SPLIT, 17. listopada (Hina) - Na suđenju osmorici bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zločin 1992. u splitskom vojnom zatvoru Lori, od kojih se trojici sudi u odsutnosti, danas su u Županijskom sudu u Splitu ispitana tri
svjedoka.
SPLIT, 17. listopada (Hina) - Na suđenju osmorici bivših vojnih
policajaca optuženih za ratni zločin 1992. u splitskom vojnom
zatvoru Lori, od kojih se trojici sudi u odsutnosti, danas su u
Županijskom sudu u Splitu ispitana tri svjedoka.#L#
Svjedok Ante Mamić, časnik Hrvatske vojske, bio je 1992. pripadnik
72. bojne Vojne policije. Iako je bio raspoređen kao vozač, radio je
kao koordinator za skrb 72. bojne. Optuženike uglavnom poznaje, a u
zatvorskim prostorima bio je nekoliko puta. Zatvorenike je vidio u
ćelijama i kako se šeću po zatvorskom krugu, no na njima nije opazio
ništa neobično. Zarobljenicima je nosio papir i olovke za pisanje
pisama rodbini.
Također se sjeća "četnika" za kojeg misli da se zove Slaviša i da i
danas živi u Hrvatskoj, koji je prebjegao iz tzv. Krajine kad je
ubio svojega zapovjednika. Vodio ga je s još jednim "četnikom" iz
zatvora u zapovjedništvo 72. bojne na telefon. Osim glavnog ulaza
postojao je i stražnji ulaz u zatvor (tzv. blok C). Svjedok je
izjavio da su u ćelijma bile uniformirane osobe i da na njima nije
uočio nikakve ozljede. Odlučno je zanijekao da se ikada u
zapovjedništvu 72. bojne susreo s Mariom Barišićem i da mu je u toj
prigodi za vojnika koji je bio s njim rekao da se vratio s
likvidacije zarobljenika na Kozjaku, kako je Barišić izjavio u
istrazi. Također nije bio pomoćnik zapovjednika bojne za IPD, kako
tvrdi Barišić, nego koordinator za skrb.
Svjedok Vedran Perišić, bivši vojni policajac, u zatvoru je radio
kao stražar, a po njegovim riječima u zatvorske se prostorije moglo
ući samo dopuštenjem dežurnog smjene koji je i vodio evidenciju o
tome. O smrti dvojice pritvorenika ne zna ništa, jer se to dogodilo
prije njegova dolaska u vojnu policiju. Nikoga od optuženika u
zatvoru u Lori nije viđao, osim prvooptuženog Tomislava Duića,
tadašnjeg zapovjednika Vojnoistražnog centra u Lori.
Svjedok je uglavnom odgovarao vrlo zbunjeno i protuslovno. Nije
znao koliko je mjeseci bio stražar - kazao je da je bio četiri
mjeseca, od lipnja do prosinca, a poslije je dopustio mogućnost da
je to bilo i od kolovoza, jer je jedan od svjedoka izjavio kako je
Perišić zajedno s njim prenosio mrtvo tijelo Gojka Bulovića noću s
14. na 15. lipnja. Poslije se ispostavilo da su kao stražari radili
još tri Perišića, Davor, Damir i Velimir. Svjedok Vedran Perišić
čak je u jednom trenutku kazao da je zapovjednik zatvora bio Tonči
Vrkić, a ne prvooptuženi Duić. Na to je reagirao Vrkićev branitelj
Slobodan Mikulić, kazavši mu da "govori bez veze i odgovara na nešto
što očito ne zna, jer je jedini koji je tako nešto do tada kazao, a to
je u suprotnosti sa svim dokumentima i izjavama".
Sudac Lozina upozorio ga je da ne vrijeđa svjedoke te svjedoku
dopustio da nakon svjedočenja napusti sudnicu.
Zadnja je svjedočila dr. Marija Definis-Gojanović, koja je 1992.
bila na specijalizaciji sudske medicine u Zagrebu i povremeno
dolazila na patologiju splitske Kliničke bolnice. Posvjedočila je
kako su na patologiju na obdukcijau dovedena tijela Gojka Bulovića
i Nenada Kneževića.
Suđenje se nastavlja sutra. Pozvani su svjedoci Milosav Katalina,
bivši zatvorenik iz Lore kojemu poziv još nije uručen, pa ga Sud
poziva i putem medija, zatim bivši vojni policajac Marin Ivčević te
Olga i Hajrudin Sulejmanović, roditelji Zlatka Sulejmanovića,
svjedoka koji je izjavio da je prenosio tijelo mrtvog Gojka
Bulovića. Oni su na prijedlog tužitelja pozvani da svjedoče o
prijetnjama njihovu sinu nakon davanja iskaza istražnom sucu i
prije svjedočenja na glavnoj raspravi.
(Hina) dstr vkn