NJ 1. XI. DPA: IZRAEL KLIZI UDESNO

NJEMAČKA DPA 1. XI. 2002. Izrael klizi udesno - Sharon je ostao bez "smokvina lista" "Već nekoliko sati nakon pada 'vlade nacionalnog jedinstva' Ariel Sharon posegnuo je za telefonom i zatražio vezu s Washingtonom. Posredstvom izraelskog veleposlanika uvjeravao je američkog predsjednika Georgea W. Busha da ni nakon istupanja stranke rada 'neće formirati ekstremističku vladu'. No, sva su obećanja 74- godišnjeg izraelskog premijera bila uzaludna. U Izraelu i na čitavom Bliskom Istoku raspad velike koalicije koju su formirali Sharon i stranka rada označio je početak razdoblja političke nesigurnosti. Prije no što je Sharon i počeo sastavljati novu vladu, proroci su prognozirali njezin skori pad. Naime, nakon što su Shimon Perez i društvo istupili iz vlade, koji se 20 mjeseci oslanjao na amortizer u vidu glasova stranke rada i njezinih 25 zastupnika, izgubio je preko noći svoj politički 'smokvin list'. Bez umirujućih izjava dobitnika Nobelove nagrade u inozemstvu i pritiska njegove stranke koji je osiguravao umjereni ton izraelske politike, premijer će biti izručen na milost i nemilost nagomilanim zahtjevima desnih koalicijskih partnera. Lice 'ružnog Izraelca', koje su po mišljenju kritičara sam Sharon i većina njegovih koalicijskih partnera utjelovljivali u inozemstvu, oslabit će poziciju Izraela na međunarodnoj pozornici, upozoravaju komentatori. Bude li u Jeruzalemu formirana vlada koja izrazito naginje udesno, ne treba očekivati pozitivne pomake u mirovnom procesu. Nakon raspada koalicije, čelnik ultradesne frakcije Nacionalna unija/Naša kuća Izrael Avigdor Liebermann jasno je dao do znanja da ne namjerava pristupiti koaliciji: 'Nije dovoljno desno orijentirana za moj ukus', izjavio je za list Jediot Achronot. Liebermann želi da Izrael prethodno službeno proglasi nevažećima sve sporazume, sklopljene s Palestincima. Liebermannova je frakcija trenutno jedina alternativa za Sharona bude li izraelski premijer želio formirati koaliciju koju će podupirati većina u parlamentu. 'Sharon, koji je dosada živio u sedmom političkom nebu, upoznat će sada pakao koalicije i sve njegove pokušaje ucjene, zahtjeve, prijetnje - pri čemu ne treba zaboraviti ni ljevičarsku oporbu, koja je sada ojačala za 25 zastupnika', upozorio je list Maariv. Političar koji se tijekom 20 mjeseci mandata svoje vlade nije mogao otresti reputacije desničarskog 'buldožera', mogao bi u okviru nove koalicije gotovo postati pripadnikom lijevog krila. Pritom valja napomenuti da - sudeći po anketama - Sharon ne bi trebao zazirati od prijevremenih izbora. Njegova stranka Likud mogla bi čak postati najjačom frakcijom u parlamentu. S ozbirom na izbore za predsjedatelja, Stranka rada pod vodstvom nekadašnjeg ministra Bena-Eliesera suočava se s teškom kušnjom. No, iza Sharonovih leđa bivši premijer i bivši šef Likuda Benjamin Netanjahu vreba na priliku da razvlasti svog starog suparnika. Već kratko nakon sloma velike koalicije Sharon se trudio da ne posreduje dojam o velikom pomaku udesno. Još u srijedu najavio je da neće biti promjena u odredbama u okviru sporazuma o koaliciji sa strankom rada, vezanima na politiku prema Bliskom Istoku. No, propao je pokušaj pridobivanja vidno umornog Shimona Pereza da prihvati položaj osobnog izaslanika. U petak je istaknuto da će Sharon ponuditi dužnost ministra vanjskih poslova svom suparniku Netanjahuu - iako je sasvim izvjesno da će ovaj odbiti tu ponudu. Kako bi umirio desno krilo unutar vlastite stranke, premijer je ispražnjeni položaj ministra obrane ponudio dosadašnjem načelniku glavnog stožera oružanih snaga Shaoulu Mofazu, koji je na dužnosti glavnog zapovjednika odlučujuće obilježio izraelsku vojnu strategiju u sukobima s Palestincima. Mofaz, koji je zajedno sa Sharonom propagirao svrgnuće Arafata s predsjedničke dužnosti, zatraživši čak i njegovu deportaciju, stekao je pokretačke snage vojne ekskalacije sukoba s Palestincima. Predodžba da bi Sharon i Mofaz ubuduće mogli zajedno sjediti za vladinim stolom - i to bez umjerenog utjecaja stranke rada - izaziva strah i paniku kod Palestinaca. Napokon, čak ni nazočnost Shimona Pereza nije uspjela spriječiti opsadu i opsežno razaranje autonomne palestinske uprave", podsjeća na kraju prilga Christian Furst.