FRANC-LE MONDE 1.11.02. IMAMA SAMO SVJEŽA TRUPLA?

FRANCUSKA LE MONDE 1.XI.2002. Kako se hrvatskim Srbima manipuliralo iz Beograda "Slobodan Lazarević koji je u srijedu 30.X. svjedočio u Den Haagu na Međunarodnom kaznenome sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY), bio je, od Tita do Miloševića, agent srbijanske tajne vojne službe. G. 1995. kao časnik za vezu služio je u srpskoj vojsci u Krajini, u Hrvatskoj. Pošto se nakon poraza koji je ta vojska pretrpjela od hrvatskih snaga vratio u Srbiju, uhitila ga je srpska policija i odvela u 'koncentracijski logor' u Dalju, za sto njemačkih maraka, što je bila cijena za 'srpsku glavu' donesenu Arkanovoj miliciji. Tu su, pošto su se predali u Hrvatskoj, 'tisuće krajinskih Srba' prenosili 'kamenje', pod izlikom da ih se ponovno uvježbava u tom logoru s naoružanim stražarima, okruženom bodljikavom žicom. Nakon tog događaja, Lazarević odlazi iz tajne službe za koju je radio od 1968. i postaje zaštićeni svjedok glavne tužiteljice ICTY-ja. Na sudu priča kako se hrvatskim Srbima manipuliralo iz Beograda. Iz Beograda je srpska vojska dobivala oružje, streljivo i logističku opremu, kaže. U Beograd dolaze izaslanstva koja u četirima tajnim pregovorima pod okriljem međunarodne zajednice zastupaju krajinske Srbe. Iz Beograda dolaze upute. 'Bili ste tvorac politike koja se vodila u Krajini', rekao je svjedok Slobodanu Miloševiću. Optuženi se čudi da su politički i vojni dužnosnici mogli dobivati zapovijedi od njega. 'Neizravno, da , uzvraća Lazarević, govorilo se o Beogradu. A Beograd je bio istoznačnica za vas, gospodine Miloševiću.' Na svom mjestu, bivši srbijanski predsjednik svladava osmijeh. 'Ah! To je jako važna istoznačnica', kaže podrugljivo. Svjedok se poziva na onog kojeg su zvali 'šef, gazda' na pregovorima s Hrvatima. Opet zadivljeni osmijeh optuženika. Upute iz Beograda u tim pregovorima bile su jednostavne: 'Glavna je zamisao bila ne složiti se, što je bilo lako shvatiti'. Lazerević misli da je rat u Hrvatskoj omogućio da javnost zaboravi jugoslavenske probleme. U svakoj fazi pregovora antiterorističke postrojbe krajinske vojske organiziraju svakojake izgrede 'kako bi se prekinuli pregovori s Hrvatima' i ponovno mobilizirale srpske snage. No Vanceov je plan omeo secesionističke težnje hrvatskih Srba: u središtu tog plana je demilitarizacija. Vojnici koji su u ime Srbije služili u Krajini, zamijenili su svoje 'maslinastozelene uniforme za modre policijskih snaga' i ostaju tamo. Slobodan Lazarević dobiva tada zadaću da se ubaci u snage Ujedinjenih naroda koje su raspoređene u Hrvatskoj. 'Približio bi im se, sprijateljio bi se s njima, činio im usluge i tražio njihove slabe točke' kako bi ih mogao 'ucjenjivati'. Prevoditelji, čuvari, perači suđa, vozači s ugovorima u džepu, koje je zaposlio UN, redovito će Lazareviću davati izvješća. Svjedok još priča kako se međunarodne snage nisu htjele miješati u tobožnju 'humanitarnu operaciju' kojom se 75 hrvatskih staraca iz Krajine trebalo prebaciti u karlovačku bolnicu pod izlikom liječničkog pregleda. Nisu se vratili. G. 1994. Lazarević je sudjelovao u radu povjerenstva za razmjenu stotinu trupala koje je trebalo predati ožalošćenim obiteljima. Agentu srpske službe treba šest trupala. Dolazi Arkanovim ljudima. Odgovorni pukovnik 'nije imao trupla, ali je imao šest živih ljudi koji su mi mogli biti od koristi'. Šest 'odveć svježih' trupala stavljeno mi je na raspolaganje. 'Rekli su mi da ih stavim u hladnjak i da ih odvezem na mjesto razmjene'", iz Haaga izvješćuje Stephani Maupas.