RU POLITKOM 4. 11. 2002. RUSIJA I EUROPA POLSIJE KRIZE TALACA

RUSIJA POLITKOM 4. XI. 2002. Rusija i Europa poslije drame na Dubrovki Tragedija na Dubrovki može ozbiljno utjecati na odnose između Europe i Rusije. Ne radi se samo o tome da su mnogi ugledni listovi Europe kudikamo više kritizirali ruske vlasti nego čečenske teroriste, jednako i u 'danskom slučaju koji će možda imati i nastavak, nego i o tome da je i prethodni mjesec prije tragedije bio bremenit problemima u rusko-europskim odnosima. A sada se tome pribrajaju i novi, koji mogu stvoriti poseban naboj s mogućim velikim negativnim posljedicama. Prvi je taj da će Europski sud za ljudska prava 7. studenog razmatrati slučaj gruzijskog izručenja Rusiji osam čečenskih pobunjenika, uhićenih na rusko-gruzijskoj granici. Možemo zamisliti politički efekt ako odluka ne bude zadovoljila Rusiju. Ako na primjer Sud odluči predati teroriste Gruziji da im sudi, Rusija će to ocijeniti kao puštanje štuke u vodu. U očekivanju rješenja znakovito je kako Gruzija zaoštrava svoja stajališta u povodu predaje pobunjenika: naime, navode se novi argumenti protiv izručenja. Iako je Gruzija predala Americi osumnjičene Arape za pomaganje Al Qaidi, moglo bi biti da se kao priznata članica protuterorističke koalicija više ne mora dokazivati pred Rusijom. A ozbiljniji sukob sa Sudom u Strasbourgu mogao bi dovesti pod sumnju članstvo Rusije u Vijeću Europe (jer je priznanje jurisdikcije toga suda bilo preduvjet primanja u Vijeće). Drugi problem je taj da Rusija ima dogovoren summit s Europom 11. studenog u Bruxellesu, kad je otpao Kopenhagen zbog 'čečenskog kongresa'. Na summitu se priprema odluka o kalinjingradskom pitanju. Pretpostavlja se da slijedi odluka o smekšavanju varijante tranzita preko Litve, ali to ne zadovoljava Rusiju. Također bi se na summitu potegnulo i čečensko pitanje, potvrdili su njemački diplomati. Jasno da će svaki govor o nužnosti političkoga dijaloga sa čečenskim separatistima (čak i bez spominjanja Aslana Mashadova, kojega i Amerikanci otpisuju) moći jako naljutiti ruskog predsjednika. (...) U Kopenhagenu dotle 12. studenog istječe pritvor Ahmedu Zakaevu u očekivanju odluke o izručenju Rusiji. Danska krzma predati Zakaeva, unatoč sporazumu iz 1957. o razmjeni kriminalaca, jer Rusija nije ukinula smrtnu kaznu (samo po sebi je to problem u rusko-europskom odnosu), a Zakaevljevi odvjetnici pripremaju zahtjev za političkim azilom. Ako ga ipak danske vlasti obećaju predati, Zakaev će brzo predati žalbu istom Sudu u Strasbourgu. I onda će se ponoviti scenarij kao s osmoricom još ne izručenih pobunjenika. Novi je problem u tome što 21. studenog NATO zasjeda u Pragu na temu svojega širenja čemu se tradicionalno protivi Rusija, kao i najavljenom primanju baltičkih država Estonije, Letonije i Litve. Odnosi s Litvom su narušeni ne samo zbog kalinjingradskog pitanje, nego i njihova odbijanja da zatvore neslužbeno čečensko predstavništvo te parlamentarnog zauzimanja pred Dancima za pritvorenoga Zakaeva. Razmatrat će se i gruzijski zahtjev za prijemom, iako zemlja ne udovoljava uvjetima NATO-a, nego ima problema u kontroli Pankiskoga klanca, o čemu će biti posebno biti riječi na sjednici. (...) Tako će u rusko-europskim odnosima mjesec studeni donijeti jake mrazove. Dok Rusija očekuje od Europe da odustane od 'bezbrižnog liberalizma', dotle Europa očekuje od Rusije da završi razdoblje 'školovanja', otkako je primljena u Vijeće Europe devedesetih godina. Iz Europe, koja malo po malo prelazi u ruke desnih stranaka, ipak je podrška Rusiji došla samo iz Berlusconijeve Italije", piše Aleksej Makarkin, voditelj analitičkog odjela Centra političkih tehnologija u Moskvi.