NJ 13. XI. SZ: EURO IPAK NIJE MARKA?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. XI. 2002. Siromašna zemlja privrednog čuda "Kako su ono stvari izgledale 1996. g.? Novi pakt za stabilnost eura veliki je uspjeh, objavio je Helmut Kohl. Euro ima čvrste temelje, likovao je Theo Waigel. Obični su Nijemci trijumfirali: činilo se da su južne zemlje čije su valute bile slabije disciplinirane. Ostatak Europe čudio se pak njemačkoj opsesiji brojčanim podacima o deficitu čak i desno od decimalnog zareza (3,0 je 3,0 posto). S druge su pak strane Europljani dobro poznavali svoje njemačke cjepidlake, sortirere smeća i ljubitelje propisa o grobljima. Zato su susjedi glasovali za pakt o stabilnosti eura - kako bi se Nijemci uistinu oprostili od svoje marke. Šest godina kasnije stvari su se promijenile iz temelja. Pakt mora proći tešku kušnju ali krivnju za to ne snose južne zemlje. Dok Španjolska predstavlja izbalansirani proračun, nekadašnji štreber Njemačka preobrazio se u prijestupnika. Ove srijede Povjerenstvo EU-a objavit će da njemački deficit daleko prelazi granicu od tri posto - i prognozirati da će se taj prijestup ponoviti i sljedeće godine ako vlada ne uspije promijeniti trend. Pritom valja napomenuti da uspjeh tog pothvata nije izvjestan a zaključak plaši: Njemačka se nalazi na začelju kada je u pitanju gospodarski rast a ove će godine istodobno prvi puta zauzeti čelnu poziciju na popisu zemalja koje se zadužuju. Taj rekord moguće je objasniti mnogim razlozima: ponovnim ujedinjenjem, konjunkturom, poplavama. No, većina razloga koje vlada iznosi kako bi se opravdala puke su izlike. Naime, cilj nije ušteda pokoje milijarde eura i iznošenje podataka o deficitu u kojima će umjesto 3,1 posto bit navedeno 2,9 posto. Njemačku boljeticu otkriva usporedba sa članicama EU-a koje izbjegavaju novo zaduživanje. Naime, za razliku od njihovog, njemačko tržište rada ostaje zabetonirano a vlada izbjegava reforme. Katastrofa s mirovinama pokazuje da kancelar nije usvojio europsku lekciju. Vlada povećava troškove rada, uništava radna mjesta i time proizvodi smanjenje budućih poreznih prihoda. Schroederova nastojanja da smanji deficit ispod maastriške granice neće potkopati negativni konjunkturni trendovi već vlastite političke greške. Eichelova politika štednje bila je od samog početka nepotpuna. Nedostaje socijalna i gospodarska politika koje će osigurati rast i nova radna mjesta. Posrijedi je nasljeđe Kohlove vlade, koja je time odavno načela pakt za stabilnost eura - još kada ga je nametnula Europi. Kontrast nije mogao biti veći: Finci, nekoć najzaduženiji Europljani, raspravljaju danas o proračunskom višku a Nijemci, izumitelji pakta, čude se rupama u svom proračunu. Kao da je bilo moguće pogrešnom politikom na istoku gurnuti četvrtinu cijele zemlje u masovnu nezaposlenost i istodobno se ne suočiti s problemom u stavci prihoda. Čini se da takve greške ne brinu gotovo nikoga u Berlinu. Mnogi sada zahtijevaju labavljenje pakta za stabilnost eura budući da je problem već dosegao takve razmjere. Posrijedi je nesporazum: navedeni propisi ne zahtijevaju štednju do propasti u nepovoljnom gospodarskom razdoblju. Tko je u dobrim razdobljima nagomilao viškove, može u lošima povisiti izdatke i istodobno ne prekoračiti granicu deficita. Njemačka to nije učinila. Krivnju za to snosi vlada a ne pakt za stabilnost eura. Usprkos tome, ništa nije izgubljeno. Susjedi se smješkaju posrnulom hvalisavcu ali bit će blagi prema Njemačkoj. Čak i ako se njemačka vlada potrudi i 2003. godine ostane na razini neposredno višoj od tri posto, vjerojatno će izbjeći novčanu kaznu. Dakle, nema razloga za razbijanje pakta koji je u mnogim dijelovima Europe zaista ojačao stabilnost. Štoviše, neugodna procedura vezana za prekoračenje granice deficita, kroz koju Njemačka sada mora proći, mogla bi je trgnuti iz letargije. Nekadašnja zemlja privrednog čuda više nema razloga gledati svisoka na svoje susjede. Današnje blagostanje neće biti moguće održati bez ozbiljnih reformi. Problem je samo što to očigledno ne uviđaju ni vlada ni oporba", upozorava na kraju komentara Alexander Hagelueken.