NJ 27. X. DPA: TURSKI IZBORI PRIVLAČE POZORNOST I U EU

NJEMAČKA DPA 27. X. 2002. Parlamentarni izbori u Turskoj odlučuju i o budućnosti te zemlje unutar EU "Vjerojatno je Europa rijetko kada tako napeto iščekivala izbore u Turskoj kao u slučaju aktualnih prijevremenih parlamentarnih izbora, zakazanih za 3. studenog ove godine. S obzirom na neobuzdanu težnju članstvu u EU i na reformsku revnost koju je Ankara očitovala proteklih mjeseci, postavlja se pitanje tko će ubuduće upravljati zemljom na Bosporu: proeuropske ili antieuropske snage? Povjerujemo li anketama, izborni je pobjednik već izvjestan: glavnu riječ u parlamentu imat će konzervativna islamska Stranka pravde i razvoja (AKP) i socijaldemokratska Republikanska narodna stranka (CHP), pri čemu nije isključena ni mogućnost da apsolutnu većinu dobiju islamisti pod vodstvom nekadašnjeg gradonačelnika Istanbula Recepa Tayyipa Erdogana. Dosadašnje vladajuće stranke, čija se tročlana koalicija raspala početkom ljeta, za vrijeme višetjedne bolesti 77-godišnjeg premijera Buelenta Ecevita, zbog nesuglasica oko politike prema Europi, moraju očekivati osjetno slabljenje potpore. Doduše, nezadovoljstvo birača Ecevitovim socijaldemokratima (DSP), konzervativnom domovinskom strankom (ANAP), naklonjenom EU, i nacionalističkim MHP-om, manje je potaknuto sporom oko Europe a više teškom gospodarskom krizom, koja je stotine tisuća Turaka gurnula u nezaposlenost i siromaštvo. Za krizno raspoloženje u Turskoj simptomatičan je nagli uspon Mlade stranke (GP) turskog medijskog poduzetnika Cema Uzana, koji je populističkim i nacionalističkim obećanjima privukao najsiromašnije slojeve stanovništva i nesumnjivo bi mogao ispuniti 10-postotnu prohibitivnu klauzulu za ulazak u parlament. Po ispitivačima javnog mnijenja, tu bi prepreku - uz GP - najprije mogla svladati konzervativna Stranka pravog puta (DYP) pod vodstvom nekadašnje premijerske Tansu Ciller. Dok Europska unija po procjeni diplomata EU u Ankari vjerojatno neće načelno negativno reagirati na vladu pod vodstvom umjerenih islamista, Turska se u slučaju izborne pobjede AKP suočava se teškom untarpolitičkom kušnjom. Mnogi se Turci još dobro sjećaju prvog 'eksperimenta' s vladom pod vodstvom islamista, koji je prije dobrih pet godina završio 'blagom' intervencijom vojske, usmjerenom na potiskivanje s dužnosti tadašnjeg premijera Necmettina Erbakana. Nepovjerenje čuvara Graala sekularnog nasljeđa (odvajanja države od religije) utemeljitelja turske republike Mustafe Kemala Atatuerka usmjereno je i prema Erbakanovu posvojku Erdoganu iako ovaj neprekidno naglašava da se u međuvremenu 'razvio' te da namjerava rješavati sporna pitanja poput zabrane nošenja marama za glavu na školama i sveučilištima 'u društvenom konsenzusu'. Za Erdogana je ispunjenje kriterija za pristup EU istaknuti 'prioritet' već zato što uključuje i načela slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti. Teškoće koje očekuju AKP u slučaju pobjede na izborima očituju se već u okolnosti da se Erdogan već prije izbora morao suočiti s kaznom zbog huškanja naroda. Budući da se sam ne smije kandidirati, ne može biti izabran za parlamentarnog zastupnika niti može postati premijerom. Osim toga, nad islamistima visi i Damoklov mač u vidu zahtjeva državnog tužioca za zabranom rada njihove stranke, koji se može spustiti na njihov vrat ako vlada ne bude provodila politiku usklađenu sa sustavom", naglašava na kraju priloga Ingo Bierschwale.