NJ 11.XI.-WELT-EU

NJEMAČKA DIE WELT 11. XI. 2002. Zadnja postaja čežnje: Europa "Ima mnogo razloga da se Izrael primi u Europsku uniju, što je zatražio novi izraelski ministar vanjskih poslova Benjamin Netanjahu: najprije zajednički povijesni, kulturni i vjerski korijeni, zatim porijeklo mnogih Izraelaca iz europskih zemalja, napokon demokracija kao državni oblik Europe. Stvarni razlog za puno članstvo ne postoji. Izraelu bi ipak prijam u EU donio brojne prednosti, no tek na kratko vrijeme. EU bi se naime brzo raspao pod lavinom problema koji bi se obrušili na Bruxelles: od sukoba s Palestincima preko razilaženja koji bi položaj u židovskoj državi trebala dobiti vjera, do preplavljivanja agrarnog tržišta izraelskim proizvodima. Tu su i pitanja granica. Teško će ijedna zemlja Europske unije biti spremna temeljno pravo slobode kretanja dopustiti do egipatske, jordanske, sirijske i libanonske granice. Prevelik bi bio strah od masovnih useljavanja. Slično uostalom vrijedi i za Tursku. Od pregovora o pristupu sa srednje i istočno europskim državama, ustalilo se brkanje EU-a s pomaganjem u razvoju. 'Samo uz pomoć Bruxellesa osuvremenit ćemo našu zemlju i pozapadniti stanovništvo', tako glasi jedan turski argument koji u punom članstvu vidi jedino rješenje unutarnjih problema. Kao da EU uistinu ima snagu i bogatstvo za rješavanje svih problema različitih regija članstvom. Obveze za punu integraciju Bruxelles ima samo prema državama koje su ukorijenjene u srž Europe. Primiti ih u klub pripada najprirodnijim interesima EU-a i zahtijeva dovoljno snage. Za države na rubu ili izvan Europe, te napore ne može prihvatiti. To bi dovelo do sloma. Dakako, Turcima i Izraelcima ne treba zatvoriti vrata. Postoje mnogi putovi za usku suradnju s EU-om i za korist od nje. Ali komu koristi puno članstvo ako zajednica kojoj upravo pristupe, propadne zbog prevelikog napora?", pita Jacques Schuster.