neznatno. Službeno se u protekle tri godine na Kosovo vratilo svega oko 5400 pripadnika manjinskih naroda a tek su ove godine povratnici prvi put predstavljali veću skupinu od one koja je napustila pokrajinu. Samo nešto više od dvije tisuće se prema podacima Unmika do rujna ove godine odvažilo na korak natrag u staru novu domovinu. No iako se kosovski privremeni parlament u kojemu je srpskoj manjini zajamčeno deset mjesta a srpska koalicija stranaka 'Povratak' predstavlja treću frakciju po jačini, izjasnio za pravo manjina na povratak na Kosovo, to je i dalje rastrošan i skup pothvat. Zbog djelomičnog bojkota izbora, Srbi neće obavljati konstruktivne dužnosti u političkom životu, iako na višoj razini, u kabinetu predsjednika vlade Bajrama Rexhepija, ministar koji pripada srpskoj manjini vodi resor za poljoprivredu (i mora se braniti od optužaba mnogih kosovskih Srba da dopušta da ga zlorabe kao ukras za multietničko Kosovo prema želji međunarodne zajednice). Stanovi i kuće koje su prije više godina napustili njihovi izbjegli srpski vlasnici, danas su ili srušene ili u njima žive Albanci od kojih su na stotine tisuća ranije pobjegli s Kosova pred Miloševićevim oružnicima i po povratku od svojih starih nastamba našli tek ruševine. Najveći dio proračuna projekta pomoći za povratnike stoga su i poslije tri godine još uvijek progutali izdaci za obnovu stambenih prostora koji su 1999. razrušeni u roku od nekoliko mjeseci", izvješćuje Michael Martens.