NJ 4. XI. TAZ: RUSKA DRŽAVA I DRUŠTVO

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 4. XI. 2002. Putinova Rusija "U Rusiji se javljaju stari mehanizmi koje najbolje opisuje sljedeći vic: za vrijeme vojne parade Napoleon Bonaparte sjedi u počasnoj loži pred Lenjinovim mauzolejom i čita Pravdu, nekadašnje središnje glasilo komunističke stranke. Nakon intenzivnog štiva Napoleon se okreće svom domaćinu Brežnjevu: 'Čovječe, da sam imao ovakav list, nitko ne bi doznao za moj Waterloo'. Neistina je oduvijek bila sastavni čimbenik vlasti u Rusiji ali je laž u međuvremenu podignuta na razinu sustava. Zaoštravanje zakona o medijima kada je u pitanju izvješćivanje o teroru, terorizmu i antiterorističkim mjerama, slijedi jedan jedini cilj - simulaciju virtuelne stvarnosti pod geslom 'Rusija je stabilna zahvaljujući dalekovidnoj politici predsjednika i njegovoj neprekidnoj brizi za dobrobit naroda'. Istina je pak da je Rusija nestabilna kao nikad dosad a spomenuti zakon trebao bi prikriti upravo tu činjenicu. Nažalost, prijeti opasnost da taj naum bude i ostvaren. Poklekle su i posljednje slabašne šačice demokratski orijentiranih oporbenjaka u Dumi, pomogavši pri usvajanju zakona koji će medijima navući brnjicu. Tko ne postupa konformistički, napušta zamišljeni savez naroda i predsjednika i potkopava projekt iz domene odnosa s javnošću nazvan 'Putinova Rusija'. Naum vlasti ne čudi - plaši ravnodušnost i pokornost društva koje dopušta da ga ponovno guraju u smjeru nezrelosti - iako ono danas raspolaže svim analitičkim instrumentima, potrebnim za uočavanje tog problema. Valja se nadati da je uzrok takvog ponašanja isključivo trenutni šok, izazvan otmicom. Usprkos brojnim pokretima u smjeru prošlosti na političkoj razini, Rusija je ipak u proteklih 12 godina napravila ogroman korak naprijed - pa i kada je u pitanju svijest o pravnoj državi. Ipak, ne Rusija kao cjelina već dijelovi društva razvili su se usprkos a ne zahvaljujući politici elite. Jaz između države i društva dubok je kao rijetko kad dosad i upravo zato kult Putina kao spasitelja države sve više dobiva na značenju. Kobna je okolnost što Zapad promiče antidemokratsku regresiju svog partnera u brobi protiv terora. Naime, humanitarni napredak bilježen je u Rusiji samo kada je Zapad vodio računa o tome", napominje na kraju uvodnika Klaus-Helge Donath.