US - FREEDOMDOMAIN - ŠPEKULACIJA I POLITIKA

SJEDINJENE DRŽAVE FREEDOMDOMAIN 25. X. 2002. Špekulativni George Soros "Sada 64-godišnji Mađar s američkom putovnicom, superzvijezda je među velikim špekulantima. Kada je objavljena posljednja 'Forbesova' lista najbolje plaćenih menadžera i financijaša Soros je bio u vodstvu s velikom razlikom. Posljednje je godine zaradio 550 milijuna dolara, dvadeset puta više od direktora Disneya. Kada Soros kreće u lov međunarodna tržišta novca se pokreću a banke koje drže pričuve počinju se zabrinjavati. U rujnu 1993. nadvladao je Bank of England. Bio je siguran da će Banka morati uzeti funtu koja je dospjela pod pritisak europskih tečajnih mehanizama i da će je devalvirati. Kockao se s 10 milijardi dolara, uspješno. Zaradio je milijardu dolara koju britanski porezni obveznici sada moraju riješiti. On sam voli otvoreno biti poznat kao čovjek koji želi utjecati na velika svjetska tržišta novca. To je neobično stajalište za ulagača, koji bi prije trebao biti zainteresiran neprimjetno iskorištavati stanje koje konkurenti još nisu otkrili. U ožujku 1993. Soroseve aktivnosti postale su poznate kada je predvidio porast cijena zlata. Pretpostavlja se da je to, pošto je pokrenulo masovno kupovanje dragocjenih metala, podiglo cijenu 20 posto iznad najviše cijene od kraja Zaljevskog rata. U početku lipnja 1993. on je napisao otvoreno pismo uredniku za business londonskog Timesa, Anatolu Kaletskom, najavljujući da je namjeravao pozvati tržišta novca da prodaju velike količine njemačkih vladinih obveznica za francuske obveznice. Što znači: Dolje s njemačkim markama i napad na Bundesbanku! U nekoliko novina po svijetu Sorosa se hvali kao 'Robina Hooda računalnoga doba', pošto on špekulacijama uzima bogatim zemljama u velikom stilu i predaje to istočnoj Europi i Rusiji preko nekoliko Sorosevih fondacija, kako bi pripremio put 'demokraciji' u tim 'siromašnim' zemljama kojima je komunizam isisao krv. Tko je onda Soros? Službena priča kaže da je rođen 1930. od roditelja Židova i kao teenagera su ga iz Budimpešta otjerali nacisti. Upisao se u 'London School of Economics', a sredinom pedesetih je došao u SAD. Tamo je bio kao čarolijom privučen Wall Streetu, no njegova karijera do 1969. nije bila spektakularna. Onda je s partnerom preuzeo investicijski fond. On je prodavao dionice koje nije posjedovao nadajući se da će njihova cijena pasti u određenom razdoblju te da će ih moći kupiti po cijeni nižoj od prodajne. Iz toga se razvio 'Quantum Group', obitelj investicijskih fondova koja radi iz Nizozemske Zapadne Indije. Quantum je jedan od najimpresivnijih 'ulagačkih strojeva' na svijetu. U 8 od posljednjih 24 godine ostvarila je 'službenu' dobit od preko 50 posto, a u dvije od tih godina čak i preko 100 posto. U međuvremenu je Soros predao posao skupini menadžera i ograničio se na planiranje 'velikih kampanja', On je svoja načela iznio u knjizi 'Alkemija financija', gdje je kazao da je ono što 'financijski špekulanti misle važnije od stvarnih gospodarskih podataka'. To je slika koju o njemu daju mediji, a znamo tko ih posjeduje. Tko je on u stvarnosti? William Engdahl o njemu može kazati ovo: 'Soros špekulira na svjetskim financijskim tržištima preko svoje tajne off-shore tvrtke 'Quantum Fund NV', privatnog 'investicijskog fonda' koji drži portfolio u vrijednosti od 4 do 7 milijardi američkih dolara za nekoliko 'klijenata'. Quantum fond je registriran u poreznom raju Nizozemskih Antila u Karibima. Kako bi izbjegao nadzor nad svojim financijskim aktivnostima od strane američke administracije, niti jedan državljanin SAD-a ne sjedi u upravi Quantuma. Njegovi su direktori zanimljiva mješavina švicarskih i talijanskih financijaša... Soros je prepoznat kao 'frontman' anglo-francuske Rotshschild bankarske skupine. Razumljivo, ni on ni Rothschild ne žele da taj važan podatak iziđe u javnost, kako bi njegove snažne veze s njegovim prijateljima u londonskom 'cityiju', u britanskom ministarstvu vanjskih poslova, u državi Izrael i s njegovim moćnim prijateljima u američkom establishmentu ostale skrivene' Među članovima uprave Quantum fonda je stanoviti Richard Katz. On je istodobno vođa 'Rothschild Italia S.p.A.' u Milanu i isto je tako u upravi komercijalne banke 'N.M. Rothschild and Sons' u Londonu. Drugi član uprave je Nils O. Tube. On je partner u londonskoj investicijskoj skupini 'St. James Place Capital', među čijim je glavnim partnerima Lord Rothschild. Čest Sorosev partner u nekoliko njegovih špekulacija, posebice u dizanju kotacija zlata, je Sir James Goldsmith, rođak dinastije Rothschild. U upravi Quantuma isto tako nalazimo neke vođe nekih vrlo 'diskretnih' privatnih švicarskih banaka (koji pomažu sindikatima organiziranog kriminala prati njihov novac od oružja i droga). Onda je tu Edgar D. de Picciotto, čelnik ženevske privatne banke 'CBITDB Union Bancaire Privee', glavni igrač na tržištima zlata i ulaganja, Isidoro Albertini, čelnik milanske brokerske kuće 'Albertini and Co.', Beat Notz iz privatne banke 'Banque Worms' u Ženevi, Alberto Foglia čelnik Bance del Ceresio u Luganu. Tijekom nedavnih skandala u vezi političke korupcije u Italiji otkriveno je da je nekoliko talijanskih političara držalo svoj novac u 'Banca del Ceresio'. Čini se da Soros nije imao samo 'insiderske' informacije o pitanjima talijanske politike kada je napao liru u rujnu 1994.. William Engdahl objašnjava: 'Soroseva veza s ultratajnim međunarodnim financijskim krugovima Rothschildovih nije samo obična ili slučajna bankarska veza. Izvanredna sreća koju Soros ima na visoko-rizičnim financijskim tržištima ne može biti jednostavno objašnjena 'kockarskom srećom'. Soros ima povlašteni pristup najvažnijim kanalima informacija, i vladinim i privatnim. Sve do Drugog svjetskog rata obitelj Rothschild pokušava posijati auru nevažnosti oko sebe. No iza nje je jedna od najmoćnijih i najskrovitijih financijskih skupina svijeta. Rothschildovi su potrošili mnogo novaca kako bi gajili sliku bogate aristokratske obitelji koja vodi miran život, gdje jedan voli francuska vina, a drugi radi u dobrotvornim zakladama. Za stručnjake za 'City' N.M. Rothschild i sinovi je izrazito utjecajan u dijelovima establishmenta britanske tajne službe usko povezanim s neoliberalnim thatcherovskim krilom torijevske stranke. Osamdesetih su N.M. Rothschild i sinovi ostvarili nekoliko milijardi dolara od privatizacije britanske industrije u vlasništvu države koju su proveli za gđu Thatcher. Rothschild banka je isto tako središte svjetske trgovine zlatom: U toj se banci cijena zlata utvrđuje dva puta na dan od strane pet najutjecajnijih banaka za trgovinu zlatom. No N.M. Rothschild i sinovi su isto tako upleteni u vrlo prljave operacije tajne službe koje se bave poslovima 'droga za oružja'. Zahvaljujući svojim dobrim vezama na najvišim mjestima britanske tajne službe Rothschildovi su uspjeli spriječiti otkrivanje svojeg suučesništva u jednoj od najgorih ilegalnih mreža tajnih službi, i BCCI (Bank of Credit and Commerce International) nikada nije bila spomenuta. U stvarnosti je Rothschildova banka pripadala unutarnjem krugu tih banaka CIA-e i MI6 za pranje novca koje su sedamdesetih i osamdesetih financirale CIA-ine projekte poput 'Contrasa' u Nikaragvi'. William Engdahl: 'Was steht hinter den Wahrungskriegen des George Soros? (Što je iza tečajnih ratova Georgea Sorosa?) EIRNA-Studie 'Derivate-Die finanzielle Wasserstoffbombe der 90er jahre' (Derivacije-financijska hidrogenska bomba devedesetih godina) Utjecajni predsjednik povjerenstva za banke zastupničkog doma SAD- a, Henry Gonzales, je korio Bushovu i Reaganovu administraciju zato što nisu sudski gonile BCCI. Uz to je ministarstvo pravosuđa stalno odbijalo surađivati s kongresnim istragama o BCCI skandalu i usko vezanim skandalom u vezi 'Banco Nazionale del Lavoro' (BNL). Ta je banka ostvarila milijarde dolara od zajmova koje je Bush dao Iraku kratko vrijeme prije Zaljevskog rata, Gonzales je kazao da je Bushova administracija imala ministarstvo pravosuđa koje je smatrao 'najkorumpiranijim, najnevjerojatnije korumpiranim, ministarstvom pravosuđa kojega sam vidio tijekom svoje 32 godine u Kongresu'. Nakon što je BCCI bio otvoreno u medijima optužen za kršenje nekoliko zakona, newyorški tužitelj Henry Morganthau najavio je službene optužbe protiv BCCI-ija. Morganthau je optužio BCCI za 'najveću financijsku prijevaru svijeta financija. BCCI je tijekom svoje 19-godišnje povijesti djelovala kao korumpirana kriminalna organizacija'. Jedan od direktora BCCI-ija Shiekh Kamal Adham iz Saudijske Arabije, bio je čelnik saudijske tajne službe u vrijeme dok je Bush vodio CIA-u. Niti jedna zapadnjačka novina nije do sada otkrila činjenicu da je Rotschildova skupina povezana s Georgeom Sorosem bila u središtu široke ilegalne mreže BCCI-ija. Ključna osoba u tim djelatnostima je bio dr. Alfred Hartmann, direktor švicarskog ogranka BCCI-ija (Banque de Commmerce et de Placement SA), čelnik zurichške Rotschild banke AG i član uprave N.M. Rotschild i sinovi u Londonu, a bio je isto tako u upravi švicarskog ogranka talijanskog BNL-a i bio je dopredsjednik 'N.Y. Intermaritime Banke' u Ženevi. Prijateljski nastrojen čovjek tajnih službi koji je radio na slučaju 'Soros' otkrio je da je u rujnu 1993. Soros zajedno sa skupinom 'tihih partnera' nagomilao bogatstvo veće od 10 milijardi dolara za korištenje kao poluge za potresanje europskih valuta. Među partnerima je očito bio malo poznati preprodavač metala i nafte Marc Rich i izraelski trgovac oružjem Shaul Eisenberg. Desetljećima je Eisenberg radio za izraelsku tajnu službu i ima važne poslove s oružjem u cijeloj Aziji i na Bliskom istoku. Treći Sorosev partner je Rafi Eytan koji je prije bio veza Mossada s britanskom tajnom službom u Londonu. U osnovi je George Soros još jedno oruđe za gospodarsko i političko ratovanje u rukama Rothschildovih. On je među onim krugovima koji su započeli zlonamjernu kampanju o 'četvrtom Reichu' protiv ponovnog ujedinjenja Njemačke: Soros je vrlo protunjemački nastrojen. U svojoj autobiografiji iz 1991. 'Underwriting Democracy' Soros je upozorio na opasnost da bi ponovno ujedinjena Njemačka mogla narušiti ravnotežu (snaga) u Europi... Lako je vidjeti kako bi se opet moglo pojaviti stanje koje je postojalo između ratova. Ponovno ujedinjena Njemačka postaje najjača gospodarska sila i razvija istočnu Europu kao svoj habitat... strašna 'vještičja smjesa'. Njegovi američki kontakti stavljaju Sorosa vrlo blizu financijskim i krugovima tajnih službi oko Georgea Busha. Njegova najvažnija banka i glavni zajmodavac tijekom njegova napada na europski monetarni sustav u rujnu 1993. bila je CITICORP, najveća američka banka. Soros je pozvao međunarodne ulagače da uzdrmaju njemačku marku. Kada je krajem 1989. ponovno ujedinjenje postalo vjerojatno, visoko pozicionirani menadžer CITICORP-a koji je prije toga bio savjetnik u Dukakisovoj kampanji je kazao: 'Njemačko jedinstvo će biti katastrofalno za naše interese. Moramo poduzeti akcije kako bi osigurali pad njemačke marke za oko 30 posto kako Njemačka ne bi bila sposobna izgraditi istočnu Njemačku da ova postane gospodarski čimbenik u novoj Europi'. Prema njegovim suradnicima, Soros ima 'nevjerojatan ego'. On je opisao kako tijekom rata u zaposjednutoj Mađarskoj nije mogao preživjeti kao Židov te je uzeo drugi identitet. Ono što nije kazao jest da je pustio da ga od progona štiti čovjek koji je bogate Židove lišavao njihove imovine, i da mu je Soros pomagao. Tako je on 'preživio' rat, napustivši Budimpeštu dvije godine nakon što je ovaj završio. (...) Izvana, Soros podupire cijelo mnoštvo društvenih aktivnosti. Poput 'koncerata za mir' s Joan Baez, daje stipendije u Oxfordu za mlade istočne Europljane itd... No stvarnost daje drukčiju sliku. Soros je osobno odgovoran za kaos i 'šok terapiju' izazvanu u istočnoj Europi nakon 1989.. On je nametnuo apsurdne drakonske mjere nad tamošnjim slabim vladama, što mu je omogućilo da kupi resurse u velikim dijelovima istočne Europe po najnižim cijenama. Uzmimo za primjer Poljsku: Krajem 1989. Soros je organizirao tajni sastanak između komunističkog režima Rakowskog s čelnicima tada ilegalne oporbe sindikatom Solidarnošč. Plan koji je iznio objema stranama je slijedeći: - Komunisti trebaju pustiti Solidarnošću da preuzme vlast kako bi dobili povjerenje naroda. - Onda država treba namjerno svoju industriju i poljoprivredu upropastiti primjenjujući astronomske kamatne stope, zadržavajući potrebne državne zajmove i natrpavajući tvrtke dugovima koje ovi nikada neće moći otplatiti. - Onda će Soros dovesti svoje bogate međunarodne poslovne prijatelje u Poljsku kako bi kupili sada privatizirane državne tvrtke. Najnoviji primjer je golema tvrtka za proizvodnju čelika 'Huta Warsawa' čija bi gradnja danas, kako kažu stručnjaci za čelik, stajala 3 do 4 milijarde dolara kad bi je gradile zapadne tvrtke. Prije nekoliko mjeseci poljska je vlada pristala preuzeti 'dugove' Hute Warsawa i prodati tvrtku, sada bez dugova, milanskoj tvrtki Lucchini za 30 milijuna dolara. Kako bi potaknuo taj plan Soros je iskoristio mladog prijatelja, poljskog gospodarskog savjetnika Jeffreya Sachsa koji ne bi mogao početi svoj savjetnički posao u Poljskoj jer je do tada mogao pokazati samo svoj savjetnički posao obavljen u Boliviji. Tako je Soros osnovao jednu od svojih mnogih fondacija 'Stafen Batory Foundation' koja je tada postala službeni klijent savjetničkih usluga Sachsa u Poljskoj (1989.-90.). Prema vlastitim Sorosevim riječima on je radio ili još uvijek radi s glavnim savjetnikom Lecha Walese, Bronislawom Geremekom, s generalom Jaruzelskim, tajnim savjetnikom novog poljskog ministra za financije i gospodarstvo Leszecom Balcerowiczom, te i s njim samim. Soros priznaje da je znao da će ta njegova gospodarska šok terapija u Poljskoj dovesti od teške nezaposlenosti, zatvaranja tvornica i društvenih napetosti. Radi toga je ustrajavao da Solidarnošč preuzme vlast. Preko svojih fondacija imao je pristup najvažnijim kreatorima mišljenja u medijima poput Adama Michnika, a njegova suradnja s veleposlanstvom SAD-a u Varšavi omogućila mu je da cenzurira medije koji su nastavili jednostrano podupirat njegovu 'šok terapiju' i suprotstavljali se svakoj kritici. Rusija i države ZND-a: Soros je predvodio izaslanstvo u Rusiju, gdje je surađivao s Raisom Gorbačov od osamdesetih godina, kako bi ustanovio još jednu Sorosevu fondaciju; 'The Cultural Initiative Foundation'. To je još jedno sredstvo za njega i zapadnjačke prijatelje da 'bez poreza' uđu u najviše politički ešalone i nastave 'kupovati' najvažnije političke i gospodarske osobe zemlje. Nakon neuspjelog pokušaja s Gorbačovom 1988.-1991. okrenuo se krugovima oko Jeljcina. Opet je Soros uveo svoju 'šok terapiju' uz pomoć i poticanje svoga prijatelja Jeffreya Sachsa. Od 2. siječnja 1992. pa dalje Sachsova 'šok terapija' donijela je neviđeni kaos i predvidljivu hiperinflaciju Rusiji nakon čega su najbolji znanstveno-istraživački instituti pobjegli na zapad. Prema Sorosevom planu Igor Gajdara i Jeljcinova vlada smanjili su drastično pomoć industriji i poljoprivredi, unatoč toga što je cijelo gospodarstvo bilo u vlasništvu države. Objavljeni cilj bio je proračun bez manjka u tri mjeseca. Nije više bilo zajmova za industriju, tvrtke su došle u astronomske dugove a inflacija izmaknula je nadzoru. Soros i njegovi prijatelji odmah su iskoristili stanje. Marc Rich, najveći svjetski trgovac aluminijem, kupio je ruski aluminij po nevjerojatno niskim cijenama s kojime je 1993. nastavio preplavljivati tržište u industrijskim zemljama i tako prouzročio pad cijena aluminija za 30 posto. To je samo jedan primjer Soroseve eksploatacije. Mađarska: Kada je Istvan Csurka, oporbeni zastupnik, pokušavao prosvjedovati protiv uništenja mađarskog gospodarstva uslijedila je strategija Sorosa i njegovih prijatelja, označen je kao 'antisemit' i u lipnju je isključen iz Demokratskog foruma. Jugoslavija: Na početku devedesetih je Soros, u suradnji s MMF-om, u onom što je tada još uvijek bilo Jugoslavija pootaknuo ono što je kasnije eskaliralo u rat. Soros je isto tako prijatelj tadašnjeg državnog tajnika Lawrencea Eagleburgera, bivšeg veleposlanika u Beogradu i zaštitnika Slobodana Miloševića. Eagleburger je prije bio predsjedatelj 'Kissinger Associatesa' u čijoj upravi sjedi i Lord Carrington (Odbor 300-torice). Kasnija posredovanja izravno su poticala srpsku agresiju protiv Hrvata i Bosanaca. Danas Soros ima fondacije u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji i 'Jugoslavensku fondaciju Soros' u Beogradu/Srbija. U Hrvatskoj on koristi sredstva iz svoje fondacije za unajmljivanje utjecajnih novinara ili za diskreditiranje protivnika njegove 'šok terapije' kao antisemita ili neonacista." (iz studije EIRNA 'Derivatives')", piše Jan von Helsing. *** Kako je Srbija financirala rat? "Razvoji glede osvajačke kampanje Srbe započete 1991. ne bi bili mogući bez potpore Moskve i Bushove administracije. Zamjenik državnog tajnika SAD-a tada je bio Lawrence Eagleburger, istaknuti partner u konzultantskoj tvrtki 'Kissinger Associates', zajedno sa svojim drugim partnerom lordom Carringtonom, pobrinuo se da Beograd ima slobodne ruke za etničko čišćenje i genocid. Istodobno su uspostavljeni mehanizmi za golema ilegalna prebacivanja novca u Beograd radi financiranja kampanje i plaćanja oružja, nafte i drugih dobara. U posljednje dvije godine privatne banke u Beogradu iznenadile su ponudama kamata od 15 posto na mjesec za stranu valutu i 200 posto za dinarske depozite, obzirom na godišnju stopu inflacije od 2000 posto. Obzirom na golemu nezaposlenost i veliki broj ljudi bez prihoda ta ponuda kamata izgledala je kao politički trik kako bi se spriječilo rastuće nezadovoljstvo u stanovništvu radi gospodarskih teškoća koje je donio rat. Jedna je promatrač kazao: 'Netko financira prikriveni 'welfare' sustav'. Neki aspekti te prakse izbili su na vidjelo u ožujku 1993. kada se beogradski bankar Jesdomir Vasiljević, načelnik JUGOSKANDIC BANKE, sklonio u Izrael. Tisak je objavio da je ta banka imala gotovo 4 milijuna računa s depozitom od gotovo 2 milijarde dolara. Od kuda su došle te brojke? Prije rata je Jugoslavija imala turistički promet u procvatu i industriju oružja koja je uglavnom proizvodila lako naoružanje za izvoz, ali nakon plaćanja 14 milijardi dolara stranog duga nije mnogo ostalo. Turizam je od tada propao, a proizvodnja oružja korištena je u ratu. Srpska se vlada isto tako okoristila plijenom iz osvojenih područja, no i to je malo spram tadašnjih potreba. Ruska nafta i oružje bilo je isporučivano samo za gotovinu. Zapadnjačka nafta, primjerice MOBIL OIL rafinerija u Solunu u Grčku ušla je u zemlju po crnoburzijanskim cijenama koje su mogle biti i 400 posto iznad tržišne vrijednosti. Sa svojom ulogom u krijumčarenju droga preko balkanske rute, Beograd je dobio pristup off-shore sustavu za pranje novca, i tu se može naći izvor novca. Rastuća aktivnost srpske mafije vođene iz Beograda u zapadnoj Europi sigurno je drugi. U Beogradu postoji škola provalništva koja je očito pod zaštitom tajne službe i čiji se diplomci postavljaju po cijeloj Europi gdje predaju ukradena dobra dobro organiziranoj mreži primatelja. No teško je zamisliti da bi taj izvor novca mogao biti dovoljan da riješi srpski ratni račun, pa čak uzimajući u obzir i rastuću važnost srpske mafije na zapadnoeuropskim tržištima droge. Neupućeni komentatori često su uspoređivali rad JUGOSKANDICA i njegovog najvažnijeg konkurenta DAFIMENT BANKE s uobičajenim prevarantima u ulaganju koji obećavaju isplatu visokih kamatnih stopa na nekretnine i druga ulaganja kako bi izvukli novac iz džepova ljudi. No stvarnost je drugačija. Nije mala Srbija dobila sredstva iz velikih poslova na međunarodnim tržištima vrućeg novca. Iste sile koje su dale zeleno svijetlo za rat isto su tako organizirale financiranje. Srbija ne organizira taj priljev fondova, ona je njihov korisnik. Postoje aranžmani gdje su mjesne banke u Beogradu ili offshore kanali bili korišteni, uz naknadu, za mjesečno za pranje dijela prihoda gotovog novca od međunarodne trgovine drogom. Beogradski profiti uopće nisu bili loši. Uobičajeni postotak za pranje je između 3 i 7 posto, no obzirom na goleme svote koje se ostvaruju svjetskoj trgovini drogom preprodavači mogu platiti i do 30 posto bez problema. Izrael Kelman iz Tel Aviva drži 25 posto dionica DEFIMENT BANKE Dafine Milanović u Beogradu. Činjenica da se Vasiljević iz JUGOSKANDICa sklonio u Izrael ukazuje na njegovu ključnu ulogu u tehnici financiranja rata potaknutoj anglo-američkim interesima. Na sličan način su banke SAD-a spasile sebe od stečaja velikim infuzijama novca od droge tijekom dužničke krize Južne Amerike 1982.. To ima malo veze s gospodarstvom slobodnog tržišta. Prema izvorima iz njemačke policije, doznalo se tijekom istrage nad jednim srpskim mafijašem u Njemačkoj da Beograd nije ponudio nikakvu međunarodnu policijsku suradnju te je stoga mjesto na kojem je lakše oprati novac nego Švicarska. Cipar, dobro razvijeni bankarski off-shore centar najvažnija je operativna baza za beogradske bankare. Očito uspješno financiranje rata na kojega su utjecali financijski interesi iza Eagleburgera i Carringtona (Odbor 300-orice) ne treba zahvaliti velikoj tajnosti nego neaktivnost zapada. Nakon promatranja beogradskih banaka tijekom 18 mjeseci, svi su tamo, uključujući i diplomate, znali da je nešto krivo. Znalo se da su banke imale predstavništva na Cipru. Nije učinjeno ništa, iako su sankcije UN-a uključivale financijske transfere uz iznimku sredstava za medicinske i druge humanitarne namjene. Tek je u travnju 1993. povjerenstvo UN-a za sankcije priznalo da se propustilo savjetovati s ciparskom administracijom glede srpskih bankarskih transakcija. Bio je 'premalo konkretnih informacija'. Bankar Vasiljević proveo je 15 do 20 godina u inozemstvu, uglavnom u Australiji i bio je dobro poznat po svojim poslovima u 'ratnim zonama na dalekom istoku', kako je to kazao britanski 'Observer'. " piše Jan von Helsing.