VB-THE TIMES 12. XI. ŠIRENJE HORIZONTA

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 12. XI. 2002. Širenje horizonta "Odmjereni odabir riječi koje je Recep Tayyip Erdogan, čelnik turske Stranke za pravdu i razvoj, koristio u svom intervjuu koji je danas dao za 'The Times', pravi je kontrast u odnosu na neodmjerene riječi koje je prošlog tjedna izgovarao Valery Giscard d'Estaing, bivši predsjednik Francuske i čovjek koji ima zadatak izraditi nacrt ustavne budućnosti Europske Unije. Dok je Erdogan naglašavao svoju predanost reformama koje se zahtijevaju od Turske da bi se u ovom desetljeću pridružila Europskoj Uniji, Giscard se nije niti ispričao za napad na mogućnost pridruživanja Turske EU-u. Takvo što, prema njegovim mračnim predviđanjima, predstavljalo bi 'kraj' Unije. U ironičnom razvoju situacije, te komentare jučer je oštro kritizirao ne francuski premijer, nego Costas Simitis, premijer Grčke, zemlje koja je već dugo suparnik Turske. On je obznanio kako bi EU počinio ozbiljnu grešku da prezirno odbije pokušaje približavanja Ankare. Ako Erdogan i njegovi kolege donesu nužne domaće zakone kako bi zadovoljili EU, tvrdi Smitis, Turskoj bi trebalo poslati 'konkretni signal' u pogledu datuma za početak pregovora o priključenju. Ovakvo novo i dobrodošlo stajalište Atene, zajedno s novom inicijativom UN-a na Cipru, znači to da bi trebalo biti moguće otpočeti ozbiljnu raspravu o odnosu između Turske i ostatka Europe. Nova turska vlada namučila se pokušavajući objasniti kako njeni islamski korijeni nisu u nesuglasju s ustavnim ustrojem zemlje, a kamo li to da predstavljaju prijetnju za širu regiju. U svom intervjuu, Erdogan naglašava vrline sekularizma, čak navodeći Veliku Britaniju kao model za Tursku. U pravu je kada naglašava progresivne elemente svog programa. Istina je da njegova stranka nije došla na vlast jer je većina birača bila zainteresirana za islamski radikalizam, nego zbog svjetovnijih razloga- kronične recesije, endemične korupcije i dubokih podijeljenosti. Sve ovo povezivano je s posvađanim kabinetom Bulenta Ecevita, premijera u odlasku. Turska u slijedećih nekoliko godina treba solidno vodstvo gospodarstva i sposobnu vladu. Članstvo u EU-u svakako bi pomoglo tom procesu. Erdogan postupa razumno podvostručavajući svoje napore da osigura članstvo svoje zemlje u EU-u. Treba ponoviti da je ponašanje Giscarda d'Estainga bilo zapanjujuće. Njegova stajališta ne nalikuju Jeanu Monetu nego Jean-Marie Le Penu. Zamisao o EU-u kao 'klubu kršćana', modernoj verziji Svetog rimskog imperija, izrazito je neprivlačna. Jedini smisao u kojem je ova saga trebala predstavljati 'kraj' ičega, jest to da bi bilo korisno ako njegov intervju bude katalizator za uklanjanje Girscarda kao prvog čovjeka konventa. No, avaj, vjerojatno je da će on ostati nesretna osobina političkog života u Bruxellesu još dugo nakon što EU bude donio bilo kakvu odluku u pogledu statusa Turske Erdogan se sada mora usredotočiti na pretvorbu riječi u djela. Iako je iskoristio nezadovoljstvo javnosti gospodarskim reformama koje se povezuju s MMF-om, namjerno je odbio odreći se te politike. Obećao je, međutim, pokušati pronaći umjerene 'prilagodbe' tom paketu mjera. To je realan pristup situaciji koju je naslijedio. Izrazio je i želju da potakne strana ulaganja i unaprijedi integraciju Turske u globalno slobodno tržište. Ovo bi bile mjere koje treba implementirati bez obzira na njegovu ambiciju da Tursku uvede u EU. Može se samo nadati da će drugi u Bruxellesu, za razliku od Giscarda, biti dovoljno prosvijećeni da shvate kako njegova zemlja nije kulturološka prijetnja ostatku kontinenta", stoji u uvodniku lista.