NJ 1.XI.-DPA-ODNOS NJEMAČKE I SAD-A

NJEMAČKA DPA 1. XI. 2002. Ledeno doba između Berlina i Washingtona još nije svršilo "Ni nakon posjeta ministra vanjskih poslova Joschke Fischera (zeleni) SAD-u, led između Berlina i Washingtona još nije pukao. 45 minuta dug razgovor s američkim ministrom vanjskih poslova Colinom Powellom u Washingtnu mogao je doduše Fischera uvjeriti da u krugovima američke vlade ima dobar ugled. Raskol između Njemačke i SAD-a zbog iračkog pitanja a ponajprije zbog oštre retorike u izbornoj borbi čini se ipak toliko dubokim da niti trodnevni posjet njemačkog podkancelara Washingtonu i New Yorku nije mogao zatvoriti duboki jaz. U Washingtonu su vrata Bijele kuće Fischeru ostala zatvorena. Ipak se kao i Powell pokazao uvjerenim da se bilateralni odnos opet može vratiti na razinu povjerenja. U američkoj vladi se malo prije kongresnih izbora nije našao još neki sugovornik za Fischera. Ipak je u brojnim susretima s američkim novinarima i političkim stratezima pokušao poništiti dojam da savezna vlada u Berlinu više nije pouzdan partner SAD-a. Srdačnijem dočeku od onoga u Washingtonu Fischer se mogao nadati u New Yorku. S UN-ovim glavnim tajnikom Kofijem Annanom složan je u mnogim pitanjima svjetskoga mira. No saveznoj vladi od početka iduće godine ne predstoji jednostavna zadaća u Ujedinjenim narodima. Njemačka će od siječnja dvije godine biti članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ogorčena borba pet stalnih članica u Vijeću sigurnosti oko postupka protiv Iraka Njemačka već od petka može pratiti kao promatrač u najvišem gremiju odlučivanja UN-a. Možda će Savezna Republika iduće godine i sama kao nestalni član morati sudjelovati u donošenju odluka o ratu ili miru. Američki vanjski političari drže da je manevarski prostor Njemačke u Vijeću sigurnosti sužen otkako je strogo odbila sudjelovati u vojnoj intervenciji protiv Iraka čak i uz UN-ov mandat. Da Savezna Republika kao najveća zemlja EU-a za sada nije prikladna kao posrednik primjerice između SAD-a i Francuske koja želi spriječiti ratni automatizam. Njemačka kao nestalna članica Vijeća sigurnosti ionako ima ograničenu ulogu, jer nema pravo veta. Savezna Republika će se unatoč svojem strogom stajalištu u pogledu Iraka ponašati konstruktivno i djelotvorno surađivati, ali se neće isticati s eventualnim novim inicijativama u gremiju pet stalnih članica (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Kina) i deset nestalnih članica. Njemačka i SAD moraju surađivati ne samo u Vijeću sigurnosti u New Yorku unatoč svojem dubokosežnom otuđenju, nego i u međunarodnim organizacijama kao što je NATO. Za samo tri tjedna NATO-ov će vrh u Pragu odlučivati o proširenju saveza na Istok. No između saveznog kancelara Schroedera (SPD) i američkog predsjednika Georgea W. Busha od izborne borbe vlada šutnja. Četiri bilateralna susreta s šefovima država i vlada Bush planira u Pragu, kažu američki vanjskopolitički stručnjaci. Schroeder nije među njima. Da je Bush preduboko povrijeđen da bi pomislio da je vrijeme zrelo za pomirbu. Odnos bi trebalo popravljati na drukčijim razinama, kažu. Ministar unutarnjih poslova Otto Schily (SPD) nedavno se u SAD-u već preporučio kao dobar partner Amerikancima u protuterorističkoj borbi a Fischer kao 'blizak prijatelj i saveznik'. Kao sljedećem, Washington pruža priliku ministru obrane Peteru Strucku (SPD). On će se 11. studenog zbog priprema NATO-ovoga vrha sastati sa svojim američkim kolegom Donaldom Rumsfeldom. Još je nedavno, poslije izbora za Bundestag, Rumsfeld 'toj osobi', Strucku, na NATO-ovom susretu u Varšavi okrenuo leđa. Kada će doći trenutak za otapanje leda, američka će vlada sama odrediti", piše Dorothea Hulsmeier.