NJ- DIE WELT - 11.XI. BUSEK: STATUS KANDIDATA

NJEMAČKA DIE WELT 11. XI. 2002. Busek: Bruxelles bi trebao prestati navoditi termine List objavljuje interview Stefanie Bolzen s koordinatorom EU u Paktu za stabilnost jugoistočne Europe. Tema razgovora: proširenje EU. - Gospodine Busek, čitav se svijet žali da bi EU napokon trebala početi nastupati jedinstveno... = U Sjedinjenim Državama trenutačno se stalno čuje sljedeća rečenica: 'EU je globalni igrač ali nije globalni igrač'. Za to nisu krivi Amerikanci već mi Europljani. Ako svaki premijer vjeruje da mora držati sve pod kontrolom, nikada nećemo ostvariti integriranu politiku. - Bude li EU od 2004. g. brojala čitavih 25 članica, bit će još teže. Smatrate li da je rješenje po načelu 'velikog praska' zapravo pogrešno? = Ne, podupirem tu odluku, drugog rješenja nije bilo. No, sljedeći korak u proširenju potrajat će neko vrijeme i svi moraju biti svjesni toga. Nadalje, tek sam dijelom sretan što su ponovno navedene konkretne godine prijema za države u regiji. Primjerice, godina 2007. - držim da je pri određivanju tog datuma previđeno previše kamena spoticanja. Bilo bi bolje reći: podupiremo vas pri ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena. - Zašto Bruxelles uopće navodi konkretne godine? = Posrijedi je u prvom redu strategija utjehe čiji je cilj otvaranje perspektive. I izmamljivanje pljeska. No, trebamo također biti realni. Nitko od nas ne može još odgovoriti na pitanje kako će stvari funkcionirati kada za stolom bude sjedilo 25 umjesto dosadašnjih 15 predstavnika država. Ta mi je situacija poznata iz vremena pristupa Austrije EU. U takvim je slučajevima često prisutan sljedeći stav: nakon što uđem, zatvorit ćemo vrata. Posebno zato što su zemlje poput Poljske i Češke strahovito važne kao skretnica za Balkan budući da je integracija osmotički proces. - Zar gledano iz perspektive motivacije za kandidate nije dobro što su dobili rokovnik? = Stvarno značenje leži u statusu kandidata, kojeg smatram većom pokretačkom oprugom. On stabilizira dok rokovnik može rezultirati prenagljenim a ne istinskim dokončanjem procesa. - Koliko će još vremena proći prije no što 'stari Europljani' kažu da je Poljska sastavni dio Europe baš kao i Francuska? = Proces proširenja nužan je i iz emocionalnih i iz racionalnih razloga. No, držim da će se to dogoditi u sljedećoj generaciji koja će snositi političku odgovornost. Iako poznajem mnoge Bečane koji odlaze u Prag a tvrde da putuju na istok. Pritom valja napomenuti da je nesumnjivo riječ o sjeverozapadu. Istok još uvijek nije zemljopisna već politička kategorija. - Kako ubrzati taj proces? = Treba odgovoriti na pitanje o europskom identitetu. Za vrijeme sankcija koje je EU uvela protiv Austrije nakon formiranja Schuessel-Haiderove vlade, svi su pričali o kršenju 'europskih vrijednosti'. U to sam se vrijeme uzalud nadao da je napokon pokrenuta rasprava o tom pitanju. No, zasada nema potrebe za hitnim načinjanjem te teme. Razumijem to budući da nitko nije zapravo proglasio Europu niti je odgodio za zajedničku odgovornost. - Tko snosi odgovornost za to? = Nažalost, većina vlada nastupa trenutno u ulozi predstavnika vlastitog egoizma. Na svakom sastanku na vrhu postavlja se sljedeće pitanje: što će tko ponijeti sa sobom kući? Luksemburški premijer Juncker jednom je prilikom kazao da sanja o tome da svi izađu iz dvorane i kažu: 'Europa je pobijedila'. - Kažete da 'treba napokon napustiti eurocentrizam kako bi se moglo razumijeti svijet'. = Ako razmotrimo, primjerice, svijet naših religija, uvidjet ćemo S on više nije čisto zapadnog karaktera. Utoliko je još potrebnije da Europljani raščiste s vlastitim identitetom. Držim da Huntingtonova podjela svijeta nije pravo rješenje. Naprotiv, istinski je izazov razmišljanje o tome kakav je naš doprinos globalnoj zajednici. On pak neće biti moguć ako se izoliramo. Europa je oduvijek bila otvorena - tijekom cijele povijesti, u filozofiji, vojnoj znanosti, alkemiji. Nalazimo se u strahovitom procesu učenja čiji pak tempo predstavlja rizik. Čovjek raspolaže određenom sposobnošću prilagodbe ali nije gumena traka. - Što zasigurno vrijedi i za Balkan. U kontekstu opetovanog srpskog bojkota izbora na Kosovu ili propalog drugog kruga izbora u Srbiji - gdje valja tražiti stabilnost na Balkanu? = Valja priznati da se u tim demokratskim državama javljaju opće 'pojave karakteristične za rast'. Posebno ako se prisjetimo da u jugoistočnoj Europi ionako ništa nije moguće postići preko noći! No, presudno je također što mđunarodna zajednica sama nije ponudila odgovore na neka pitanja. Primjer: status Kosova. Nije riječ samo o spornim temama unutarpolitičke provenijencije - u tim je pitanjima potreban i angažman međunarodne zajednice. Tvrdnja da samo treba proći određeno vrijeme nedovoljan je odgovor s obzirom na noviju povijest.