RU NEZAVISIMAJA GAZETA 30. 10. 2002. SAD - RUSIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 30. 10. 2002. Programirani raskol "'Međunarodna protuteroristička koalicija', stvorena poslije 11. rujna, dobila pukotinu. Ili čak dvije. Prva je nastala kad Europa (izuzev Britaniju) nije poduprla američke planove napada na Irak. A druga kad ista Europa, osudivši terorističku akciju otmice talaca u Moskvi i izrazivši sućut u vezi s brojnim žrtvama, sada osuđuje nespremnost Moskve da hitno pronađe politički izlaz iz čečenskoga škripca. Prva razilaženja između Europe i SAD-a počela su prošlogodišnjom američkom akcijom u Afganistanu. Tada je Rusija (opet ne brojeći Veliku Britaniju) bila jedinom europskom državom koja je ponudila pomoć Amerikancima. Sada pak, zabacujući iračku krizu, rusko vodstvo opet presjeda s europskog broda na američki. Radi se o tome da su Amerikanci, za razliku od Europljana, već 'otpisali' Mashadova i njegovo okružje kao partnere za dijalog. Takvi signali dosta dolaze iz Washingtona. I premda su SAD jedinstvene s Europom u tome da se treba pozabaviti političkim rješenjem na Sjevernom Kavkazu, sad Amerikanci ipak javno sumnjaju: s kime s čečenske strane možemo pregovarati, kako bismo izolirali prave teroriste u njihovim bazama. Kad je Putin jučer pred vladom izbjegao osuđivati čečenske teroriste, a govorio samo o prijetnji međunarodnog terorima, to je onda činjenica bliskosti između ruske i američke pozicije. Drugim riječima, poput G. Busha u njegovoj borbi protiv neprijatelja, Rusija je napokon 'prevela' čečenski sukob, koji po mnogim mišljenjima ima unutarnjopolitički aspekt, u kanal međunarodnoga sukoba 'civiliziranog svijeta' protiv snaga terora. Otud po kremaljskoj logici slijedi: iza čečenskih terorista stoji teroristički centar (Al Qaida & comp), dakle, Rusija ima pravo proširiti dijapazon udara po bazama i stožerima terorista, kao i proširiti spektar primjenjivih sredstava. Takav pristup po svoj logici nalaže pojačavanje napora za uspostavu suradnje s Amerikancima. Dva 'osamljenika', SAD i Rusija, napokon su se sreli u geopolitičkom prostoru - sad kao nikada trebaju jedna drugoga. Ali Europljani imaju na to suzdržan pogled. Njemački novinar Karl Grobe u 'Frankfurter Rundshau' piše da 'otmica talaca u Moskvi nije bila akcija organazirana izvana, nego uzvrat čečenskoga rata, gdje je započeo'. I dalje: 'Tako lažni pritisak na terorizam samo stvara lažne i prave teroriste. U nekim je dijelovima svijeta Amerika postigla sličan učinak'. Zatim da 'moskovski vertikalisti vlasti guraju vladu da po uzoru na SAD slijede put koji vodi dalje od Europe. A to ne može ostati bez posljedica za svjetsku politiku'. Konkretni posljedak rusko-američkog zbližavanja može biti politička trgovina: Irak za Čečeniju. A vodeći europski intelektualci bit će svakako protiv takvog 'razumijevanja'. Teško da će SAD kritizirati rusku vladu ako pojačaju ratne metode u Čečeniji. Ako se to i ne takne Pankiskoga klanca, ipak se suradnja može razviti do blokiranja čečenskih računa u SAD-u, sve do razmjene obavještajnih podataka. (...) Ima li nekog temeljnog nerazumijevanja između Rusije i Europe - pitali smo sugovornike među europskim političarima. Evo biti njihovih raščlamba: postoji različito shvaćanje građanskog društva i demokratskih vrijednosti. Ako se Rusija doista sprema u Veliku Europu, onda mora igrati po pravilima. Sada se Rusija gura u europske struktura sa svojim kodeksom, iako on ondje postoji, i to ljuti Europljane, koji ga ne misle mijenjati. Amerikanci trenutačno bolje shvaćaju Rusiju, i rado će tijesno surađivati s Moskvom. Europljane nisu pogodile velike terorističke akcije, i oni se nadaju da ni neće. Upravo tu otuđenost Europe, i to glede prošlogodišnje tragedije, neprestano su kritizirali Amerikanci, piše Evgenij Verlin.