US-E-S-financije-Politika us - freedomdomain - špekulacija i politika SJEDINJENE DRŽAVEFREEDOMDOMAIN25. X. 2002.Špekulativni George Soros"Sada 64-godišnji Mađar s američkom putovnicom, superzvijezda je među velikim špekulantima. Kada
je objavljena posljednja 'Forbesova' lista najbolje plaćenih menadžera i financijaša Soros je bio u vodstvu s velikom razlikom. Posljednje je godine zaradio 550 milijuna dolara, dvadeset puta više od direktora Disneya. Kada Soros kreće u lov međunarodna tržišta novca se pokreću a banke koje drže pričuve počinju se zabrinjavati. U rujnu 1993. nadvladao je Bank of England. Bio je siguran da će Banka morati uzeti funtu koja je dospjela pod pritisak europskih tečajnih mehanizama i da će je devalvirati. Kockao se s 10 milijardi dolara, uspješno. Zaradio je milijardu dolara koju britanski porezni obveznici sada moraju riješiti. On sam voli otvoreno biti poznat kao čovjek koji želi utjecati na velika svjetska tržišta novca. To je neobično stajalište za ulagača, koji bi prije trebao biti zainteresiran neprimjetno iskorištavati stanje koje konkurenti još nisu otkrili. U ožujku 1993. Soroseve aktivnosti postale su poznate kada je predvidio porast cijena zlata. Pretpostavlja se da je to, pošto je
SJEDINJENE DRŽAVE
FREEDOMDOMAIN
25. X. 2002.
Špekulativni George Soros
"Sada 64-godišnji Mađar s američkom putovnicom, superzvijezda je
među velikim špekulantima. Kada je objavljena posljednja
'Forbesova' lista najbolje plaćenih menadžera i financijaša Soros
je bio u vodstvu s velikom razlikom. Posljednje je godine zaradio
550 milijuna dolara, dvadeset puta više od direktora Disneya. Kada
Soros kreće u lov međunarodna tržišta novca se pokreću a banke koje
drže pričuve počinju se zabrinjavati. U rujnu 1993. nadvladao je
Bank of England. Bio je siguran da će Banka morati uzeti funtu koja
je dospjela pod pritisak europskih tečajnih mehanizama i da će je
devalvirati. Kockao se s 10 milijardi dolara, uspješno. Zaradio je
milijardu dolara koju britanski porezni obveznici sada moraju
riješiti. On sam voli otvoreno biti poznat kao čovjek koji želi
utjecati na velika svjetska tržišta novca. To je neobično
stajalište za ulagača, koji bi prije trebao biti zainteresiran
neprimjetno iskorištavati stanje koje konkurenti još nisu otkrili.
U ožujku 1993. Soroseve aktivnosti postale su poznate kada je
predvidio porast cijena zlata. Pretpostavlja se da je to, pošto je
pokrenulo masovno kupovanje dragocjenih metala, podiglo cijenu 20
posto iznad najviše cijene od kraja Zaljevskog rata. U početku
lipnja 1993. on je napisao otvoreno pismo uredniku za business
londonskog Timesa, Anatolu Kaletskom, najavljujući da je
namjeravao pozvati tržišta novca da prodaju velike količine
njemačkih vladinih obveznica za francuske obveznice. Što znači:
Dolje s njemačkim markama i napad na Bundesbanku!
U nekoliko novina po svijetu Sorosa se hvali kao 'Robina Hooda
računalnoga doba', pošto on špekulacijama uzima bogatim zemljama u
velikom stilu i predaje to istočnoj Europi i Rusiji preko nekoliko
Sorosevih fondacija, kako bi pripremio put 'demokraciji' u tim
'siromašnim' zemljama kojima je komunizam isisao krv.
Tko je onda Soros? Službena priča kaže da je rođen 1930. od
roditelja Židova i kao teenagera su ga iz Budimpešta otjerali
nacisti. Upisao se u 'London School of Economics', a sredinom
pedesetih je došao u SAD. Tamo je bio kao čarolijom privučen Wall
Streetu, no njegova karijera do 1969. nije bila spektakularna. Onda
je s partnerom preuzeo investicijski fond. On je prodavao dionice
koje nije posjedovao nadajući se da će njihova cijena pasti u
određenom razdoblju te da će ih moći kupiti po cijeni nižoj od
prodajne.
Iz toga se razvio 'Quantum Group', obitelj investicijskih fondova
koja radi iz Nizozemske Zapadne Indije. Quantum je jedan od
najimpresivnijih 'ulagačkih strojeva' na svijetu. U 8 od
posljednjih 24 godine ostvarila je 'službenu' dobit od preko 50
posto, a u dvije od tih godina čak i preko 100 posto. U međuvremenu
je Soros predao posao skupini menadžera i ograničio se na
planiranje 'velikih kampanja', On je svoja načela iznio u knjizi
'Alkemija financija', gdje je kazao da je ono što 'financijski
špekulanti misle važnije od stvarnih gospodarskih podataka'.
To je slika koju o njemu daju mediji, a znamo tko ih posjeduje. Tko
je on u stvarnosti?
William Engdahl o njemu može kazati ovo: 'Soros špekulira na
svjetskim financijskim tržištima preko svoje tajne off-shore
tvrtke 'Quantum Fund NV', privatnog 'investicijskog fonda' koji
drži portfolio u vrijednosti od 4 do 7 milijardi američkih dolara za
nekoliko 'klijenata'. Quantum fond je registriran u poreznom raju
Nizozemskih Antila u Karibima. Kako bi izbjegao nadzor nad svojim
financijskim aktivnostima od strane američke administracije, niti
jedan državljanin SAD-a ne sjedi u upravi Quantuma. Njegovi su
direktori zanimljiva mješavina švicarskih i talijanskih
financijaša...
Soros je prepoznat kao 'frontman' anglo-francuske Rotshschild
bankarske skupine. Razumljivo, ni on ni Rothschild ne žele da taj
važan podatak iziđe u javnost, kako bi njegove snažne veze s
njegovim prijateljima u londonskom 'cityiju', u britanskom
ministarstvu vanjskih poslova, u državi Izrael i s njegovim moćnim
prijateljima u američkom establishmentu ostale skrivene'
Među članovima uprave Quantum fonda je stanoviti Richard Katz. On
je istodobno vođa 'Rothschild Italia S.p.A.' u Milanu i isto je tako
u upravi komercijalne banke 'N.M. Rothschild and Sons' u Londonu.
Drugi član uprave je Nils O. Tube. On je partner u londonskoj
investicijskoj skupini 'St. James Place Capital', među čijim je
glavnim partnerima Lord Rothschild. Čest Sorosev partner u
nekoliko njegovih špekulacija, posebice u dizanju kotacija zlata,
je Sir James Goldsmith, rođak dinastije Rothschild. U upravi
Quantuma isto tako nalazimo neke vođe nekih vrlo 'diskretnih'
privatnih švicarskih banaka (koji pomažu sindikatima
organiziranog kriminala prati njihov novac od oružja i droga). Onda
je tu Edgar D. de Picciotto, čelnik ženevske privatne banke 'CBITDB
Union Bancaire Privee', glavni igrač na tržištima zlata i ulaganja,
Isidoro Albertini, čelnik milanske brokerske kuće 'Albertini and
Co.', Beat Notz iz privatne banke 'Banque Worms' u Ženevi, Alberto
Foglia čelnik Bance del Ceresio u Luganu. Tijekom nedavnih skandala
u vezi političke korupcije u Italiji otkriveno je da je nekoliko
talijanskih političara držalo svoj novac u 'Banca del Ceresio'.
Čini se da Soros nije imao samo 'insiderske' informacije o
pitanjima talijanske politike kada je napao liru u rujnu 1994..
William Engdahl objašnjava: 'Soroseva veza s ultratajnim
međunarodnim financijskim krugovima Rothschildovih nije samo
obična ili slučajna bankarska veza. Izvanredna sreća koju Soros ima
na visoko-rizičnim financijskim tržištima ne može biti jednostavno
objašnjena 'kockarskom srećom'. Soros ima povlašteni pristup
najvažnijim kanalima informacija, i vladinim i privatnim.
Sve do Drugog svjetskog rata obitelj Rothschild pokušava posijati
auru nevažnosti oko sebe. No iza nje je jedna od najmoćnijih i
najskrovitijih financijskih skupina svijeta. Rothschildovi su
potrošili mnogo novaca kako bi gajili sliku bogate aristokratske
obitelji koja vodi miran život, gdje jedan voli francuska vina, a
drugi radi u dobrotvornim zakladama.
Za stručnjake za 'City' N.M. Rothschild i sinovi je izrazito
utjecajan u dijelovima establishmenta britanske tajne službe usko
povezanim s neoliberalnim thatcherovskim krilom torijevske
stranke. Osamdesetih su N.M. Rothschild i sinovi ostvarili
nekoliko milijardi dolara od privatizacije britanske industrije u
vlasništvu države koju su proveli za gđu Thatcher. Rothschild banka
je isto tako središte svjetske trgovine zlatom: U toj se banci
cijena zlata utvrđuje dva puta na dan od strane pet najutjecajnijih
banaka za trgovinu zlatom.
No N.M. Rothschild i sinovi su isto tako upleteni u vrlo prljave
operacije tajne službe koje se bave poslovima 'droga za oružja'.
Zahvaljujući svojim dobrim vezama na najvišim mjestima britanske
tajne službe Rothschildovi su uspjeli spriječiti otkrivanje svojeg
suučesništva u jednoj od najgorih ilegalnih mreža tajnih službi, i
BCCI (Bank of Credit and Commerce International) nikada nije bila
spomenuta. U stvarnosti je Rothschildova banka pripadala
unutarnjem krugu tih banaka CIA-e i MI6 za pranje novca koje su
sedamdesetih i osamdesetih financirale CIA-ine projekte poput
'Contrasa' u Nikaragvi'.
William Engdahl: 'Was steht hinter den Wahrungskriegen des George
Soros? (Što je iza tečajnih ratova Georgea Sorosa?) EIRNA-Studie
'Derivate-Die finanzielle Wasserstoffbombe der 90er jahre'
(Derivacije-financijska hidrogenska bomba devedesetih godina)
Utjecajni predsjednik povjerenstva za banke zastupničkog doma SAD-
a, Henry Gonzales, je korio Bushovu i Reaganovu administraciju zato
što nisu sudski gonile BCCI. Uz to je ministarstvo pravosuđa stalno
odbijalo surađivati s kongresnim istragama o BCCI skandalu i usko
vezanim skandalom u vezi 'Banco Nazionale del Lavoro' (BNL). Ta je
banka ostvarila milijarde dolara od zajmova koje je Bush dao Iraku
kratko vrijeme prije Zaljevskog rata, Gonzales je kazao da je
Bushova administracija imala ministarstvo pravosuđa koje je
smatrao 'najkorumpiranijim, najnevjerojatnije korumpiranim,
ministarstvom pravosuđa kojega sam vidio tijekom svoje 32 godine u
Kongresu'.
Nakon što je BCCI bio otvoreno u medijima optužen za kršenje
nekoliko zakona, newyorški tužitelj Henry Morganthau najavio je
službene optužbe protiv BCCI-ija. Morganthau je optužio BCCI za
'najveću financijsku prijevaru svijeta financija. BCCI je tijekom
svoje 19-godišnje povijesti djelovala kao korumpirana kriminalna
organizacija'.
Jedan od direktora BCCI-ija Shiekh Kamal Adham iz Saudijske
Arabije, bio je čelnik saudijske tajne službe u vrijeme dok je Bush
vodio CIA-u.
Niti jedna zapadnjačka novina nije do sada otkrila činjenicu da je
Rotschildova skupina povezana s Georgeom Sorosem bila u središtu
široke ilegalne mreže BCCI-ija. Ključna osoba u tim djelatnostima
je bio dr. Alfred Hartmann, direktor švicarskog ogranka BCCI-ija
(Banque de Commmerce et de Placement SA), čelnik zurichške
Rotschild banke AG i član uprave N.M. Rotschild i sinovi u Londonu,
a bio je isto tako u upravi švicarskog ogranka talijanskog BNL-a i
bio je dopredsjednik 'N.Y. Intermaritime Banke' u Ženevi.
Prijateljski nastrojen čovjek tajnih službi koji je radio na
slučaju 'Soros' otkrio je da je u rujnu 1993. Soros zajedno sa
skupinom 'tihih partnera' nagomilao bogatstvo veće od 10 milijardi
dolara za korištenje kao poluge za potresanje europskih valuta.
Među partnerima je očito bio malo poznati preprodavač metala i
nafte Marc Rich i izraelski trgovac oružjem Shaul Eisenberg.
Desetljećima je Eisenberg radio za izraelsku tajnu službu i ima
važne poslove s oružjem u cijeloj Aziji i na Bliskom istoku. Treći
Sorosev partner je Rafi Eytan koji je prije bio veza Mossada s
britanskom tajnom službom u Londonu.
U osnovi je George Soros još jedno oruđe za gospodarsko i političko
ratovanje u rukama Rothschildovih. On je među onim krugovima koji
su započeli zlonamjernu kampanju o 'četvrtom Reichu' protiv
ponovnog ujedinjenja Njemačke: Soros je vrlo protunjemački
nastrojen. U svojoj autobiografiji iz 1991. 'Underwriting
Democracy' Soros je upozorio na opasnost da bi ponovno ujedinjena
Njemačka mogla narušiti ravnotežu (snaga) u Europi... Lako je
vidjeti kako bi se opet moglo pojaviti stanje koje je postojalo
između ratova. Ponovno ujedinjena Njemačka postaje najjača
gospodarska sila i razvija istočnu Europu kao svoj habitat...
strašna 'vještičja smjesa'.
Njegovi američki kontakti stavljaju Sorosa vrlo blizu financijskim
i krugovima tajnih službi oko Georgea Busha. Njegova najvažnija
banka i glavni zajmodavac tijekom njegova napada na europski
monetarni sustav u rujnu 1993. bila je CITICORP, najveća američka
banka. Soros je pozvao međunarodne ulagače da uzdrmaju njemačku
marku. Kada je krajem 1989. ponovno ujedinjenje postalo
vjerojatno, visoko pozicionirani menadžer CITICORP-a koji je prije
toga bio savjetnik u Dukakisovoj kampanji je kazao: 'Njemačko
jedinstvo će biti katastrofalno za naše interese. Moramo poduzeti
akcije kako bi osigurali pad njemačke marke za oko 30 posto kako
Njemačka ne bi bila sposobna izgraditi istočnu Njemačku da ova
postane gospodarski čimbenik u novoj Europi'.
Prema njegovim suradnicima, Soros ima 'nevjerojatan ego'. On je
opisao kako tijekom rata u zaposjednutoj Mađarskoj nije mogao
preživjeti kao Židov te je uzeo drugi identitet. Ono što nije kazao
jest da je pustio da ga od progona štiti čovjek koji je bogate Židove
lišavao njihove imovine, i da mu je Soros pomagao. Tako je on
'preživio' rat, napustivši Budimpeštu dvije godine nakon što je
ovaj završio. (...)
Izvana, Soros podupire cijelo mnoštvo društvenih aktivnosti. Poput
'koncerata za mir' s Joan Baez, daje stipendije u Oxfordu za mlade
istočne Europljane itd...
No stvarnost daje drukčiju sliku. Soros je osobno odgovoran za kaos
i 'šok terapiju' izazvanu u istočnoj Europi nakon 1989.. On je
nametnuo apsurdne drakonske mjere nad tamošnjim slabim vladama,
što mu je omogućilo da kupi resurse u velikim dijelovima istočne
Europe po najnižim cijenama.
Uzmimo za primjer Poljsku:
Krajem 1989. Soros je organizirao tajni sastanak između
komunističkog režima Rakowskog s čelnicima tada ilegalne oporbe
sindikatom Solidarnošč. Plan koji je iznio objema stranama je
slijedeći:
- Komunisti trebaju pustiti Solidarnošću da preuzme vlast kako bi
dobili povjerenje naroda.
- Onda država treba namjerno svoju industriju i poljoprivredu
upropastiti primjenjujući astronomske kamatne stope,
zadržavajući potrebne državne zajmove i natrpavajući tvrtke
dugovima koje ovi nikada neće moći otplatiti.
- Onda će Soros dovesti svoje bogate međunarodne poslovne
prijatelje u Poljsku kako bi kupili sada privatizirane državne
tvrtke.
Najnoviji primjer je golema tvrtka za proizvodnju čelika 'Huta
Warsawa' čija bi gradnja danas, kako kažu stručnjaci za čelik,
stajala 3 do 4 milijarde dolara kad bi je gradile zapadne tvrtke.
Prije nekoliko mjeseci poljska je vlada pristala preuzeti 'dugove'
Hute Warsawa i prodati tvrtku, sada bez dugova, milanskoj tvrtki
Lucchini za 30 milijuna dolara.
Kako bi potaknuo taj plan Soros je iskoristio mladog prijatelja,
poljskog gospodarskog savjetnika Jeffreya Sachsa koji ne bi mogao
početi svoj savjetnički posao u Poljskoj jer je do tada mogao
pokazati samo svoj savjetnički posao obavljen u Boliviji. Tako je
Soros osnovao jednu od svojih mnogih fondacija 'Stafen Batory
Foundation' koja je tada postala službeni klijent savjetničkih
usluga Sachsa u Poljskoj (1989.-90.).
Prema vlastitim Sorosevim riječima on je radio ili još uvijek radi s
glavnim savjetnikom Lecha Walese, Bronislawom Geremekom, s
generalom Jaruzelskim, tajnim savjetnikom novog poljskog ministra
za financije i gospodarstvo Leszecom Balcerowiczom, te i s njim
samim. Soros priznaje da je znao da će ta njegova gospodarska šok
terapija u Poljskoj dovesti od teške nezaposlenosti, zatvaranja
tvornica i društvenih napetosti. Radi toga je ustrajavao da
Solidarnošč preuzme vlast. Preko svojih fondacija imao je pristup
najvažnijim kreatorima mišljenja u medijima poput Adama Michnika,
a njegova suradnja s veleposlanstvom SAD-a u Varšavi omogućila mu
je da cenzurira medije koji su nastavili jednostrano podupirat
njegovu 'šok terapiju' i suprotstavljali se svakoj kritici.
Rusija i države ZND-a:
Soros je predvodio izaslanstvo u Rusiju, gdje je surađivao s Raisom
Gorbačov od osamdesetih godina, kako bi ustanovio još jednu
Sorosevu fondaciju; 'The Cultural Initiative Foundation'. To je
još jedno sredstvo za njega i zapadnjačke prijatelje da 'bez
poreza' uđu u najviše politički ešalone i nastave 'kupovati'
najvažnije političke i gospodarske osobe zemlje.
Nakon neuspjelog pokušaja s Gorbačovom 1988.-1991. okrenuo se
krugovima oko Jeljcina. Opet je Soros uveo svoju 'šok terapiju' uz
pomoć i poticanje svoga prijatelja Jeffreya Sachsa.
Od 2. siječnja 1992. pa dalje Sachsova 'šok terapija' donijela je
neviđeni kaos i predvidljivu hiperinflaciju Rusiji nakon čega su
najbolji znanstveno-istraživački instituti pobjegli na zapad.
Prema Sorosevom planu Igor Gajdara i Jeljcinova vlada smanjili su
drastično pomoć industriji i poljoprivredi, unatoč toga što je
cijelo gospodarstvo bilo u vlasništvu države. Objavljeni cilj bio
je proračun bez manjka u tri mjeseca. Nije više bilo zajmova za
industriju, tvrtke su došle u astronomske dugove a inflacija
izmaknula je nadzoru. Soros i njegovi prijatelji odmah su
iskoristili stanje. Marc Rich, najveći svjetski trgovac
aluminijem, kupio je ruski aluminij po nevjerojatno niskim
cijenama s kojime je 1993. nastavio preplavljivati tržište u
industrijskim zemljama i tako prouzročio pad cijena aluminija za 30
posto. To je samo jedan primjer Soroseve eksploatacije.
Mađarska:
Kada je Istvan Csurka, oporbeni zastupnik, pokušavao prosvjedovati
protiv uništenja mađarskog gospodarstva uslijedila je strategija
Sorosa i njegovih prijatelja, označen je kao 'antisemit' i u lipnju
je isključen iz Demokratskog foruma.
Jugoslavija:
Na početku devedesetih je Soros, u suradnji s MMF-om, u onom što je
tada još uvijek bilo Jugoslavija pootaknuo ono što je kasnije
eskaliralo u rat. Soros je isto tako prijatelj tadašnjeg državnog
tajnika Lawrencea Eagleburgera, bivšeg veleposlanika u Beogradu i
zaštitnika Slobodana Miloševića. Eagleburger je prije bio
predsjedatelj 'Kissinger Associatesa' u čijoj upravi sjedi i Lord
Carrington (Odbor 300-torice). Kasnija posredovanja izravno su
poticala srpsku agresiju protiv Hrvata i Bosanaca. Danas Soros ima
fondacije u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji i 'Jugoslavensku fondaciju
Soros' u Beogradu/Srbija. U Hrvatskoj on koristi sredstva iz svoje
fondacije za unajmljivanje utjecajnih novinara ili za
diskreditiranje protivnika njegove 'šok terapije' kao antisemita
ili neonacista." (iz studije EIRNA 'Derivatives')", piše Jan von
Helsing.
***
Kako je Srbija financirala rat?
"Razvoji glede osvajačke kampanje Srbe započete 1991. ne bi bili
mogući bez potpore Moskve i Bushove administracije. Zamjenik
državnog tajnika SAD-a tada je bio Lawrence Eagleburger, istaknuti
partner u konzultantskoj tvrtki 'Kissinger Associates', zajedno sa
svojim drugim partnerom lordom Carringtonom, pobrinuo se da
Beograd ima slobodne ruke za etničko čišćenje i genocid. Istodobno
su uspostavljeni mehanizmi za golema ilegalna prebacivanja novca u
Beograd radi financiranja kampanje i plaćanja oružja, nafte i
drugih dobara.
U posljednje dvije godine privatne banke u Beogradu iznenadile su
ponudama kamata od 15 posto na mjesec za stranu valutu i 200 posto za
dinarske depozite, obzirom na godišnju stopu inflacije od 2000
posto. Obzirom na golemu nezaposlenost i veliki broj ljudi bez
prihoda ta ponuda kamata izgledala je kao politički trik kako bi se
spriječilo rastuće nezadovoljstvo u stanovništvu radi
gospodarskih teškoća koje je donio rat. Jedna je promatrač kazao:
'Netko financira prikriveni 'welfare' sustav'.
Neki aspekti te prakse izbili su na vidjelo u ožujku 1993. kada se
beogradski bankar Jesdomir Vasiljević, načelnik JUGOSKANDIC
BANKE, sklonio u Izrael. Tisak je objavio da je ta banka imala
gotovo 4 milijuna računa s depozitom od gotovo 2 milijarde dolara.
Od kuda su došle te brojke? Prije rata je Jugoslavija imala
turistički promet u procvatu i industriju oružja koja je uglavnom
proizvodila lako naoružanje za izvoz, ali nakon plaćanja 14
milijardi dolara stranog duga nije mnogo ostalo. Turizam je od tada
propao, a proizvodnja oružja korištena je u ratu.
Srpska se vlada isto tako okoristila plijenom iz osvojenih
područja, no i to je malo spram tadašnjih potreba. Ruska nafta i
oružje bilo je isporučivano samo za gotovinu. Zapadnjačka nafta,
primjerice MOBIL OIL rafinerija u Solunu u Grčku ušla je u zemlju po
crnoburzijanskim cijenama koje su mogle biti i 400 posto iznad
tržišne vrijednosti.
Sa svojom ulogom u krijumčarenju droga preko balkanske rute,
Beograd je dobio pristup off-shore sustavu za pranje novca, i tu se
može naći izvor novca. Rastuća aktivnost srpske mafije vođene iz
Beograda u zapadnoj Europi sigurno je drugi. U Beogradu postoji
škola provalništva koja je očito pod zaštitom tajne službe i čiji se
diplomci postavljaju po cijeloj Europi gdje predaju ukradena dobra
dobro organiziranoj mreži primatelja. No teško je zamisliti da bi
taj izvor novca mogao biti dovoljan da riješi srpski ratni račun, pa
čak uzimajući u obzir i rastuću važnost srpske mafije na
zapadnoeuropskim tržištima droge.
Neupućeni komentatori često su uspoređivali rad JUGOSKANDICA i
njegovog najvažnijeg konkurenta DAFIMENT BANKE s uobičajenim
prevarantima u ulaganju koji obećavaju isplatu visokih kamatnih
stopa na nekretnine i druga ulaganja kako bi izvukli novac iz
džepova ljudi.
No stvarnost je drugačija. Nije mala Srbija dobila sredstva iz
velikih poslova na međunarodnim tržištima vrućeg novca. Iste sile
koje su dale zeleno svijetlo za rat isto su tako organizirale
financiranje. Srbija ne organizira taj priljev fondova, ona je
njihov korisnik. Postoje aranžmani gdje su mjesne banke u Beogradu
ili offshore kanali bili korišteni, uz naknadu, za mjesečno za
pranje dijela prihoda gotovog novca od međunarodne trgovine
drogom. Beogradski profiti uopće nisu bili loši. Uobičajeni
postotak za pranje je između 3 i 7 posto, no obzirom na goleme svote
koje se ostvaruju svjetskoj trgovini drogom preprodavači mogu
platiti i do 30 posto bez problema.
Izrael Kelman iz Tel Aviva drži 25 posto dionica DEFIMENT BANKE
Dafine Milanović u Beogradu. Činjenica da se Vasiljević iz
JUGOSKANDICa sklonio u Izrael ukazuje na njegovu ključnu ulogu u
tehnici financiranja rata potaknutoj anglo-američkim interesima.
Na sličan način su banke SAD-a spasile sebe od stečaja velikim
infuzijama novca od droge tijekom dužničke krize Južne Amerike
1982.. To ima malo veze s gospodarstvom slobodnog tržišta. Prema
izvorima iz njemačke policije, doznalo se tijekom istrage nad
jednim srpskim mafijašem u Njemačkoj da Beograd nije ponudio
nikakvu međunarodnu policijsku suradnju te je stoga mjesto na kojem
je lakše oprati novac nego Švicarska. Cipar, dobro razvijeni
bankarski off-shore centar najvažnija je operativna baza za
beogradske bankare.
Očito uspješno financiranje rata na kojega su utjecali financijski
interesi iza Eagleburgera i Carringtona (Odbor 300-orice) ne treba
zahvaliti velikoj tajnosti nego neaktivnost zapada. Nakon
promatranja beogradskih banaka tijekom 18 mjeseci, svi su tamo,
uključujući i diplomate, znali da je nešto krivo. Znalo se da su
banke imale predstavništva na Cipru. Nije učinjeno ništa, iako su
sankcije UN-a uključivale financijske transfere uz iznimku
sredstava za medicinske i druge humanitarne namjene. Tek je u
travnju 1993. povjerenstvo UN-a za sankcije priznalo da se
propustilo savjetovati s ciparskom administracijom glede srpskih
bankarskih transakcija. Bio je 'premalo konkretnih informacija'.
Bankar Vasiljević proveo je 15 do 20 godina u inozemstvu, uglavnom u
Australiji i bio je dobro poznat po svojim poslovima u 'ratnim
zonama na dalekom istoku', kako je to kazao britanski 'Observer'. "
piše Jan von Helsing.