FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANC-LIBERATION OD 16.10.02. SPORAZUM IZ NICE I IRSKI REFERENDUM

FR-IE-referendumi-Diplomacija-Organizacije/savezi-Vlada franc-liberation od 16.10.02. sporazum iz nice i irski referendum FRANCUSKALIBERATION16.X.2002.Irci, glasujte protiv sporazuma iz Nice"Novi irski 'ne' na referendumu koji se treba održati 19.X., zauvijek će pokopati sporazum iz Nice. Nakon prvog odbacivanja 8.VI.2000., teško je zamisliti treći plebiscit u zelenoj Eirei... No, dobro, što god o tome mislili Europsko povjerenstvo i vlade koji mašu baukom nereda i očaja, bit će to dobra vijest za Europu. I to barem iz dvaju razloga: prvo, 'ne' će konačno poništiti šepav, loše napisan i loše zamišljen sporazum koji znači velik nazadak u izgradnji Europe. Drugo, to će omogućiti da se raspored proširenja poklopi s rasporedom budućeg europskog Ustava: produbljenje Unije moglo bi ići pod ruku s njezinim širenjem na čitav kontinent.Vlade koje su zaključile sporazum iz Nice, prikazale su ga kao nužan uvjet proširenja na istočne zemlje: prijelaz s 15 na 25, a zatim i 27 država uključuje zapravo temeljitu reformu zajedničkih ustanova koje su osnovane 1957. za šest država članica. Problem je što su petnaestorica u potpunosti zanemarili sebe na sjednici Europskog vijeća u Nici, u prosincu 2000. Više nijedan promatrač ni neovisni analitičar ne opovrgava: sporazum iz Nice ni izdaleka ne olakšava
FRANCUSKA LIBERATION 16.X.2002. Irci, glasujte protiv sporazuma iz Nice "Novi irski 'ne' na referendumu koji se treba održati 19.X., zauvijek će pokopati sporazum iz Nice. Nakon prvog odbacivanja 8.VI.2000., teško je zamisliti treći plebiscit u zelenoj Eirei... No, dobro, što god o tome mislili Europsko povjerenstvo i vlade koji mašu baukom nereda i očaja, bit će to dobra vijest za Europu. I to barem iz dvaju razloga: prvo, 'ne' će konačno poništiti šepav, loše napisan i loše zamišljen sporazum koji znači velik nazadak u izgradnji Europe. Drugo, to će omogućiti da se raspored proširenja poklopi s rasporedom budućeg europskog Ustava: produbljenje Unije moglo bi ići pod ruku s njezinim širenjem na čitav kontinent. Vlade koje su zaključile sporazum iz Nice, prikazale su ga kao nužan uvjet proširenja na istočne zemlje: prijelaz s 15 na 25, a zatim i 27 država uključuje zapravo temeljitu reformu zajedničkih ustanova koje su osnovane 1957. za šest država članica. Problem je što su petnaestorica u potpunosti zanemarili sebe na sjednici Europskog vijeća u Nici, u prosincu 2000. Više nijedan promatrač ni neovisni analitičar ne opovrgava: sporazum iz Nice ni izdaleka ne olakšava donošenje odluka, već zadržava postojeće blokade (pravo veta) i, zanimljivo, još ih povećava ističući zahtjeve za dobivanje kvalificirane većine u ministarskom vijeću (napose povezujući broj stanovnika s postotkom glasova). Isto tako, nije znao zarezati u institucijske ovlasti i ograničiti broj povjerenika i europskih zastupnika. Povrh toga, sporazum narušava prvotnu ravnotežu između Njemačke i Francuske koja je conditio sine qua non međusobnog povjerenja dviju zemalja. Ako se dokument na koncu odobri, Berlin će, samo zbog demografije, dobiti presudan utjecaj u ministarskome vijeću, u kojemu su zastupljene države, a u Europskom parlamentu će povećati postojeću razliku između Njemačke (99 zastupnika) i drugih velikih zemalja (čiji će broj s 87 pasti na 72). Ukratko, odlazak tog teksta u ropotarnicu povijesti malo će koga ražalostiti: on pokazuje da vlade nisu kadre izraditi iole ambiciozan dokument. (...) Bilo da Irci 19.X. opetuju svoj 'ne', ili da Konvent završi posao s uspjehom, sporazum iz Nice je mrtvorođenče. Jedini izgledi da ostane na životu je da članovi Konventa ne uspiju. No tada će europski plan biti toliko obrukan da malo više zapreka neće bitnije utjecati na stvar... Oni koji žele proširenje po bilo koju cijenu kažu da će odbacivanje Nice ostaviti pred vratima nekadašnje narodne demokracije. Taj je razlog velika laž. U najgorem slučaju, to će na nekoliko mjeseci odgoditi proširenje, što nije kraj svijeta. Naime, zemlje kandidati će zacijelo biti osuđene da čekaju rezultate rada Konventa (kojega su članovi) do konca 2003. Prijam koji je predviđen za 1.I.2004. sigurno se neće dogoditi prije 1.I.2005. Zemlje kandidati mogle bi čak izvući korist iz te odgode: umjesto da u razmaku od nekoliko mjeseci organiziraju dva referenduma, jedan o ulasku, drugi o Ustavu, mogli bi odjednom glasovati o obama pitanjima. To znači tražiti mišljenje naroda nudeći mu sve aspekte problema: dakako, ulazak, ali i pravila igre. Ako odbaci Ustav, novi će pristupnik morati napustiti Uniju u koju je ušao nekoliko mjeseci ranije, ne isključujući mogućnost da Poljska i Slovenija blokiraju Europu čim uđu. Usklađenost proširenja i revizije Ustava koja će osigurati produbljenje umirit će sve one koji se boje slabljenja europskog projekta: dosad su se ta dva pojma uglavnom stavljala u opreku, uostalom ne bez razloga, ako primijetimo da se najgorljiviji pristaše proširenja (Velika Britanija, nordijske zemlje), možda slučajno, najviše opiru produbljenju. Odbacivanje Nice u Irskoj omogućit će, napokon, da se riješi to proturječje. Pokopavajući taj sporazum, Irci će one koji žele spasiti proširenje, tj. vlade koje su najveći euroskeptici, prisiliti da prihvate pravila Konventa... Dakako, irski narod, odbacili li ponovno Nicu, neće možda imati na pameti te razloge, već druge, koji nisu za javnost: pomoć Unije ne želi dijeliti s novopridošlicama, strahuje od gubitka neutralnosti, od stranaca, itd. No 'da' isto tako može skrivati otrcane razloge kao što je strah od gubitka političkih i gospodarskih povlastica Unije. Ukratko, Irci, glasujte 'protiv', bez lažnog stida!", piše Jean Quatremer.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙