NJ 4. XI. DPA: MILOŠEVIĆ DOBIVA I NA SUDU?

NJEMAČKA DPA 4. XI. 2002. Milošević ponovno zadaje glavobolju svojim sucima "Slobodan Milošević nije bio pretjerano susretljiva osoba ni dok je obavljao dužnost predsjednika Srbije i Jugoslavije. Otkada ga sud UN za ratne zločince optužuje da snosi odgovornost za teške zločine, počinjene tijekom tri krvava rata na Balkanu, Milošević zadaje glavobolje i pravnicima u Den Haagu. Suci sve teže usklađuju njegova prava, njegovo zdravlje i propise međunarodnog prava s legitimnim zahtjevima tisuća i tisuća ratnih žrtava. Skepsa se kod sudaca javila već prije početka suđenja zbog kaznenih djela u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kako je jedan jedini optuženik trebao ukrotiti bujicu optužbi s kojom se Milošević suočio? Odustajanje od imenovanja branitelja jest Miloševićevo pravo. On službeno obrazlaže taj otpor tvrdnjom da sud UN-a ne smatra legitimnim. Imenovanje branitelja bilo bi po njemu identično priznanju haaškog suda. Praksa koju Milošević nasljeduje od samog početka suđenja 12. veljače upućuje na još jedno objašnjenje. Milošević tako u potpunosti koristi mogućnosti za političku samoobranu. Manje vodi računa o detaljima i obraća se u prvom redu javnosti. Naime, riječima vješt Milošević 'prodaje' toj javnosti tezu da su sve optužbe za ratne zločne, zločine protiv čovječnosti i za genocid obične laži i izmišljotine. Televizijski, radijski prijenosi i novinska izvješća uz tek mali vremenski odmak osiguravaju preko Interneta njegovim pristašama mogućnost praćenja zbivanja izravno iz sudnice. No, korištenje svih prilika ima i svoju cijenu. Milošević se često žalio da mu ne ostaje vremena za oporavak od višesatnih rasprava. Kada se vrati u ćeliju, savjetuje se u dugim telefonskim razgovorima sa svojim suradnicima. Takav raspored ne ostavlja mu baš puno slobodnog vremena. Sukladno propisanoj proceduri optužnica mu prije rasprava u zatvor šalje redare sa stotinama tisuća stranica izjava svjedoka i ocjena vještaka. Suci su opetovano tražili od tužitelja da ograniči broj svojih svjedoka za pojedine točke optužnice. Štednja na vremenu čarobna je riječ u suđenju Miloševiću ali ne smije biti ostvarena na račun zakona. U nekim slučajevima nije baš lako podastrti pravne dokaze da je vođa u Beogradu snosio odgovornost za nedjela. Optužnica je često predlagala odustajanje od usmenog svjedočenja pojedinih svjedoka i prihvaćanje njihova svjedočenja u pismenom obliku. To se katkad i događa. No, Milošević načelno odbija takvu praksu. Želi iskoristiti svaku mogućnost da se obrati svojoj publici - po mogućnosti kroz unakrsno ispitivanje. Po dosadašnjem planu suđenje ne bi trebalo trajati dulje od prve polovine ljeta 2004. g. Po tome bi optužnica imala vremena do sljedećeg proljeća da obrazloži svoje optužbe. Nakon tog termina Milošević će moći pozivati svoje svjedoke. Svima je teško ocijeniti koliko iscrpan postupak iznošenja dokaza mora biti. Iskusni pravnik kojeg je sud angažirao u funkciji pomagača kako bi osigurao pošteno suđenje navodno je u nedavnom interviewu izrazio mišljenje da bi dosada podastrti dokazi morali biti dovoljni da Milošević bude proglašen krivim. Sud ga je potom otpustio", napominje na kraju priloga Edgar Denter.