IHT 24. X. EUROPLJANI BI TREBALI KAZATI 'DA' RUMSFELDU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. X. 2002. Europljani bi trebali kazati 'da' Rumsfeldu "NATO bi trebao prihvatiti Reakcijske snage, koje Washington predlaže kao sredstvo za zatvaranje jaza u vojnoj spremnosti između SAD-a i Europe. Reakcijske snage bi pomogle i u prilagodbi vojska novim misijama i stvaranju jedinstvenijeg europskog glasa za donošenje odluka unutar saveza. Neki Europljani se opiru ovom konceptu, strahujući da će potkopati europske Snage za brzo djelovanje, koje su u osnivanju. Ipak, ako se Europljani ne slože u pogledu ovih novih snaga NATO-a, praški summit u studenom mogao bi biti neuspješan, a Amerikanci bi bili još skloniji unilateralnim umjesto koalicijskim operacijama. Državni tajnik, Donald Rumsfeld, predložio je osnivanje Reakcijskih snaga NATO-a na rujanskom sastanku ministara u Varšavi, u nastojanju da savez razvije sposobnost provođenja hitnih operacija rješavanja kriza u udaljenim zemljama. Prema prijedlogu SAD-a snage, relativno malog opsega ali veoma učinkovite, brojile bi ukupno 21.000 vojnika za kopnene, pomorske i zračne operacije, i bile bi spremne za odlazak na bojište u roku od tjedan dana. Bile bi sposobne za neprekidno provođenje operacija do mjesec dana. Sjedinjene Države predviđaju da će snage biti spremne za djelovanje do 2006. godine. Nove snage nadovezale bi se na postojeće programe i inicijative NATO-a u organiziranju ovog rotacijskog sistema novačenja vojnika(...). U novim snagama sudjelovali bi i vojnici koji su već određeni za NATO-ove operacije. Inicijative za jačanje obrambenih sposobnosti koje su u tijeku bile bi usmjerene i na ustroj ovih snaga. Što je najvažnije, europski i vojnici SAD-a bili bi obučeni zajedno(...). Ukupni napori za ustroj Reakcijskih snaga ne bi trebali stajati više od oko 2 posto ukupnog europskog ulaganja u obranu. Ovim prijedlogom, Rumsfeld je zapravo predložio podijeliti sa saveznicima rezultate procesa vojne transformacije koji je trenutno u tijeku u Sjedinjenim Državama. Cilj transformacije vojske SAD-a jest iskoristiti informacijske i druge nove tehnologije kako bi se bitke dobivale brže i uz manje žrtava. Prvi dokazi o moći novih vojnih operacijskih koncepata koji se razvijaju u SAD-u mogu se vidjeti u Afganistanu. Za sada, europski saveznici nisu sudjelovali u ovom transformacijskom procesu, a kao rezultat toga, većina je sudjelovala u afganistanskom ratu tek u njegovim posljednjim fazama. Bez vojne učinkovitosti, NATO ne može opstati još dugo kao savez koji funkcionira. Stvaranje Reakcijskih snaga NATO-a sa sposobnosti za zajedničke ekspedicijske operacije SAD-a i Europe može suziti postojeći jaz. Nove snage mogle bi služiti kao model za buduće transformacije europskih vojnih snaga. Osim toga, europski utjecaj u transatlantskim diplomatskim odnošajima na ovaj bi način ponovno ojačao. Onima u SAD-u koji prednost daju unilateralnoj akciji bio bi uskraćen njihov glavni argument- da saveznici nemaju čime pridonijeti u vojnom smislu. Dok razmatraju Rumsfeldov prijedlog, saveznici su izrazili svoju zabrinutost u pogledu tri stvari. Prvo, vjeruju kako bi Reakcijske snage NATO-a trebale nadopunjavati a ne natjecati se sa Snagama za brzo djelovanje EU-a. Dvije sile imaju različite ali i komplementarne misije. Snage NATO-a činile bi jednu petinu europskih Snaga za brzo djelovanje. Namijenjene su sukobima visokog intenziteta, dok su europske snage namijenjene prvenstveno za manje zahtjevne vojne zadatke. Vojnici NATO-ovih Reakcijskih snaga bili ujedno i vojnici već određeni za službu u NATO-u. Te snage bile bi, u krajnjoj liniji, nacionalne snage koje bi vremenom rotirale u različitim misijama. Kako se njihova vojna spremnost bude poboljšavala za misiju NATO-a, poboljšat će se i za europske Snage za brzo djelovanje. Drugo, saveznici žele jamstvo da će Reakcijske snage biti korištene samo po nalogu Sjevernoatlantskog vijeća, u kojem svi sudjeluju. Kako bi Reakcijske snage bile pod združenim stožerom NATO-ovog zapovjedništva, korištenje Reakcijskih snaga automatski zahtjeva i odobrenje Vijeća. Treće, neki saveznici žele i jamstvo da, ako to žele, mogu odlučiti da neće sudjelovati u nekim misijama. Sudjelovanje u reakcijskim snagama je dobrovoljno, a broj vojnika u rotacijskim snagama koji bi bili novačeni za misije dovoljno velik da se nadomjeste vojnici zemlje koja želi povući svoje vojnike iz određene operacije. Europski saveznici žele da NATO ostane relevantan. Žele ojačati svoj utjecaj. Žele poboljšati spremnost svoje vojske i držati korak s američkim oružanim snagama koje se transformiraju. Stvaranje Reakcijskih snaga NATO-a način je da se počnu ostvarivati ti ciljevi bez prevelikih troškova", pišu Hans Binnendijk, direktor Centra za tehnologiju i Nacionalnu sigurnosnu politiku pri Sveučilištu za nacionalnu obranu; i Richard Kugler, istaknuti član Centra. Njihov komentar ne odražava nužno i stajališta Sveučilišta ili američke vlade.